Page 64 - STAV broj 184

DRUŠTVO

Zaboravljena prošlost

“Mađari” u Sućesci
kod Srebrenice

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ Oko pet hiljada vojnika s područja Srebrenice služilo je u Prvom
svjetskom ratu. Poginulo ih je hiljadu. Podaci o njima mogu se
Početkom Prvog svjetskog rata veliki pronaći u Državnoj biblioteci Austrije. Oni koji su se vratili s ratišta
broj vojnika iz Bosne i Hercego- pričali su o ratnim danima, stradanju, teškim trenucima, bitkama i
vine bio je mobiliziran u jedinice zarobljavanju. Stotinu godina poslije, još se u srebreničkim selima
austrougarske vojske. Bosansko- pričaju nevjerovatne priče o povratnicima iz Prvog svjetskog rata
hercegovački vojnici bili su hrabri, izuzet-
no požrtvovani, izvršavali su naredbe bez ratu, a njih hiljadu izgubilo je živote. taj rat, regrutiran u vojsku. Bio je mla-
pogovora i ginuli na ratištima od Galicije Podaci o njima mogu se pronaći u Dr- dić od dvadesetak godina. Bile su to re-
do Rusije. Živjeli su do posljednjeg daha žavnoj biblioteci Austrije. Oni koji su se gimente, i on je završio u Budimpešti, u
jedni za druge bez obzira na vjersku pri- vratili s ratišta pričali su o ratnim dani- Mađarskoj. Cijeli je rat on bio po ratišti-
padnost jer su u jedinicama zajedno slu- ma, stradanju, teškim trenucima, bitkama ma. Mislim da je bio i na Galiciji”, priča
žili muslimani, katolici i pravoslavci. Bili i zarobljavanju. Stotinu godina poslije, Selimov unuk Ferid.
su nemilosrdni i veoma hrabri u ratu, ali još se u srebreničkim selima pričaju ne-
ekstremno solidarni između sebe. Mnogi vjerovatne priče o povratnicima iz Prvog Nakon rata, Selim je došao u svoje rod-
ih opisuju kao sljedbenike sudbine koji svjetskog rata. no mjesto, a Ferid kaže da su Mehmedo-
su u bitku odlazili s razmišljanjem da će vići u Sućesci zbog Selima postali Mađari.
se desiti ono što Bog odredi. Jedan od onih koji se uspio vratiti iz
Prvog svjetskog rata jeste i Selim Mehme- “Kada se on vratio nakon rata kući,
Veliki broj bosanskohercegovačkih dović iz srebreničkog sela Bostahovine. narod ga je počeo zvati Mađar. Po tom
vojnika se nakon četiri godine rata nije Mađar su ga prepoznavali, a on to pri-
vratio kući. O herojstvu i borbenosti pi- “Moj otac Nazif, a Selimov sin, pri- hvatio. Selim je imao dva sina, Hasana i
sane su knjige, pjevane pjesme i odsvi- čao nam je o Selimu. On je, kada je izbio Nazifa. I oni su postali Mađari, a onda i
rani marševi. Austrijski poručnik Hanz
Frizt, koji je u toku rata bio u sastavu 1.
bh. puka, a zatim u sastavu 6. bosansko-
hercegovačkog lovačkog bataljona, 1931.
godine u knjizi Bošnjak zapisao je: “Boš-
njaci dolaze? Ah, oni neće više nikada
doći. (...) Bosanske regimente i odjeljenja
pripadaju također mrtvima ovog najvećeg
od svih ratova. (...) Pali... Nestali... Njiho-
va imena su zaboravljena, nestao je divni
duh koji im je činio dušu, prohujala je sva
zahvalnost za ove čestite, vjerne i hrabre
momke, zamrle su njihove jednostavne,
tužne pjesme, koje smo često s njima iz
punih grla pjevali... Prošlo... Bijaše jed-
nom... Kismet...”

PRIČE POVRATNIKA S RATIŠTA

Oko pet hiljada vojnika s područja
Srebrenice služilo je u Prvom svjetskom

64 13/9/2018 STAV