Page 66 - STAV broj 184
P. 66
STAJALIŠTA
prozorsko okno
Teme za hutbu
Da sam ja
džematlija
Piše: Volio bih, naprimjer, da me efendija ne ruži što nisam idealan,
Safet POZDER ili makar približno tome. Iskreno, ruže me u kući, ruže me na
poslu, ruže me što nemam posla, ruže me što nisam dobacio ili
što sam prebacio normu, ruže me što sam ispod prosjeka ili što
sam im za glavu promakao; nađu oni ovaj ili onaj razlog samo da
opletu po meni i da nisam rahat. Kako god se postavim, ne valja.
I onda dođem na džumu, a efendija sve u Džehennem ugoni ili u
Džennet uvodi – kako god! To mi nimalo ne treba
Kad god hoću da sjednem i dašak vjetra. Zrak se tako ubuđa i uki- komšijom – zato neka me i izruži, ali bi
pripremam hutbu, nađem se seli da se jedva može disati. barem trebao uzeti u obzir i to da je on
pred istim pitanjem: O čemu mene, a ne ja njega, za srce ujeo i da se
govoriti? Moram vam prizna- Fali nam onog lijepog, istinskog vje- sve ono ne može tek tako zaboraviti. I
ti da nije nimalo lahko odgovoriti sebi tra koji će nam puhnuti u jedra i dati još efendija zapiljio očima, sve u mene
na ovo pitanje. nešto zamaha i dinamike; možda nas i gleda. Lijepo kad iziđem iz džamije,
probuditi i rastjerati ustajali zrak ili, ako samo čekam da mi kogod dobaci: Ono on
Povremeno pošaljem poruku neko- ništa drugo, ne tjerati nas nazad. Eto, to sve tebi govori, vidio si da u tebe gleda!
licini svojih prijatelja širom svijeta i pi- bih volio čuti i slušati petkom.
tam ih jednostavno: Šta biste vi voljeli Nemoj me, vala, ružiti pa kako god!
slušati na hutbi? Dobijem različite od- Volio bih, naprimjer, da me efendija Volio bih, naprimjer, da mi efendija
govore koji mi dadnu neke ideje, ali ne ne ruži što nisam idealan ili makar pri- rastumači sva ova dešavanja po svijetu,
pomognu mnogo. bližno tome. Iskreno, ruže me u kući, posebno ondje gdje smo mi, muslimani,
ruže me na poslu, ruže me što nemam većina i gdje se pitamo. Nikome živom,
Na kraju, zapitam sebe: Da sam ja posla, ruže me što nisam dobacio ili što pa ni meni, ne ide u glavu otkud tolika
džematlija, o čemu bih volio da mi efen- sam prebacio normu, ruže me što sam netrpeljivost i razdor među nama, a tako
dija govori na hutbi? Tu bih već mogao ispod prosjeka ili što sam im za glavu smo bogati. Eto, samo šta je te puste naf-
dati nešto širi odgovor. promakao; nađu oni ovaj ili onaj razlog te po islamskim zemljama! Onda, nije
samo da opletu po meni i da nisam ra- nas ni malo – nije šala, dvije milijarde!
Volio bih, naprimjer, da me, kao hat. Kako god se postavim, ne valja. Ako Da je sreće, svijet bi pred nama drhtao i
vjernika, ali i kao čovjeka, efendija puno pričam – brbljiv; ako šutim – mu- stajao u redu da čuje naše mišljenje. Da
malo osokoli. Priznajem, fali mi vjetra lav; ako se borim za svoje pravo – cjepid- je po redu, kao što nije, ništa se bez nas
u leđa, i meni i ovima oko mene. Vjetra, laka; ako sve prepustim stihiji – sve mu ne bi moglo odlučiti. A mi, kao da nas
ako ćemo iskreno, ima, možda i previše. ravno do mora; ako se smijem – može je poplava izbacila; niti znamo šta hoće-
Puše sa svih strana. Najrjeđe je to onaj mu se; ako plačem – cmizdro; zapalim mo niti imamo predstavu kuda idemo.
fini povjetarac koji krijepi i razgaljuje. – haram; oduljim na sedždi – munđos! I još, uz sve to, ratujemo međusobno,
Mnogo je češće to prava oluja koja puše pa sve brat na brata udario. O tome bih
na sve strane i ne dopušta da se ide na- I onda dođem na džumu, a efendija ja volio, onako, iz prve ruke da čujem i
prijed. Zaustavlja nas, gura ustranu, a sve u Džehennem ugoni ili u Džennet saznam gdje je to zapelo i ima li ikakvih
ponekad skoro da nas vraća nazad. Po- uvodi – kako god! To mi nimalo ne tre- izgleda da će to uskoro odapeti.
nekad zapuše tako neočekivano da nam ba. Ne treba mi ni to da me svrsta rame Volio bih, naprimjer, da mi se fino
treba vremena da se snađemo i razabere- uz rame s “anamo njim” samo zato što i natenane – ne mora na jednoj hutbi,
mo šta nas je snašlo. Dakako, ima dana, ponekad odigramo bingo ili potegne-
pa i cijelih sedmica kada se ne javi ni mo koju čašicu. Dobro, ne govorim s
66 13/9/2018 STAV