Page 58 - STAV broj 335

DRUŠTVO

Glodne na Ćorkovaču sa zadatkom da
sudjeluju u probijanju linija. “Prva i
druga četa 4. bataljona ostale su u re-
zervi brigade, a Sedo Šekić je s trećom
četom otišao u pravcu kote Hleb, bora-
veći u pripravnosti za slučaj da ‘Hamze’
ne uspiju probiti liniju. Sjećam se da je
Suljo to jutro bio vrlo raspoložen i opu-
šten. Naš zadnji susret desio se kada sam
ranjen i kad su me donijeli do saniteta.
Suljo mi je prišao i stisnuo mi ruku, re-
kavši: ‘Drug, drži se.’ Nakon nekih pola
sata, on i Iso su teško ranjeni i ubrzo su
podlegli, Iso na licu mjesta, a Suljo na
putu za bolnicu”, prisjetio se Kauković.

ISMET ISAKOVIĆ, IZVIĐAČ I
DIVERZANT
Važnu ulogu u početnoj organizaciji
odbrane, s ocem Azizom i braćom Suljom
i Safetom, imao je i Ismet Isaković zva-
ni Iso. To je bilo u vrijeme kad je počeo
rat u Hrvatskoj, u drugoj polovini 1991.
godine. Od tih dana pa sve do kraja sep-
tembra 1994. godine Isin komandir bio
je Esad Đulić. “Iso je još 1991. godine,
kao maloljetan mladić, uzeo pušku. U
narednom periodu formirali smo jedi-
nicu s kojom smo držali seoske straže
na Raminoj Glavici i okolnom terenu.
Ismet Isaković, desno Isprva i nismo imali nekog velikog na- Suljo Isaković, lijevo
oružanja. Uglavnom su to bile lovačke
Kao vrlo odgovoran starješina, Suljo puške, kubure, ‘štucevi’, bombe i nože- od saboraca ne ode u izviđanje. Najče-
Isaković redovno je obilazio liniju, raz- vi. Kad je krenuo rat, oformljena je četa šće je to bilo po nalogu komandanata
govarao s komandirima i borcima i oba- koja je oko tri mjeseca bila pod TO Veli- Nanića i Mirvića, ponekad i samostal-
vještavao nadređene. Pod svojom koman- ka Kladuša. Onda smo ušli u sastav TO no. “Išli smo u izviđanje u Crvarevac,
dom je imao i IDV “Pustinjske lisice”, Bužim, zajedno s još dva bućevačka voda. u Stabandžu, na brojna ratišta u toku
u kojem je, kao jedan od boljih izviđa- Formiranjem brigade borci iz našeg voda ‘prve autonomije’, pa onda u ‘Brezu ‘94’.
ča u brigadi, bio i njegov brat Ismet Iso raspoređeni su u razne jedinice. Prije po- Kad je oslobađana Velika Kladuša 20.
Isaković. O doprinosu porodice Isako- četka rata išli smo na izviđanja po srp- augusta 1994. godine, išli smo na čelu
vić Senad Kauković kazuje: “Suljin i skim selima, snimali stanje i prikupljali čete ‘Hamza’. Od važnijih akcija jedino
Ismetov otac Aziz, zvani Điđa, također informacije o dešavanjima s druge strane nismo išli u ‘Munju ‘93’. Iso je bio bo-
je bio izuzetan borac. Dobrovoljac koji granice. Prve važnije borbe imali smo u rac za kojeg sam bio najsigurniji da me
je među prvima organizirao seoske stra- Kekićima 11. juna 1992. godine. Onda neće ostaviti. Njegova ključna osobina
že na Bjelovcu i Tintorovcu. Sjećam se smo skupa bili u bućevačkom vodu sve bila je hrabrost. Bio je vrlo eksplozivan
kad je Suljina četa otišla na Krupu, eto ti dok nije formiran 4. bataljon. Od tad i samo bi išao naprijed. Taj o smrti nije
Điđe u našu komandu. Tad su mu sva tri smo bili skupa u izviđačima, poznatijim razmišljao nikako. Iso, dva brata Erdića,
sina bila preko Une, i Suljo, i Ismet, ali i kao ‘Pustinjske lisice’, sve do moga ra- Asim i Jasim, te Mirso Abdić i ja. Nas
Safet zvani Džidžo, koji je bio u ‘Gazija- njavanja u Čičićima u septembru 1994. petorica smo smjeli udariti gdje god je
ma’. Komandant bataljona Suljo Mirvić, godine”, kaže nam Esad Đulić. trebalo. Koliko smo samo donijeli mina
potom Mirso Skenderović i ja smo pili Na stotine puta Eso i Iso prošli su iz izviđanja. Mi smo bili i mineri, i izvi-
kahvu. I Suljo Mirvić ga pita: ‘Šta ima, kroz neprijateljsku liniju. Nije dan mo- đači, i diverzanti, sve smo to bili. Do-
Điđa?’ Kaže on: ‘Ljudi, ja sam došao kod gao proći a da njih dvojica ili još neko bro se sjećam kad smo dan prije napada
vas da vas nešto zamolim. Imam jednu
jedinu kravu kod kuće. Ako je kako mo-
žete prebaciti borcima tamo preko Une, “Ismet Iso Isaković bio je borac za kojeg sam bio najsigurniji
idem je dovesti od kuće pa je zakoljite, da me neće ostaviti. Njegova ključna osobina bila je hrabrost.
neka djeca jedu.’ Mi mu se zahvalimo i
kažemo da ima hrane i da ne treba ni- Bio je vrlo eksplozivan i samo bi išao naprijed. Taj o smrti nije
šta. I hvala Bogu, s Krupe su mu se sva razmišljao nikako. Iso, dva brata Erdića, Asim i Jasim, te Mirso
tri sina vratila živa. Međutim, taj kobni
5. august mu je odnio i Sulju i Ismeta.” Abdić i ja. Nas petorica smo smjeli udariti gdje god je trebalo.
Senadov posljednji susret sa Suljom Koliko smo samo donijeli mina iz izviđanja. Mi smo bili i
Isakovićem bio je 5. augusta 1995. go-
dine, kada je 4. bataljon premješten iz mineri, i izviđači, i diverzanti, sve smo to bili”, kaže Esad Đulić.

58 6/8/2021 STAV