Page 57 - STAV broj 195
P. 57

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ                       korpusa. U svim akcijama bio je na čelu        često susretali u brojnim akcijama i na ra-
 Fotografije: Agan SKENDEROVIĆ                svoje jedinice. Ranjen je 22. jula 1994. go-   znim ratištima, Elkasović kao komandir
                                              dine u rejonu Kestenovačke glave.              “Gazija”, a Šahinović kao komandir voda, a
Ponos je i čast biti ratnik o čijim                                                          kasnije moralista i zamjenik Čete “Hamza”.
          se herojstvima nadaleko priča           Kurs za komandira čete u Regrutno-na-
          i kazuje. Gazija koji je, braneći   stavnom centru Koprivna kod Cazina za-             “Bio je vro hrabar i odgovoran borac.
          svoj narod i vjeru, toprak i do-    vršio je 4. oktobra 1994. godine, a samo       Uz to, bio je visokomoralna osoba, izrazito
 movinu, zadužio brojna pokoljenja da         dan poslije proizveden je u čin poručnika      vjerski nastrojena. Jedan je od onih koji
 ga se s poštovanjem sjećaju. Još je veća     Armije Republike Bosne i Hercegovine.          nisu imali ni truna rezerve po pitanju su-
 privilegija svoj život položiti za sve na-   Više je puta nagrađivan i pohvaljivan od       protstavljanja tzv. Autonomiji. Dobro se
 brojano. Međutim, doista su rijetki oni      strane komandanta brigade i komandan-          sjećam te koordinacije u komandi brigade
 koji smrt priželjkuju i iskreno joj se ra-   ta korpusa. Najvećim ratnim priznanjem,        kad je proglašena tzv. Autonomna pokra-
 duju, pa makar to bila i smrt na Božijem     značkom “Zlatni ljiljan”, odlikovan je 14.     jina Zapadna Bosna. Tad je pomalo bilo
 putu, šehidska smrt. Jer, od pamtivijeka     augusta 1994. godine. Poginuo je 21. no-       konfuzno stanje u brigadi jer nisu baš svi u
 je u čovjekovoj prirodi utkana žudnja za     vembra 1994. godine u rejonu Rajnovca,         startu bili načisto oko Autonomije. I onda
 što dužim ovodunjalučkim životom. To         općina Velika Kladuša, prilikom kontra-        se Hari, onako visok i stamen, javio za ri-
 je ta iskonska slabost kojoj se samo rijet-  napada na združenog agresora. Posthumno        ječ i kaže komandantu Naniću: ‘Šta treba
 ki mogu suprotstaviti. A jedan od onih       je unaprijeđen u čin natporučnika Armije       uraditi i gdje treba ići? Evo, ja se stavljam
 koji je svoju žudnju za ovodunjalučkim       RBiH dana 13. februara 1996. godine. Po-       na raspolaganje za sve šta mogu pomoći.’
 životom u najboljim godinama mladosti        ginuo je kao zamjenik komandira Čete za        A onda je komandant Nanić kazao ostali-
 uspio poraziti i koji je do trenutka pogi-   specijalne namjene “Hamza”.                    ma: ‘Vidite, momak mlad, sve razumije i
 bije žudio da bude šehid bio je i Muha-                                                     nema nikakve dileme. Ugledajte se na nje-
 rem Šahinović, poznatiji pod nadimkom            Pomoćnik komandanta za bezbjed-            ga.’ Taj Harijev nastup je dobrano utjecao
 Hari. Muharem Šahinović bio je jedan         nost Zijad Nanić za Harija kaže da je je-      na daljnji razvoj situacije oko postavljanja
 od brojnih starješina 505. bužimske vi-      dan od nekoliko za koje je uvjeren da su,      cjelokupnog starješinskog kadra brigade
 teške brigade koji se nimalo nisu štedjeli   ako Bog da, šehidi, jer su zbilja nastojali    kontra ideje o autonomiji. Harija je karak-
 da štite narod i brane državu od brutal-     da to budu. “Ja znam četvericu takvih u        teriziralo to što nije imao dlake na jeziku.
