Page 75 - STAV broj 268-269

smo u Loznicu, doduše čitavi, a oni su je
17. jula 1992. godine srušili eksplozivom.
Uslijedile su godine izbjeglištva, odlazio
je ko je kamo mogao i najvažnije je bilo
da se spasi živa glava.”
Mnogi su nakon Agresije imali želju
vratiti se na svoja ognjišta, ali Memić sa
suprugom Fatimom nije imao gdje. Za-
pravo, kuća nije bila porušena, ali u nju
se, priča nam, uselio neki Marko sa su-
prugom, koja je ubrzo umrla.
“Poručio sam mu da dođe na koridor u
Memiće, na granicu entitetske linije. Do-
šao je, ondje smo se upoznali i razgovarali.
Poslije sam, čini mi se 1997. godine, s rah-
metli bratom Ademom došao da obiđemo
naše kuće. U cijelom Gornjem Šepku tada
su bili svi Srbi, ali niko nije znao ko smo
mi. Samo je Marko znao. Kada se poslije
nekog vremena situacija poboljšala, u ne-
kim mjestima pomalo je počeo povratak.
Opet sam zvao Marka. Rekao sam mu da
se želim vratiti svojoj kući, a on je rekao
da je to uredu. Tada se vratilo nas sedam
bošnjačkih porodica, svi u svoje kuće.
Nije bilo vode, a svi koji su ovdje živjeli,
Srbi, dolazili su s kanisterima i sipali su
vodu na ovim dvjema česmama. Red je
bio za vodu, ali čim bih ja došao, oni bi “Džamije nije bilo, ali smo imali hodžinu kuću, koju smo
se svi odmicali i ja normalno naspem sebi
vodu. Poslije su se ljudi počeli vraćati. U opremili. Kupio sam jednu veliku aluminijsku cijev koju
hodžinoj kući bila je jedna porodica koja sam proturio kroz crijep kuće. Otišao sam u Loznicu,
nikako nije htjela da napusti kuću, ali su
na kraju ipak morali.” kupio tri zvučnika pa sam ih stavio gore na tu cijev. Petak
Memić se sjeća i ushićenja nakon što je bio. Džuma. Doveo sam hodžu da klanjamo u toj kući.
je u Gornjem Šepku proučen prvi posli-
jeratni ezan. Kada sam pustio ezan, kažu da su ga čuli i u Loznici”
“Džamije nije bilo, ali smo imali hodži-
nu kuću, koju smo opremili. Kupio sam
jednu veliku aluminijsku cijev koju sam
proturio kroz crijep kuće. Otišao sam u
Loznicu, kupio tri zvučnika pa sam ih
stavio gore na tu cijev. Petak je bio. Džu-
ma. Doveo sam hodžu da klanjamo u toj
kući. Kada sam pustio ezan, kažu da su
ga čuli i u Loznici. Kuće su i dalje bile
pune Srba, i dalje samo nas sedam poro-
dica. Tog smo dana pustili još i ezane za
ikindiju, akšam i jaciju, a narednog dana
i za sabah, pa podne, opet za ikindiju, ak-
šam i jaciju. Zvučnici deru. Niko se nije
bunio. Nemaju se šta buniti, ali su počeli
izlaziti i zapitkivati: ‘Šta ovo peva svaki
čas?!’ Nismo to shvatali kao provokaciju,
jednostavno, ti ljudi nisu znali šta je ezan.”
Memić je u Zvorniku u gruntovnici
pribavio svu neophodnu dokumentaciju o
vakufskoj zemlji. Povratnici su očistili dža-
mijsko dvorište i počeli graditi novu dža-
miju, koja je svečano otvorena 14. augusta
2005. godine. Zvučnici iz kojih se Gornjim
Šepkom prolomio prvi poslijeratni ezan
postavljeni su na munaru nove džamije, a
i sada služe svrsi. I danas se pomoću njih
vjernici pozivaju na namaz. n

STAV 23/4/2020 75