Page 52 - STAV broj 335

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (77)
TAJ SMO DAN

IZVUKLI DVANAEST

MRTVIH ČETNIKA

Cigo je preskočio preko međe i bacio se u šanac ispred nas.
Ispalio je projektil iz RPG-a pogađajući jasen pokraj tenka. Tenk
je naglo smotao udesno i preko šanca krenuo pravo prema rovu u
kojem je bila posada sa SPG-om. Trenutak poslije uslijedili su jak
Piše: Amir HASANOVIĆ
blijesak i detonacija, potom škripa metala pa još jedna detonacija.
Pogodak je bio direktan, tenk se svalio na bok. Četnici koji su

krenuli preko šanca zaustavili su se, a onda počeli bježati prema
drugom tenku. On je iz šumice tek bio krenuo prema nama.

aj je mjesec 1995. godine. Jaki noć i dan i sve okolo pretvorila u vodu od Nakon razdvajanja, ostao sam s Ah-
napadi na slobodnu brčansku koje je nastalo takvo blato da su nam noge medom i Almirom. Imali smo jednu osu i
teritoriju primorali su Drugi ili propadale do gležnjeva ili se za obuću li- moj RPG 7. Ahmed je među nama bio naj-
Mkorpus Armije RBiH da ona- jepilo tako da smo jedva vukli noge. stariji, pa je spontano krenuo prvi, iako to
mo prebaci jače snage. Tih je dana rat, Na jednom smo se križanju razdvojili nije bilo bitno. Za njim smo svi pošli pre-
uprkos kišnom ružnom vremenu, bjesnio jer je bilo vise pravaca iz kojih su četnici ma prvom našem bunkeru, smještenom
punom snagom. Svaki dan bilo je nekih mogli prići sa svojim tenkovima pa smo ih baš uz samu staru makadamsku cestu koja
uzbuna – ili smo mi “čačkali” njih, ili su htjeli sve pokriti. A bilo je jasno da četnici je vodila prema selu i odakle su se nazirali
oni “čačkali” nas. U suštini, nisam imao samo “čačkaju mečku”. Uostalom, na cije- zidovi i krovovi kuća.
dojam da iko želi poduzeti nešto ozbilj- loj našoj liniji bili su prekaljeni borci koji Do bunkera smo morali stići cestom, ali
nije, ali se stalno udaralo i cijevi se skoro su tu od samog početka Agresije na Bosnu to je bilo dobro jer nije bilo blata. A mogli
nisu stizale pošteno niti ohladiti. U bazi i Hercegovinu. Bili su kadri sami zaustaviti smo ići i preko livade, po blatu, a isto tako
stara atmosfera, vrijeme se krati kartama četnike, ali, eto, mi smo trebali kao podrška, po čistini.
ili televizijom, svuda po hodniku suše se da ljudi znaju da smo i mi tu, da nisu sami. Kada smo prišli bliže našem bunkeru,
povješani dijelovi odjeće. Ko je preumo- A i za svaki slučaj, jer vrag ne spava, nikad uletjeli smo u puškaranje i rafalanje koje
ran, taj spava i prikuplja snagu za nove ne znaš̌ u kojem će smjeru krenuti borba i nas je prizemljilo. Pobacali smo se jer su
bitke, a monotoniju prekine samo onaj kako se može završiti. meci zviždali na sve strane, a najviše ih je
naš “Gajgerov brojač” kad zakrči.
̌
Tako je bilo i tog dana, telefon je nepre-
kidno krčao i donosio vijesti da se puca po
cijeloj dužini naše linije odbrane. Iz svega
je bilo potpuno jasno da danas oni “čačka-
ju” nas. Nekoliko puta nije bilo pokreta, ali
nekako baš pred podne došao nam je signal
da pođemo.
Ustaljenom rutinom odlazimo po nao-
ružanje, sjedamo u vozila i krećemo prema
Fazaneriji, na dio linije poznat pod nadim-
kom “duga njiva”.
Dan je bio više nego užasan, padala je
ona sitna posavska kiša, koja ti u glavi stvara
osjećaj da te bodu ledene igle, koja namače
odjeću, a da zlo bude veće, padala je cijelu

52 6/8/2021 STAV