Page 55 - STAV broj 335

prigušeno, jer bi prema zvaničnom pri- svijetu, rasuti su, raseljeni, velika veći-
jeratnom marksističkom diskursu religija na mojih prijeratnih komšija... U ovom
u nekom periodu trebala odumrijeti – ži- ratu, ako pobijedi agresor, ako pobijedi
vjele su vjerske tradicije. Obilježavali su njihov koncept, ako nadvladaju zagovor-
se Božić – i jedan i drugi, Bajram – i je- nici “Velike Srbije”, neće biti ni nas. Neće
dan i drugi... Redovno bismo od tetki iz biti Bosne. Zemlje dovoljno prostrane za
Kladnja dobijali posudice “ašure”, slat- sve. Neće biti te ideje, neće biti slobode
kastog jela načinjenog od 7 do 77 vrsta uvjerenja, svjetonazora, tog modusa vi-
žitarica, voća, povrća, a povodom desetog vendi, da je dovoljno široko za sve, ma
dana muharema, prvog mjeseca islamskog kako se ko zvao i na koji način vjerovao...
kalendara i niza događaja koji su se desili “Dobro jutro”, prozborila je s ula-
upravo tog dana. Komšinica Neka, preko znih vrata oko devet sati Julija. Vidjev-
put naše kuće, u trošnoj baraci slavit će ši je vidno umornu, upitah: “Kako si?”
na svojstven način najveći romski pra- Odmahnu rukom. Zurila je u jednu tač-
znik Đurđevdan. ku stojeći na ulaznim vratima i ništa ne
Ostalo mi je to dobro u sjećanju. Imao govoreći, čekajući da preuzme kolačiće. pucnjava. Pretpostavih, agresorski na-
sam pet ili šest godina. Nisam bio kre- U njenim očima stanovali su tuga, umor, pad. Zatim se čulo nešto poput vrištanja.
nuo u školu. Neka je došla moliti majku razočaranje, ona vrsta misli kada ti se Oprezno sam s djedom izašao ispred kuće
(naziv za nenu u sjeveroistočnoj Bosni, čini da si mogao više, bolje, ali i svijest misleći da je možda neko i ranjen. Graja
op. a.) da joj sašije neki komplet koji je da postoji tačka preko koje ne možeš po- se čula ispred ulaza u prizemne prostorije
vidjela u Burdi, specijaliziranom mod- moći ma kako i koliko se trudio. Čudne Doma zdravlja. Ljudi su se veselili. Nije
nom časopisu, a povodom Đurđevdana. su ljudske sudbine. Koliko ranjenih, ko- bilo napada. Nestvaran prizor. Četinar-
Već nekoliko godina u prijevremenoj liko mrtvih, koliko je pacijenata prošlo ska šuma. Snijeg. Ruševine. “Bakljada”.
penziji, s narušenim zdravljem zbog as- preko njenih ruku? Koliko jedna ljudska Neprijateljski vojnici pucali su u zrak
tme, majka, bivša predsjednica općin- duša može podnijeti? Koliko dugo? Ne- osvjetljavajući svjetlosnim mecima pro-
skog suda, nije više šila ni sebi niti svo- kada bih pregledao ratne enciklopedije, stor duž linije – od Luku do Pridvorice.
jim najbližim prijateljicama. Nekada je daidžinu literaturu. U jednoj od njih bila I naši su uzvraćali pucajući u zrak, ali u
to radila iz razonode, zadovoljstva. Nije je fotografija vijetnamskog saniteta. U mnogo manjoj mjeri.
mogla odbiti Neku. Vodilo se računa da džungli, kraj rijeke improvizirani punkt Pospali smo oko tri sata. Ne znam ko-
se ne povrijede osjećanja drugih, makar prve pomoći. Osoblje do članaka u vodi. liko dugo i koje je vrijeme je bilo kada
i na vlastitu štetu. I isti taj pogled, kao kod Julije, djevojke nas je iz sna prenulo jako lupanje na vra-
koja je previjala teško ranjenog krvlju tima. “Otvori, brzo!” Djed je već bio na
UMALO NEKI NE UKRADOH oblivenog vojnika. vratima? “Ko je?”, upita djed. “H. je”,
ĐURĐEVDAN odgovori dobro poznati glas. Ubrzo je u
Majka je ta tri-četiri dana, od jedne do ZATVORITE VRATA I PRIPREMITE podrum uletio H., bliski rođak, polica-
druge probe, bila zauzeta šivanjem. A ja ORUŽJE jac, vidno zabrinut.
