Page 61 - STAV broj 184
P. 61

Smail-beg Džinić dovezao je                                                                              Šerif Mehanović,
prvi automobil u Banju Luku                                                                                    drugi slijeva

    Potpuno obuzet emocijama i činjenicom     Luke koji je došao u Zagreb i tokom po-                    bolnicama, do zatvorenika u obližnjim za-
da kraj mene stoji mladi antifašista, poto-   sjete umro. Gradske vlasti dopuštaju uko-                  tvorima i kaznionicama. Vlasti su imamu
mak potpuno uništene jevrejske obitelji       pe muslimana na novootvorenom miro-                        Muftiću povjerile i skrb za mirogojsko
Sheiber, od koje je živ ostao tek njegov      gojskom groblju iako njegovim statutom                     “muslimansko ratničko groblje” iz Pr-
dida Slavko, a ostatak završio u jednoj od    nije bilo predviđeno postojanje islamskog                  vog svjetskog rata, na kojem je od 1915.
jama koncentracionog logora Jasenovac,        odjela. Kada je pokopan Osman Banjalu-                     do 1920. godine bilo pokopano 149 mu-
zanijemio sam. Stojiš tako ispred još jed-    čanin, krojač rođen 1840. u Bosanskom                      slimanskih vojnika iz različitih austro-
ne masovne grobnice u nizu, kraj mladi-       Novom, njegov grob postao je zametkom                      ugarskih postrojbi koji su od posljedica
ća čiji su preci, poput mojih, završavali po  muslimanskog odjela gradskog groblja                       ranjavanja ili zbog bolesti umrli u zagre-
masovnim grobnicama. U nekom trenut-          Mirogoj. Arhiv Medžlisa Islamske za-                       bačkim bolnicama. Groblje je zbog nema-
ku prekinuli smo šutnju i krenuli. Nije       jednice Zagreb kazuje kako je najstariji                   ra s vremenom propalo jer za održavanje
ni čudo da sam se tek naknadno vratio da      sačuvani muslimanski grob na Mirogoju                      grobova nije bio osiguran novac.
didu proučim Fatihu, koju sam potpuno         dva metra visoki nišan obitelji Ferhatović
zaboravio, pomalo ljut na oca rahmetli,       iz Bosanske Kostajnice, podignut 1893.                         Moj dido, rahmetli Hasan, bio je nekad
tetke i amidže.                               Pod njim je pokopan Salih Ferhatović, po                   bogat trgovac. Početkom Drugog svjetskog
                                              zanimanju mesar, rođen 1854.                               rata sakrio se u Zagrebu kod svog sestrića,
    Nakon Mirogoja, sjedili smo u Ani-                                                                   pilota Šerifa Mehanovića. Nane Zejna mu
noj kući i pili čaj posmatrajući Zagreb,          Islamsko vojno dušebrižništvo u Za-                    to dugo godina nije oprostila. Stalno mi
koji nam se prostro pod nogama direktno       grebu osnovano je 1915. godine. Prvi gra-                  je pripovijedala kako, valjda u znak pro-
iznad Kaptola. Ana je praunuka akade-         đanski imam imenovan je 1919, prvi muf-                    testa, s njim više nikada nije ručala niti
mika Antuna Augustinčića, za kojeg se         tija 1922, zagrebački Džematski medžlis                    popila kahvu. Ostala je u drugom stanju
po beogradskim kuloarima u pokušaji-          osnovan je 1934, a Kotarski šerijatski                     i običavala mi je govoriti kako nema voj-
ma nasrtaja na Miroslava Krležu tračalo       sud djeluje od 1935. godine. Na početku                    ske da valja te da su je svi tukli. I ustaše
kako je skupa s Krležom kao vrsni vajar       službe glavna imamska obveza bila je vo-                   i četnici i partizani. A onda bi oplakala
i utjecajni pojedinac krivac za postojanje    đenje pogreba umrlih muslimana iz BiH                      porod svoje kćeri Sadije, koju je sa so-
Golog otoka. Ko biva, sjetio se Antun pa      u Zagrebu, od vojnika u vojničkim posa-                    bom prtila zajedno s prethodno rođenih
sugerirao Krleži, a ovaj potom Titu. Tako     dama i bolesnika liječenih u zagrebačkim                   šestero djece, bježeći od noža do noža po
se tom mojom prvom posjetom didovom                                                                      uglednijim kućama, pa se vraćala svojoj.
“mezaru”, ma šta se pod tim podrazumi-                                          Mezar Envera Čolakovića
jevalo, na gradskom groblju Mirogoj, pa                                                                      Sadija je tako jedne prilike spavala u
u vili Antuna Augustinčića, u kojoj sam                                                                  nekakvoj kutiji u kući hodže Majkovače
popio čaj, sakupio dobar komad Jugoslavi-                                                                Beglerbegovića, pa ju je nogom šutnuo ne-
je o kojem smo raspredali cijelu tu večer.                                                               kakav ustaša. Tetka je negdje 2001. godine
                                                                                                         preselila na jugu Francuske i ukopana u
    Od tada, svaki slobodan sahat vreme-                                                                 muslimanskom dijelu gradskog groblja u
na prilikom svake moje posjete Zagrebu                                                                   Tuluzu. Kudila bi nane i ratne udovice i
provodim na Mirogoju. Tako i danas, ovog                                                                 do kraja života sumnjala da je dido imao
lijepog augustovskog četvrtka. Prošetam                                                                  nekakvu “anamo nju” tamo u Zagrebu.
u tišini do rahmetli dida Hasana, uzdah-                                                                 Znala bi mi reći da “more bit’ imam i ka-
nem, zikrim okružen obiteljskim katolič-                                                                 kvu tetku Šokicu”. A ja se i danas pitam
kim grobnicama uglavnom, a onda obi-                                                                     kako je moguće da po tom pitanju ama
đem cijelo groblje zastajkujući tu i tamo                                                                baš ništa didovo nemam.
i uzimajući ibreta o vrijeme i mjesto na
koje zastanem i ljude čija su imena ukle-                                                                    Didov omiljeni sestrić Šerif Mehano-
sana u manja ili veća grobna uzglavlja.                                                                  vić, sin njegove sestre Semke, kao fizički
                                                                                                         spremno i izuzetno inteligentno čeljade
    Historija prve migracije bosanskih                                                                   iz prijedorskog sela Čarakovo, nakon gi-
muslimana u Hrvatsku bilježi od 1878.                                                                    mnazije je upućen na dalje školovanje u
godine, kada je na Mirogoju pokopan                                                                      Vazduhoplovnu akademiju u Beogradu.
prvi musliman, Osman, krojač iz Banje                                                                    U Beogradu se pred Drugi svjetski rat

                                                                                                         STAV 13/9/2018 61
   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66