Page 106 - STAV broj 268-269
P. 106

STAJALIŠTA



                                            APOKRIFNI FRAZARIJ
                                            Sva su četiri podrhtavala i govorila mu nešto
                                            DJETELINA S





                                            ČETIRI LISTA



                          Piše:
                          Irfan HOROZOVIĆ
                                            Zašto ljudi jedni drugima izmišljaju spletke? Zato što se
                                            boje. I žele preduhitriti sve druge kojima bi to moglo pasti
                                            na pamet. Kakva pomisao... A u njoj je istina. Spletke su
                                            neka vrsta vještine. Imaju svoja pravila i svoj redoslijed.
                                            Zato su ponekad najbesmislenije i najuspješnije. Poštovale
                                            su pravila svog zanata. I događaji su im išli naruku







                 ije se dobro osjećao čitav dan.  Nekad je vjerovao da će to biti nje-  Poštovale su pravila svog zanata.
                 Sve loše stvari događaju nam se   gov život.                     I događaji su im išli naruku.
                 u nekom ciklusu od tri. Znaju to   Oživljavati stara mjesta i pokušavati
         Nljudi od pamtivijeka.              proživjeti u njima bar na trenutak.  “Star sam i razmišljam o glupostima”,
          Zna to i Atif, koji stoji iznad panorame gra-  Ipak, život ga je vodio sasvim drugim   pomisli i gotovo se razvedri.
          da i ne može se osloboditi te misli.  putevima.                         Najednom mu je sve izgledalo drukčije.
             Zašto je to tako?                 Svejedno.                          Kao da je živo pulsiralo kroz nekoli-
             Otkako mu je poznanica iz ulice rekla   Pogled mu je govorio da je sve sad na   ko vremena.
          nešto za susjeda, nije prestao razmišljati o   svom mjestu.             I grad je treperio u prozračnosti.
          tom. I što je više razmišljao, tjeskoba mu je   Pogled ispunjen punoćom o kojoj je   Sagnuo se i s ćilima djeteline ubrao
          ispunjavala stomak. “Nije ona mislila na   razmišljao.               jednu.
          nj, mislila je na mene.” I ta slika je posta-  Jedan bljesak iz sjećanja podsjeti ga   Nije mogao vjerovati.
          jala sve jasnija što je vrijeme više prolazi-  na nešto.                Imala je četiri lista.
          lo. Kad je potom, nešto kasnije, sreo su-  Poznati šum je prekrio nebo iznad njega.  Sva su četiri podrhtavala i govorila
          sjeda u gradu, vidio je da je stvar mnogo   Šume u sumrak kao leteća tamna rije-  mu nešto.
          gora nego što je mislio. Iako naizgled be-  ka iznad naših glava.       To je sreća.
          smisleno, bila je to očito zavjera. Pitao se   Taj zvuk zaista je poseban i ni s čim   Kažu.
          samo šta će biti to treće što će svemu dati   se ne može uporediti. Jelenak do jelenka,   Mnogo  se  toga  u  trenutku  može
          smisao i poljuljati ga do temelja.  ugrožena vrsta koja leti u uspomene.  prepoznati.
             Zato je i izišao ovdje u šetnju.  Ljudi nikad ne razmišljaju o dobrom,   Temeljni dio poznatih rečenica koje se
             Rodio se nedaleko odavde. Uz rijeku koja   iako se i ono, po istoj predaji, pojavljuje u   u toj prilici uglavnom ne izgovaraju.
          se ovdje ulijevala u Bosnu. Živio je i dalje sa   istim ciklusima.      Iako ih svi znaju.
          svojim šumama i ostacima starih gradova na   Smatraju to valjda nečim o čemu nije   I podrazumijevaju.
          vrhovima brda koje je uvijek vidio kao da su   ni potrebno govoriti.    Na povratku je sreo susjeda o kojem je
          tek izgrađeni, a ne razvaline ili jadni ostaci.  Tu providnost nije u pitanju.  toliko mnogo razmišljao.
             Nikad neće zaboraviti ono jutro kad je   Jednostavno to ne primjećujemo.  Izgledalo je da mu on ima namjeru
          u šumi otkrio ostatke Kozograda, o kojem   Zašto ljudi jedni drugima izmišljaju   objasniti stvar u tančine.
          je dotad samo slušao priče.        spletke?                             – Znam sve – kazao mu je jednostavno
             Tad je u svojoj svijesti načinio rekon-  Zato što se boje.        – objasnili su mi.
          strukciju grada i vidio život u njemu i   I žele preduhitriti sve druge kojima bi   Skoro pred vratima kuće bila je ona
          podno njega.                       to moglo pasti na pamet.          susjeda-poznanica (možda ga je i čekala?)
             Tako je sad vidio i grad koji je nekad   Kakva pomisao...         i odmah počela usplahireno nešto govoriti.
          bio ovdje. Kraljevski grad.          A u njoj je istina.                – Znam – rekao je – znam sve. On mi
             Izgledao je kao drvorez iz knjige Be-  Spletke su neka vrsta vještine.  je maloprije kazao.
          nedikta Kuripešića.                  Imaju svoja pravila i svoj redoslijed.  I uđe u kuću.
             Taj dokument iz šesnaestog stoljeća svi-  Zato su ponekad najbesmislenije i   Tako je završeno ono treće.
          jetlio je kao aura oko imaginarnog grada.  najuspješnije.               Ili četvrto?!               n



         106  23/4/2020 STAV
   101   102   103   104   105   106   107   108