 ne agresije kojoj su Bosna i Hercegovi-      505. brigadi. To su bili Hari, Osman Mu-       On je u ratu znao i komandantu Naniću
 na i njeno stanovništvo tri i po godine      stafić, Vehudin Alešević i Kenan Dura-         proturječiti kad se s nečim nije slagao, a
 bili izloženi. Tekbir na usnama i metak      ković. Ti su momci stalno pričali da će to     komandantu je to bilo simpatično i skoro
 u grudima posljednji su detalji iz njego-    biti. I Hari je doista išao u rat bez bojazni  je uvijek uvažavao njegove primjedbe jer
 vog ovodunjalučkog života. Jer, poginuo      od pogibije, štaviše, istinski je žudio da     znao je da su obično na mjestu. Hari se
 je u direktnom okršaju s neprijateljskim     bude šehid. Bio je jako moralan tip koji       nije slagao s komandantom ni kad je bilo
 vojnicima i izgovarajući najuzvišenije ri-   je držao do vjere. U početku rata je imao      riječi o toleranciji prema nekima starje-
 ječi koje jedan vjernik može izgovoriti.     problema u svom vodu u kojem su neki           šinama koje ne izvršavaju svoje poslove
                                              borci konzumirali alkohol, a on je to spri-    i preuzete zadatke. I tu je Hari tražio od
 HTIO BITI ŠEHID                              ječio. Inače je bio momak krasnih manira       komandanta da bude malo oštriji. Ako bih
                                              i vrlo predan borbi. Poginuo je junački,       izdvajao neki detalj koji pamtim u vezi s
     Muharem Šahinović rođen je 25. fe-       s metkom u prsima. Išao je direktno na         Harijem, onda je to boravak na Ostrožnici
 bruara 1973. godine u bužimskom nase-        cijev, nimalo se ne izmotavajući. Na nje-      kod Bosanske Krupe u vrijeme operacije
 lju Mrazovac. Osnovnu školu završio je       govoj dženazi komandant Nanić održao           ‘Mostobran 94’, gdje smo boravili oko 11
 u Bužimu, a srednju u Bosanskoj Krupi.       je jedan dirljiv govor jer je bio pogođen      dana. Tu se Hari držao prilično herojski,
 Nije bio oženjen niti zaposlen. Prije iz-    njegovim gubitkom. Taj govor je ostao          ulijevajući samopouzdanje ostalim bor-
 bijanja ratnih sukoba učestvovao je u za-    upamćen i dugo se prepričavao. Njegov          cima i bodreći ih da ostanu pribrani i na
 robljavanju Milana Martića u Bosanskoj       put je išao od običnog borca do zamjeni-       razini zadatka. Jer nije bilo baš jednostav-
 Otoci kod Bosanske Krupe. Kao devet-         ka komandira čete.”                            no nikom od boraca koji su danima bili u
 naestogodišnjak se priključio Štabu teri-                                                   neprijateljskom okruženju s druge strane
 torijalne odbrane Bužim, a nešto kasnije         Agan Elkasović navodi da je Harija         rijeke Une, odsječeni od ostatka brigade.”
 i 105. bužimskoj brigadi. Sudjelovao je u    Šahinovića upoznao u vrijeme nastanka
 velikom broju akcija i operacija, od na-     Prve autonomije. Kako kaže, poslije su se
 pada na Bosansku Krupu 19. aprila 1992.
 godine, potom “Munje 93”, skoro svih
 borbenih dejstava na Prvoj autonomiji,
 zatim Februarskoj ofanzivi na Grabežu,
 u “Brezi 94”, “Mostobranu 94” i u neko-
 liko akcija za vrijeme Druge autonomije.

     Bio je komandir voda u 3. bataljonu
 sve do 19. decembra 1993. godine, kada
 prelazi na poziciju komandira voda u 2.
 jurišni bataljon. Nakon Februarske ofan-
 zive na Grabežu u martu mjesecu 1994.
 godine, dobrovoljno se prebacio u redo-
 ve elitne jedinice “Hamza”, gdje je ubrzo
 izrastao u jednog od najboljih boraca 5.

                                                                                             STAV 29/11/2018 57
   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62