Page 71 - STAV broj 184
P. 71
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
Bijeg iz Sarajeva
KAD TI HAMAL
OTVORI OČI
Piše: Otac, barem ne u cijelosti, nije mogao finansirati moje školovanje,
Sadik Ibrahimović a što je, opet, za posljedicu imalo glad. I, zaista, bio sam doslovno
gladan. Tako, ujutro bih kupio burek, presjekao ga napola, pojeo
polovicu, a drugu ostavio za poslijepodne, kad se s predavanja
vratim u iznajmljeni i vazda hladni ubogi sobičak
Preturam po starim skriptama u ostavio ogromnog traga u jugoslaven- na tramvajskom stajalištu ponad sebilja,
potrazi za davno započetom i ni- skom pjesništvu...” gdje su se, a nije da to nismo znali, okup-
kad dovršenom zbirkom kratkih ljali lokalni hamali i čekali poslodavce, na
priča i, kao i obično, nenadano, a Velim, čitam požutjeli kroki za bogtepitaj put nam se ispriječio ogroman hrmpalija i
takve “nenadanosti” dešavaju mi se sve kakav ispit, nedovršen, prekratak, pretrpan pitao ko nam je dao dopuštenje da radimo
češće, umjesto zbirke, pronalazim kao vo- općim mjestima, trivijalnim konstrukcija- na “njegovoj” teritoriji. Kako sam odra-
sak požutjelu i nenaslovljenu dvolisnicu, ma i, evidentno, infantilnim uopćavanjima stao među takvim likovima, progovorio
kroki za pismeni dio ispita iz bogtepitaj i, ne bez jeze od koje uzdrhtah, prisjetih sam njegovim jezikom:
kojeg predmeta, položenog ili ne, ne sje- se te jedne, jedine akademske školske go- – Oprosti! I ne ljuti se! Nismo znali da
ćam se. Čitam: dine provedene u Sarajevu (fakultet sam nam je potrebno tvoje dopuštenje! Inače,
poslije završio u Tuzli). ovo radimo iz nužde! Studenti smo i tako
“Cjelina Dizdarovog pjesništva obič- preživljavamo!
no se razmatra i valorizira iz perspekti- Otac, barem ne u cijelosti, nije mogao – Da, da – uključi se S. A. – mi smo si-
ve ključne zbirke Kameni spavač (1996), finansirati moje školovanje, a što je, opet, romašni studenti! Ovo nam je jedini prihod
premda je proces sazrijevanja i kreativnog za posljedicu imalo glad. I, zaista, bio sam – reče tiho i molećivo pogleda u hrmpaliju.
pročišćenja Dizdarovih pjesničkih preoku- doslovno gladan. Tako, ujutro bih kupio – To me se ne tiče! Što studirate ako
pacija trajao znatno duže, počevši od prve burek, presjekao ga napola, pojeo polovi- ste sirotinja? Hajde, sikter! I da vas više
njegove zbirke Vidovpoljska noć (1936). cu, a drugu ostavio za poslijepodne, kad se nisam vidio ovdje!
s predavanja vratim u iznajmljeni i vazda Okrećemo se i odlazimo. Dok korača-
Pedesetih godina, pjesnički izraz Diz- hladni ubogi sobičak. Po povratku s pre- mo ulicom, svako ka svom ubogom sobič-
darov obiluje socijalnim slikama s natru- davanja, odlagao sam “ručak” što sam duže ku, S. A. bjesni, psuje, govori kako ćemo
hama ekspresionističkog ideograma, a mogao (ako drugu polovicu bureka poje- i dalje raditi bez obzira na prijetnje tamo
zgušnjavanjem forme podijelio je i knji- dem odmah, u osam navečer umirat ću od nekog kabadahije...
ževnu kritiku: jedni su smatrali da je ri- gladi), a tih sat-dva potpuno besmislenog Ja šutim, a u glavi mi opetovano od-
ječ o korjenitoj poetskoj promjeni, drugi, odlaganja “ručka” (kad bih pojeo polovicu zvanja hrmpalijina rečenica: “Što studirate
pak, da je takvo šta tek površinska igra. bureka – u tri ili osam, svejedno – tek tad ako ste sirotinja?”
bi me spopadala užasavajuća glad) zaista Dolazim “kući”, tuširam se, spremam
Motive socijalne lirike pojasnit će i su mi se činili kao vječnost. u kofere knjige i odjeću, odlazim do gazda-
odbraniti Dizdar u jednom kritičkom rice, pozdravljam se s njom, zbunjena je,
tekstu (1959), naglašavajući pritom kri- No, izlaz iz takvog stanja pojavio se žao joj je, pita jesam li možda zbog nečeg
terij ‘umjetničke istine’ koja se stavljala vrlo brzo iliti samonametnuo: hamalski ljut na nju, nudi mi nazad pola novca od
u službu čovjeka, a, konkretno, za pje- poslovi. Skupa s drugom S. A., dobrim kirije koju sam unaprijed platio, odbijam,
smu Gorčin, Dizdar je rekao da je ‘u njoj momkom i hronično gladnim kao i ja, i zahvaljujem joj se na svemu... Iste večeri
tražio nit koja od problema vodi do utje- na njegovu inicijativu koju i nisam baš vratio sam se u Tuzlu.
he i spokoja’. zdušno prihvatio, svakog vikenda uno- Davno je to bilo, ali i danas se katkad
sili bismo ugalj, cijepali drva, istovarali, sjetim hamala-hrmpalije i njegove izjave.
Dizdarova je Bosna definirana stećci- utovarali, useljavali, iseljavali... I bili pri- Gruba, teška, ali istinita. I hvala mu. Za-
ma, ali, ipak, čini se da univerzalnu pot- stojno plaćeni. sigurno nikad nije ni sanjao koliko mi je
ku njegovog pjesništva čini motiv rijeke pomogao.
(Modra rijeka), odnosno prolaznost koja I sve do jednom. A to “jednom” u pra- Oči mi je otvorio. A hamal. n
jeste neupitna, ali postaje smislena kada vilu uvijek se javi, prije ili poslije.
je prepoznata. Dizdar je svoje pjesništvo
zaogrnuo plaštom prelijepog arhaičnog Tako, jednom, spuštajući se niz Ko-
jezika, te je taj razuđeni i moćni govor vače, nakon što smo nekom prijaznom
domaćinu u podrum unijeli hrpu uglja,
STAV 13/9/2018 71
