Page 106 - STAV broj 268-269
P. 106
STAJALIŠTA
APOKRIFNI FRAZARIJ
Sva su četiri podrhtavala i govorila mu nešto
DJETELINA S
ČETIRI LISTA
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ
Zašto ljudi jedni drugima izmišljaju spletke? Zato što se
boje. I žele preduhitriti sve druge kojima bi to moglo pasti
na pamet. Kakva pomisao... A u njoj je istina. Spletke su
neka vrsta vještine. Imaju svoja pravila i svoj redoslijed.
Zato su ponekad najbesmislenije i najuspješnije. Poštovale
su pravila svog zanata. I događaji su im išli naruku
ije se dobro osjećao čitav dan. Nekad je vjerovao da će to biti nje- Poštovale su pravila svog zanata.
Sve loše stvari događaju nam se gov život. I događaji su im išli naruku.
u nekom ciklusu od tri. Znaju to Oživljavati stara mjesta i pokušavati
Nljudi od pamtivijeka. proživjeti u njima bar na trenutak. “Star sam i razmišljam o glupostima”,
Zna to i Atif, koji stoji iznad panorame gra- Ipak, život ga je vodio sasvim drugim pomisli i gotovo se razvedri.
da i ne može se osloboditi te misli. putevima. Najednom mu je sve izgledalo drukčije.
Zašto je to tako? Svejedno. Kao da je živo pulsiralo kroz nekoli-
Otkako mu je poznanica iz ulice rekla Pogled mu je govorio da je sve sad na ko vremena.
nešto za susjeda, nije prestao razmišljati o svom mjestu. I grad je treperio u prozračnosti.
tom. I što je više razmišljao, tjeskoba mu je Pogled ispunjen punoćom o kojoj je Sagnuo se i s ćilima djeteline ubrao
ispunjavala stomak. “Nije ona mislila na razmišljao. jednu.
nj, mislila je na mene.” I ta slika je posta- Jedan bljesak iz sjećanja podsjeti ga Nije mogao vjerovati.
jala sve jasnija što je vrijeme više prolazi- na nešto. Imala je četiri lista.
lo. Kad je potom, nešto kasnije, sreo su- Poznati šum je prekrio nebo iznad njega. Sva su četiri podrhtavala i govorila
sjeda u gradu, vidio je da je stvar mnogo Šume u sumrak kao leteća tamna rije- mu nešto.
gora nego što je mislio. Iako naizgled be- ka iznad naših glava. To je sreća.
smisleno, bila je to očito zavjera. Pitao se Taj zvuk zaista je poseban i ni s čim Kažu.
samo šta će biti to treće što će svemu dati se ne može uporediti. Jelenak do jelenka, Mnogo se toga u trenutku može
smisao i poljuljati ga do temelja. ugrožena vrsta koja leti u uspomene. prepoznati.
Zato je i izišao ovdje u šetnju. Ljudi nikad ne razmišljaju o dobrom, Temeljni dio poznatih rečenica koje se
Rodio se nedaleko odavde. Uz rijeku koja iako se i ono, po istoj predaji, pojavljuje u u toj prilici uglavnom ne izgovaraju.
se ovdje ulijevala u Bosnu. Živio je i dalje sa istim ciklusima. Iako ih svi znaju.
svojim šumama i ostacima starih gradova na Smatraju to valjda nečim o čemu nije I podrazumijevaju.
vrhovima brda koje je uvijek vidio kao da su ni potrebno govoriti. Na povratku je sreo susjeda o kojem je
tek izgrađeni, a ne razvaline ili jadni ostaci. Tu providnost nije u pitanju. toliko mnogo razmišljao.
Nikad neće zaboraviti ono jutro kad je Jednostavno to ne primjećujemo. Izgledalo je da mu on ima namjeru
u šumi otkrio ostatke Kozograda, o kojem Zašto ljudi jedni drugima izmišljaju objasniti stvar u tančine.
je dotad samo slušao priče. spletke? – Znam sve – kazao mu je jednostavno
Tad je u svojoj svijesti načinio rekon- Zato što se boje. – objasnili su mi.
strukciju grada i vidio život u njemu i I žele preduhitriti sve druge kojima bi Skoro pred vratima kuće bila je ona
podno njega. to moglo pasti na pamet. susjeda-poznanica (možda ga je i čekala?)
Tako je sad vidio i grad koji je nekad Kakva pomisao... i odmah počela usplahireno nešto govoriti.
bio ovdje. Kraljevski grad. A u njoj je istina. – Znam – rekao je – znam sve. On mi
Izgledao je kao drvorez iz knjige Be- Spletke su neka vrsta vještine. je maloprije kazao.
nedikta Kuripešića. Imaju svoja pravila i svoj redoslijed. I uđe u kuću.
Taj dokument iz šesnaestog stoljeća svi- Zato su ponekad najbesmislenije i Tako je završeno ono treće.
jetlio je kao aura oko imaginarnog grada. najuspješnije. Ili četvrto?! n
106 23/4/2020 STAV