Page 61 - STAV broj 335

od nastavnika, imama i muallima, inži- ću vam jednu anegdotu iz šezdesetih go-
njera do univerzitetskih profesora. Otu- dina prošloga stoljeća. Dok sam nešto
da nije bilo nikakvo čudo što je, po za- radio na polovnom ‘fići’ u garaži, došao
vršetku agresije na BiH, odbio ponudu mi je roditelj jednog mog učenika da sa-
svog dobrog prijatelja Seada Jahića, tada zna kako mu dijete uči. Pozvao sam ga
direktora jedne osnovne škole u Tuzli, na kahvu u stan, koji je bio na tavanu
da pređe u njegovu školu. Svoj je stav škole, da mu otvorim dnevnik. Za oko
obrazložio riječima da nema tih para mu je zapela moja biblioteka. Pitao me
za koje bi on ostavio svoju djecu u selu je što će mi tolike knjižurine u kući te
Gračanica. Njega je prvenstveno zani- jesam li ih sve pročitao. Rekao sam mu
mala sadašnjost i budućnost te djece, a da su one moj zanat, da u njima nala-
ne uslovniji i bolji život u urbanoj Tuzli. zim odgovore za ono što ja ne znam, da
bi on na kraju rekao: ‘Ne znaš ti ništa,
POLOVNI FIĆO KAO POKAZATELJ moj učo Halile. Da ti znaš, ne bi vozio
MATERIJALNOG STATUSA polovnog fiću.’ Eto, polovni ‘fićo’ njemu
Kažu da nema kuće u ovom selu iz je bio pokazatelj mog imovnog stanja.”
koje učitelj Halil nije učio makar jednog Nedugo po odlasku u penziju Halil je
učenika. Iz njegovih je generacija najviše na frekventnim mjestima u selu objavio
njih završilo studije i steklo akademska oglas sljedećeg sadržaja: “Do odlaska u
zvanja. Njegovih učenika danas ima po penziju radio sam svoj posao s ljubavlju
čitavom dunjaluku. Jedan od njih jeste i jakom voljom. Platom sam mogao da
i Nijaz Vrtagić, koji živi i radi u Ame- kupim potrošačku korpu za tročlanu po-
rici. Kad je čuo da je njegov učo Halil rodicu. Penzijom ne mogu da kupim ni
napisao monografiju Sve moje generacije, trećinu potrošačke korpe pa bih bio za-
a da od skromne penzije ne može platiti hvalan svima koji mi ponude bilo kakav
njeno štampanje, nazvao ga je i rekao da posao da zaradim koju dnevnicu u toku
će on isfinansirati taj projekt. Halil kaže mjeseca. Radio bih na kopanju kanala,
da je dvije godine radio na knjizi. Deset sječi drva, na građevini i na njivi. Pen-
godina se taj rukopis “kiselio” i čekao zionisani učitelj Halil Bedić.”
na objavljivanje. Oporučio je kćerki Ajši
da, ako on preseli na Vječni Svijet, ona NAMA JE BOSNA I HERCEGOVINA
objavi ovu knjigu. Tada se javio, kako on JEDINA DOMOVINA
kaže, „“moj dječak Nijaz iz Amerike”. Zanimalo nas je kako učitelj Ha-
Što je obećao, to je i ispunio. Knjiga je lil komentira činjenicu da dobar broj
u julu ove godine ugledala svjetlo dana. i njegovih nekadašnjih đaka odlazi iz
Jedan od promotora knjige u BKC Bosne i Hercegovine u potragu za bo-
“Živinice” bio je Izet Numanović, ta- ljim životom.
kođer njegov učenik, a danas profesor. “Krivo je prije svega političko ru-
Promotor Sead Jahić je kazao: “Halil je kovodstvo koje ne brine dovoljno da ta
vječiti učitelj, legenda. Kažu, kad učitelj mladost ostane. Velika je odgovornost i
prestane da uči i da putuje, u njemu po- na obrazovnom sistemu. Škola je temelj kaže: “Naš učitelj nas nije učio samo da
lahko počinje umirati učitelj. Poveden toga kako ćemo odgajati našu djecu i čitamo, pišemo i rješavamo matematič-
iskustvom Halila Bedića, ja bih dodao omladinu u porodici i u njima razvijati ke zadatke. On nas je učio da igramo u
– i kad prestane da piše. Halil je ovom osjećaj patriotizma, ljubavi prema jedi- kolu, da pjevamo, glumimo, sviramo, da
knjigom produžio svoj rad, svoj život. noj nam domovini Bosni i Hercegovini. se sportom bavimo, da plivamo.”
Ovom knjigom vama je poklonio pede- Svi osim nas imaju nekakvu alternati- Halil je pripremio i monografiju o
set godina života i rada s vama.” Neko je vu. Nama je Bosna i Hercegovina jedi- Udruženju sazlija “Sevdah” iz Živinica.
iz publike dobacio: “Mnogo generacija na domovina!” I on je član ovog Udruženja i jedan od
izveo je naš stari učo.” Halil je bio dobitnik niza nagrada, sazlija. Sazlije naziva vitezovima sevda-
Mnoge detalje iz svog gotovo pola priznanja i zahvalnica. Jedna od nagrada ha, najveselijoj družini. Halil je kao mu-
stoljeća dugog učiteljskog staža učitelj dodijeljena mu je 5. oktobra 2007. godi- zičar poznatiji po svirci na mandolini.
Halil je ovjekovječio u knjizi Sve moje ne,na Međunarodni dan učitelja. Uruče- Kažimo na kraju da je Halil rođen
generacije. Ona je i dokumentarno, i au- no mu je priznanje za ostvarene rezultate 3. septembra 1947. u selu Kuljan po-
tobiografsko, i memoarsko štivo. Pisano u obrazovanju i odgoju brojnih genera- nad Živinica. U rodnom mjestu završio
je prijemčivim stilom s obiljem vrijed- cija učenika, za ispoljenu ličnu kreativ- je četiri razreda osnovne škole, potom
nih podataka i dokumenata koji svjedoče nost, za njegovanje umjetničkog rada i su mu roditelji preselili u Tuzlu i tu je
vrijeme u drugoj polovici 20. i početkom za otkrivanje inovatorskih sposobnosti nastavio školovanje. Poslije završetka
21. stoljeća. Na pitanje šta je nama kul- kod učenika tokom dugogodišnjeg bav- učiteljske škole konkurirao je i bio pri-
tura sjećanje, učitelj Halil je odgovorio: ljenja svojim životnim pozivom. mljen u Vojnu pomorsku akademiju u
“Mi smo narod koji vrlo brzo zaborav- Osim rada u nastavi, zapažene re- Splitu. Poslije prvog semestra napustio
lja neke stvari koje su mu se desile. Ta zultate postizao je i u vannastavnim i je Akademiju i vratio se u prosvjetu. Po-
kultura sjećanja mora da se ojača. I ova vanškolskim aktivnostima. Zaslužan je tom je završio Pedagošku akademiju i
moja knjiga je mali doprinos kulturi sje- bio za organizaciju brojnih kulturnih i sav radni vijek proveo obrazujući i od-
ćanja. Mi smo narod koji zaslužuje svoje sportskih manifestacija u školi i mjesnoj gajajući najmlađe generacije učenika u
mjesto među nacijama Evrope. Ispričat zajednici. Jedan njegov bivši učenik osnovnoj školi. n

STAV 6/8/2021 61