Page 47 - STAV broj 335
P. 47

vodi i pacovima, sklanjali mnogi u najgo-
          rim trenucima rata.”
            Samo otvaranje Centra (Hrvati inicija-
          torima nikad nisu oprostili što se gradio na
          istočnoj strani grada) bilo je spektakularno.
          Događaj koji je i sam predsjednik Predsjed-
          ništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović
          nazvao “najvećim poslijeratnim projektom
          obnove i najvažnijim događajem koji se u to
          vrijeme odvija u Bosni i Hercegovini”. Mi
          prenosimo zapažanja prvog direktora Centra
          i dugogodišnjeg aktiviste humanitarne orga-
          nizacije War Child Davida Wilsona (tekst:
          Otvaranje Muzičkog centra “Pavarotti”, 21.   Bilo je jasno da Prskala nikada neću moći   i on me poljubio. Vidio sam mu suze u oči-
          12. 1997. u Mostaru):             smatrati prijateljem. Već smo bili na udaru   ma. Samo je prošaputao: ‘Hvala vam, hvala
            “Kancelarija Ivana Prskala bila je prepu-  kritika što smo centar nazvali Muzički cen-  vam.’ Čak su se i lica političara ozarila kada
          na raskrvavljenih Isusa i uplakanih Marija. S   tar ‘Pavarotti’, dok su Hrvati nedavno otkri-  je ušao praćen ovacijama. Ploču su otkrili
          obje strane ulaznih vrata stajale su hrvatske   li prastaru hrvatsku riječ za muziku: glaz-  Pavarotti, Bono i Brian Eno. (..) Pavarotti
          zastave sa šahovnicama. Dočekao me gra-  ba. Uvrijedilo ih je što smo umjesto te uzeli   je na odlasku poručio: ‘Moja poruka je mir.
          donačelnik ‘hrvatskog’ zapadnog Mostara   drugu riječ koja je prepoznatljiva od Pekin-  Vidjeli ste strahote rata. Danas vidite mir.
          u besprijekornom plavom odijelu. Podijelje-  ga do Buenos Airesa. (...) Jedna radiostanica   Budućnost je sada u rukama djece koja će
          ni grad je imao dva gradonačelnika: Prskala   sa zapadne strane nas je kritikovala što smo   uskoro odrasti. Pokušajte živjeti u miru.
          na zapadnoj i Safeta Oručevića na istočnoj   centar sagradili na muslimanskoj strani gra-  Zato smo danas svi tu.’
          strani. Došao sam da pozovem Prskala na   da. Tu sam kritiku opet čuo kada me posjetio   Nekoliko mjeseci kasnije, Pavarotti je
          otvorenje Centra ‘Pavarotti’. Bio je to zna-  moj stari drug Darko Glavan i prokomen-  Wilsonu napisao: ‘Ne pretjerujem kada kažem
          čajan politički čin, Centar je mogao djelovati   tirao: ‘Ovdje ima previše muslimana.’ ‘Da’,   da je posjeta Mostaru tog dana uistinu bila
          samo uz podršku obje zajednice u Mostaru.   odgovorio sam, ‘a u varšavskom getu je bilo   jedan od najljepših trenutaka u mom životu.’
            Sekretarica je spustila tacnu s kafom i kek-  previše Jevreja.’       Sljedeće jutro sam proveo s Tomom Sto-
          som na stolić sa strane. Na izlasku iz kancela-  Mostar nema snijega kao što imaju Sa-  ppardom prije nego što ću ga odvesti u Sara-
          rije stišala je pjesmu od Spice Girls. Potpuno   rajevo i srednja Bosna, ali ima kiše i surove   jevo, gdje je trebao prenoćiti pa sjesti na let za
          očekivano, posluženi su nam Paprenjaci. Na   vjetrove koji pušu s istoka prema mediteran-  London. Šetali smo gradom. Šutio je. Nije se
          omotu je pisalo: Ovaj keks predstavlja povijest   skoj ravnici duž doline Neretve. Vremenska   doimao sretnim. Stoppard mu je poslije pisao:
          Hrvatske, sjedinjujući patnje nacije – biber, sa   prognoza za dan otvorenja, 21. decembra,   ‘Ono čega ću se najduže sjećati je duga ravna
          njenim prirodnim ljepotama – medom.  nije bila povoljna.             ulica kojom smo hodali od Muzičkog centra
            Prskalo mi je rekao kako je uvredljivo   Pavarotti, Bono, Eno, Zucchero, Paddy   nazad u hotel; šetali smo špalirom između
          da ga jedan Englez poziva na istočnu stranu   Moloney iz benda The Chieftains, Bianca Ja-  ruševina uništenih granatama i mecima, po-
          njegovog rodnog grada. Htjedoh reći da lju-  gger i gomila italijanskih novinara su treba-  kušavajući zamisliti kako je to moralo biti.