sam tražio pažnju. Previše pažnje. Čuva- Novu godinu dočekujemo pod svi- “Zatvorite vrata. Pripremite oružje
la me dok je mama bila na poslu i uvijek jećama. Tačno u ponoć počela je strašna što imate i ne otvarajte nikome.” Potom
je morala biti tu za mene. U dogovoreno je istrčao na sprat. Nastalo je iščekivanje.
vrijeme došla je Neka na finalnu probu. Nisam mogao izdržati. Uprkos zabra-
Majka je cijeli dan bila fokusirana na ši- ”Dobro jutro”, prozborila ni, istrčao sam na sprat da na licu mjesta
vanje kako bi sve ispalo u najboljem redu. je s ulaznih vrata oko devet vidim šta se dešava. Motorola je “zuja-
U jednom momentu majka će otići la”. “Pilana alfa. Magistrala alfa. Bio-
u kuhinju, a ja ću iskoristiti trenutak. sati Julija. Vidjevši je vidno štica alfa. Crkva alfa.” Zatim i H. doda:
Osjećao sam strašnu ljubomoru prema umornu, upitah: “Kako si?” “Željeznička alfa.”
Neki. Odlučio sam se na osvetu. Ukrala “Sljedeće javljanje za petnaest minu-
je majkino vrijeme za mene. Došao sam Odmahnu rukom. Zurila ta. Po potrebi prije”, čuo se glas s druge
do šivaće mašine. Uzeo plavkastu tkani- strane motorole. Ponavljalo se, to javlja-
nu, u pravilnim razmacima prošaranu je u jednu tačku stojeći nje, u ciklusima, u naredna dva-tri sata.
bijelim krugovima iste veličine. Potom na ulaznim vratima i ništa Na spratu je bilo hladno, pa sam se nakon
sam makazama iskružio jedan bijeli krug pola sata vratio u podrumske prostorije.
i vratio haljinu, tako da se to nije ni vi- ne govoreći, čekajući da Razdanjivalo se. H. je sišao sa sprata
djelo. Uslijedila je proba. Neka je bila za- odloživši kalašnjikov. Bio je raspolože-
dovoljna urađenim, a onda će pogledati preuzme kolačiće. U njenim niji. “I šta ima? Šta bi ovo?”, upita djed.
straga. Na dijelu haljine koja prekriva za- očima stanovali su tuga, “Primijećena je manja grupa nepri-
dnjicu nedostajala je jedna tufna. Nastao jateljskih vojnika kako se kreće iz prav-
je smijeh, a ja sam istrčao iz sobe u kojoj umor, razočaranje, ona ca Pridvorice prema zgradama... Naši su
se odvijala proba. Na “sučeljavanju” Neka vrsta misli kada ti se čini pripucali... Našli smo krvave tragove i
mi se obratila riječima “ti mali vragu” i pobacane flašice alkohola... Vjerovatno
smijući se izašla iz kuće. Nisam bio ka- da si mogao više, bolje, ali su bili pijani... Kako su se pojavili, tako
žnjen, kupila je neki drugi komplet gar- su i nestali. Sigurno imaju i ranjenih...”,
derobe za svečane prilike. Niko nikome i svijest da postoji tačka reče H., zapali cigaretu i poželi nam sret-
nije zamjerio. preko koje ne možeš pomoći nu Novu godinu, da bi se potom izgubio
Divni komšiluk kojeg već odavno u izmaglini prvog januarskog dana ratne
nema! Prognani, u zbjegu, u bijelom ma kako i koliko se trudio. 1993. godine... n

STAV 6/8/2021 55