Page 75 - STAV broj 184
P. 75
pomoći, ali bi ga nakon nekog vremena školovanje, ali i život, prekinuo početak Istočne Bosne, u našem umjetničkom
puštali da živi kako je htio, jer je odbijao Drugog svjetskog rata. Godine 1941. ak- odjeljenju. Nismo imali veliki izbor jer
pomoć. Viđali su ga da spava na klupi po- tivno se bavio pripremama za oružanu je prostor mali i pokušali smo predstavi-
kriven mantilom, a od poznanika je tražio borbu protiv okupatora, a strijeljan je 5. ti svakog umjetnika po onome što je za
novac koji bi davao prvom prosjaku koji septembra iste godine u tuzlanskom za- njega najkarakterističnije i svaku tehniku
naiđe. Grad ga je prijavio “na kazan” (u tvoru “Štok” s Enverom Šiljkom i Rudo- kojom su se bavili”, kazala je Vesna Isa-
narodnu kuhinju), a on je tu hranu nosio lfom Vikićem. begović, muzejska savjetnica u Muzeju
životinjama u starom zoološkom vrtu na Istočne Bosne, dodajući da će izložba biti
Slanoj Banji. Prije nekoliko godina ulica Dragiša Trifković (Tuzla, 1912) je na- otvorena do 2. oktobra.
koja povezuje Kazan Mahalu s korzom na- kon završene Državne umjetničke škole u
zvana je Ulicom Franje Ledera. Beogradu svoj radni vijek proveo u Tuzli. U priči o likovnoj kulturi u Tuzli ne-
Autor je grba grada kao i mnogih kiparskih izostavno ime jeste Ismet Mujezinović (Tu-
Njegova danas najpoznatija djela jesu radova, reljefa, statua, poprsja, spomeni- zla, 1907 – 1984). Mujezinović je Likovnu
“Bacač diska”, postavljen u blizini stare ka, bista i plaketa. Bio je veliki patriota i akademiju završio u Zagrebu, a usavršavao
Muzičke škole, “Kandelabre”, četiri ve- strastveno je skupljao fotodokumentaci- se u Sorboni i, smatra se, kaže njegov pri-
lika kipa koji predstavljaju solare, odno- ju Tuzle. Na početku agresije na Bosnu jatelj, akademski slikar Zdravko Novak,
sno ljude koji na leđima nose lampe kao i Hercegovinu 1992. godine zatekao se u jednim od najvećih crtača ovog podneblja.
simbole kristala soli. Na Slanoj Banji ne- inostranstvu, ali se uz posredovanje Me-
zaobilazna je “Leda s labudom”, koju je, đunarodnog crvenog krsta vratio u rodni “Ismet je bio moj prvi komšija i bio
pričalo se, izvajao prema figuri svoje ne- grad, u kojem je preminuo 2000. godine. sam upoznat s njegovim radom. Bio je
ostvarene ljubavi. Prije 12 godina ovo je dobar, veliki umjetnik i veliki čovjek, a
njegovo čuveno djelo oskrnavljeno. Lopovi James Haim Pinto (Bijeljina, 1907. – djeci je uvijek davao šećerke, što tada nije
su s fontane ukrali troje “Ledine djece”, San Miguel de Allende, Meksiko, 1987) bila mala stvar. Bio je čovjek revolucije
bronzane kipove djece koji su se nalazili je, i pored činjenice da je veći dio života i smatraju ga jednim od najvećih crtača
na uglovima fontane. proveo u Meksiku, u kojem je i penzioni- ovog podneblja. Svako vrijeme donosi ne-
ran kao dekan emeritus na Katedri za sli- što svoje, umjetnici nestaju i pojavljuju se
Mensur Memo Dervišević (Brčko, karstvo na Institutu “Allende”, a izlagao je novi, ali svi žive kroz svoja djela. Ismet je
1928. – Tuzla, 1982) izlagao je u Kairu, širom svijeta, održavao neprekidnu vezu s često sjedio u starom ‘Bristolu’. Bili su tu
Adis Abebi, Bagdadu, Sarajevu, Brčkom, Tuzlom. Smatra se jednim od utemeljitelja i Dragiša i Memo. Memo je dolazio kod
Tuzli i u češkim gradovima. Između osta- Međunarodne galerije portreta Tuzla, ko- njega na partije šaha”, naveo je Novak.