          di obično ne bombarduju svoje domove, ali   li sletjeti u Split čarter-letom koji je kasnio   Znajući da je to nemoguće zamisliti. Neko
          sam ipak odlučio da je bolje ostati diploma-  s polijetanjem iz Stansteda. Ja sam trebao   je pokazao mjesto gdje su se tajno održavali
          tičan. Odgovorio sam da ja jesam Englez, ali   dočekati Pavarottija i njegov tim iz Bolo-  časovi plesa tokom ratnih dejstava. Nisam
          da imam škotsko i velško porijeklo, jevrejsko   gne koji su letjeli preko Jadranskog mora u   se osjećao ugodno u Mostaru: ne pretrpjeti
          ime i kršćansko prezime, međutim, nisam   Split. Tamo je britanska vojska obezbijedila   ništa a biti tako srdačno dočekan od strane
          niti Jevrej niti kršćanin, pa čak ni Englez u   dva ‘Chinook’ helikoptera koji su ih trebali   ljudi koji su trpjeli mnogo i izgubili tako
          doslovnom smislu. Rekao sam mu umjesto   prevesti dalje u Mostar.    puno i koji su sada u ruševinama povratili
          toga da je moja bivša supruga Hrvatica, da   Do posljednjeg trenutka nismo bili sigur-  toliko toga, to nije ugodno.”
          su moja djeca poluhrvati, da sam produci-  ni hoće li Pavarotti uopće pristati da leti. Ne-  Nastojanja Pavarottija da se pojavi u za-
          rao film za BBC i Hrvatsku televiziju o ratu   koliko godina ranije doživio je helikoptersku   padnom Mostaru, na centralnom trgu Rondo,
          i da sam s ovom zemljom povezan već više   nesreću u Južnoj Americi. Bio je razumlji-  nisu uspjela jer su hrvatski zvaničnici odbili
          od četvrt vijeka.                 vo nervozan, ali je rekao Nicoletti da neće   Wilsonov zahtjev da skinu šest velikih hrvat-
            Bio je to kratak sastanak. Odlazeći niz   iznevjeriti djecu i da ga ništa neće spriječiti   skih zastava. Napori da se uključe Srbi bili su
          hodnik, čuo sam ga kako pojačava ton pje-  da otvori centar koji nosi njegovo ime. (...)   također neuspješni jer lideri bosanskih Srba
          sme od Spice Girls Who do you think you are.   Plan je bio da Pavarotti usput posjeti i školu   nisu dozvolili dolazak omladinskog hora iz
            Sedmicu dana kasnije, iz kancelarije   za djecu s posebnim potrebama, ali je zbog   Banje Luke koji je dobio poziv za učešće.
          Safeta Oručevića su mi javili da će oba gra-  kašnjenja djeci rečeno da se moraju popeti   Pavarotti je ostao veliki prijatelj Bosne i
          donačelnika doći na otvorenje, te kako će   blatnjavom stazom na glavnu cestu, budući   Hercegovine. Godine 2006. proglašen je po-
          sutradan zajedno posjetiti Centar.  da je on imao vremena samo kratko da se za-  časnim građaninom Grada Sarajeva. Prizna-
            Proveo sam ih kroz cijelu zgradu i po-  ustavi. Kako je kolona vozila pristizala, djeca   nje mu je trebalo biti uručeno prije njegovog
          zvao da sjednu u moju kancelariju. Prska-  su počela pjevati. Njegov automobil se zau-  oproštajnog koncerta, zakazanog za 8. april
          lo se obratio Oručeviću: ‘Gospodin Wilson   stavio pa se zaustavila i pjesma. Gledali su   2006. u Olimpijskoj dvorani Zetra. Do toga
          izgleda vrlo mlado za jednog pedesetpetogo-  ga kako otvara vrata i pruža ruke sa svojim   nikada nije došlo jer je koncert, a samim tim
          dišnjaka. To je zato što je oženio Hrvaticu.’  dubokim i širokim osmijehom.  i uručenje priznanja, otkazan zbog tenoro-
            ‘Ne’, uzvratio sam, ‘nego zato što sam se   S dva sata zakašnjenja, Pavarotti je   vog teškog zdravstvenog stanja.
          od Hrvatice razveo.’              ušao u zgradu. Jednom rukom je pridrža-  “Hvala ti, Luciano!”, napisano je u jed-
            Oručević se nasmijao. Prskalo je rekao   vao Nicolettu, a drugu je prebacio Bonu   nom toplom tekstu zahvalnosti upućenom
          da ima drugi sastanak i da mora poći. (...)  preko ramena. Pozdravio sam ga na ulazu   Pavarottiju.    n


                                                                                                    STAV 6/8/2021 47
   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52