Page 57 - STAV broj 184
P. 57
sva druga. Taman ih je ispratio u Zagreb
i Sisak, pa sad čeka kad će mu opet doći.
Stanovnici Zavalja imaju vlastiti vodo-
vod čije su gusane cijevi koje vode pre-
ma Vučjaku stare čak 140 godina, a za
ugradnju novih sredstava nema.
“Grad Bihać Savjetu Mjesne zajed-
nice Zavalje kao naknadu za njegov rad
za period četiri godine i tri kvartala du-
guje oko 4.000 konvertibilnih maraka”,
kaže Marjan Prša, predsjednik Savjeta
MZ Zavalje.
Oni koji su već odavno migrirali
Zvonko Majstorović, Plješevica nad glavom, odavde sada budzašto prodaju kuće i vi-
a nemaju drva za zimu kendice koje skoro da više niko i neće.
Osim pokoji migrant koji, idući prema
kukuruze, sve su mi pojele divlje svinje. “Imamo Plješevicu nad sobom, a mi granici s Hrvatskom, svrati i prenoći u
Šuma se spustila u samo selo. Niko ne drva nemamo za zimu. Znači, bukvalno nekoj od njih. Uzme hrane i garderobe
obrađuje polja”, žali se mještanin Marko drvo za zimu nemamo. A nad glavom ako pronađe. Zavalje nije jedino bihać-
Veljača i upućuje apel da se riješi problem nam je šuma. Rasvjete također nema- ko naselje koje u godinama poslije rata
ulične rasvjete. mo. Ne ide onim tokom kako bi to tre- doživljava propast i odumiranje. Mnogo
balo da ide. Vlast nas sve manje obila- je povratničkih naselja u okolini Bihaća
“Rasvjetu nemamo. Prolaze migran- zi kako bi čuli i vidjeli kako živimo”, koja žive istu sudbinu kao i Zavalje. Mla-
ti svaki dan, svaku noć, u deset navečer, očajan je Zvonko. Na upit kako ovdje di odlaze, djeca se ne rađaju, a život kao
u jedan sat. Stari ljudi se boje. Postalo je poboljšati život, odgovara: “Mladi će da je stao tamo negdje daleko u samom
opasno. Spavaju tu pred župnim stanom. otići. Rijetki će se ovdje vratiti jer ko početku devedesetih, kada su neki ljudi
Nisam smio ni ući unutra”, kaže Marko. god je negdje osigurao pristojan život nošeni mržnjom ubili život u mnogim
povremeno će i doći, vratiti se, ali ov- bosanskohercegovačkim selima i grado-
ŠUMA PRED OČIMA, A DRVA NEMAJU dje neće ostati.” vima koja su tradicionalno preživljavala
različite tragedije, iskušenja i probleme,
Zvonko Majstorović spada u red onih Zvonko kaže da je penzioner koji je ali ova posljednja dešavanja na vrletnom
najstarijih mještana bihaćkog naselja Za- crkavicu od mirovine zaradio u “Šuma- balkanskom tlu nisu mogla. n
valje koji, kao i ostali njegovi mještani, riji”. I njegova djeca dođu i odu, kao i
pritisnuti brojnim nedaćama, teško živi.
STAV 13/9/2018 57