log, uradio je mozaik “Donju Tuzlu opa- joj je poklonio svojih 122 djela, a doprinos
sala guja”. Završio je Filološki fakultet i je dao i u finansijskom pogledu. Stalno je Mujezinović je Tuzli poklonio svoj
Akademiju likovnih umjetnosti u Beo- isticao da je u ovom gradu proveo lijepe atelje, koji danas nosi njegovo ime, a s
gradu, a pisac Derviš Sušić 1981. godine mladalačke dane, a svoja je sjećanja ova- Mevludinom Ekmečićem osnovao je Me-
o njemu je rekao: “Možda bi Memo, čo- ko iznosio: “U Tuzli sam postao, u Tuzli, đunarodnu galeriju portreta u rodnom
vjek s dva zvanična i hiljadu životnih fa- koju zauvijek nosim u srcu, i, kada god mi gradu. Njegova zbirka slika proglašena je
kulteta, svjetski putnik bez kofera i non- vrijeme dozvoljava, vraćam se u Tuzlu.” nacionalnim spomenikom Bosne i Her-
konformist svjetskog ranga, dosegnuo ove cegovine. U rodnom gradu ima ulicu, u
svoje današnje umjetničke visine i da se Krsto Hegedušić (Petrinja, 1901. – naselju Sjenjak, a u centru grada postav-
posvetio književnosti i muzici. Ne znam. Zagreb, 1975), poznati hrvatski slikar, u ljena je njegova statua u prirodnoj veliči-
Ali, dovoljno je velik kao slikar svakoj na- Tuzli je živio desetak godina, gdje je ro- ni, sa statuom pisca i još jednog Tuzlaka
šoj enciklopediji i historiji umjetnosti.” đen i njegov brat Željko Hegedušić (Tu- – Meše Selimovića.
zla, 1906. – Zagreb, 2004), također slikar,
Mehmed Memo Suljetović (Tuzla, grafičar i likovni pedagog. “Ono po čemu su se isticali ovi slika-
1910. – Tuzla, 1941) upisao je Likovnu aka- ri jeste činjenica da su bili uvijek među
demiju u Zagrebu, a njegovo je umjetničko UVIJEK MEÐU LJUDIMA ljudima, u kafani, u priči i u svemu”, isti-
če Novak, dodajući da mu je čast što su
Temelje likovne umjetnosti “Svaki od ovih umjetnika ostavio je njegova djela izložena u Muzeju Istočne
u ovom industrijskom gradu pečat u kulturi ovog grada. Nažalost, osim Bosne, zajedno s djelima velikana.
postavio je Đorđe Mihailović Zdravka Novaka, koji još radi i stvara,
(1875–1919), prvi akademski ostali nisu više među nama. Za izložbu Na pitanje jesu li njegove kolege i on
bosanskohercegovački slikar, ‘Tuzlanski umjetnici kroz vrijeme’ oda- u Tuzli dobili zasluženo mjesto, Novak
koji se školovao u Beogradu brana su djela koja se nalaze u Muzeju u šali odgovara: “Niti smo dobili, niti su
i Münchenu. Njegova djela to zaslužila. Mi samo dajemo.” n
umjetnička djela danas se
čuvaju na trima lokacijama
u Bosni i Hercegovini: u
Umjetničkoj galeriji BiH u
Sarajevu te u Međunarodnoj
galeriji portreta i Muzeju
Istočne Bosne u Tuzli
STAV 13/9/2018 75
