Page 59 - STAV broj 335

na Kajtezovcu, 29. jula 1994. godine, u neprijateljskih linija, ali Iso i ostali su
kojem je Iso lakše ranjen, izvršili demi- već bili izverzirani za sve. Kad je kre-
niranje dijela neprijateljske linije. To je nula borba, mi smo udarili frontalno na
bilo usred dana u Crvarevcu. Prošli smo Križ i sve potamanili što nam se našlo
kroz liniju i povadili upaljače iz 9-10 na putu. To jutro smo odradili dobar
poteznih mina. Odšarafimo osigurače, posao. Sjećam se da je na neprijatelj-
izvadimo udarnu iglu i sve vratimo na- skoj strani bilo 29 mrtvih.”
zad kako je i bilo. Odatle smo se vratili
nazad i sutra ujutro napali. U toj akciji KAKO JE ISO SPASIO RANJENOG
Iso je ranjen od rasprskavajućeg metka. KOMANDIRA ESU
Iso je išao sa mnom i mi smo zauzeli dva Ismet Iso Isaković odigrao je važnu
rova. Međutim, druga grupa nije odradila ulogu i u izvlačenju komandira Ese Đuli-
svoj zadatak pa smo se morali povući.” ća, koji je ranjen krajem septembra 1994.
Sa svojim saborcima Ismet Iso Isa- godine. Po Esinim riječima, da nije bilo
ković bio je važan akter i u akciji “Bre- Ismeta Isakovića, on bi najvjerovatnije
za ‘94”, prvo u odbrani prilikom prvog pao u ruke neprijateljskih vojnika. “Taj
neprijateljskog napada 5. septembra, a dan smo dobili tri zadatka. Prvi da izvu-
onda i 12. septembra u završnoj akciji. čemo jednog ranjenika iz 506. brigade,
“U prvom napadu na Križ Iso, Amir potom da provjerimo jesu li u UN-ovoj
Isaković i ja smo imali prvi okršaj s čet- bazi unproforci ili četnici, te da odemo u
nicima. Naši izviđači su bili na odmo- Čičiće izvidjeti neprijateljsku artiljeriju.
ru i na poziv 5. septembra da se hitno Ranjen sam između Čardašice i Čičića, u
okupimo u komandi bataljona nas tro- blizini naselja Bojići. Iso i ja smo odlučili
jica smo prvi stigli. Po dolasku su nam da razminiramo jedno područje gdje je
kazali da su u toku dana primijećena bilo oko 20 mina. Kad smo to završili,
kretanja četnika. Na Križu je bilo samo otišli smo ispred naših izviđača na oko
pet naših boraca. Dok smo razgovara- 500 metara. Toliko smo bili blizu četni-
li s njima, kuja koja je bila tu lajala je ka da smo ih čuli šta pričaju u zemuni-
u pravcu ispred rovova. Rekao sam im cama. I tu smo otkrili više od 30 mina.
da ona ne laje džabe. U to vrijeme su Međutim, jednu nismo vidjeli i taman
se četnici podvlačili ispod naših rovo- kad smo mislili da smo sve povadili, stao Ismet Isaković i Elvir Maći Šahinović
va i ona ih je primijetila. Borci koji su sam na tu minu, koja mi je odnijela lijevu
držali liniju bili su slabo naoružani. I nogu do iznad stopala. Srećom, obojica prošli kroz neprijateljske linije, odlazili
samo što smo mi odmakli stotinjak me- smo bili staloženi. Spuzao sam se ispod u izviđanje, vršili deminiranje terena, su-
tara u pravcu Jelovskog Potoka da izvr- neke obale gdje me Iso zamaskirao, a on djelovali u akcijama i slično. Često smo
šimo izviđanje, otpočeo je napad na te se vratio po ispomoć. Ubrzo je doveo još i samostalno odlazili iza neprijateljskih
rovove. Tih nekoliko boraca su ispucali nekoliko izviđača koji su me iznijeli na leđa. Ma mi smo k’o od šale prolazili kroz
ono što su imali od municije i potom slobodni teritorij.” njihove linije. Jednom smo Iso i ja do-
se povukli. Nas trojica smo istrčali na Jedan od najbližih Ismetovih sabo- lazili kod mene kući, u vrijeme dok su
Križ, gdje smo zatekli samo kurira. Is- raca bio je i Jasim Erdić, koji je borbeni autonomaši držali Zborište. Večeramo,
pucali smo nekoliko rafala, bacili 5-6 put otpočeo kao borac 501. bihaćke bri- presvučemo se i nazad. Sjećam se, mi
bombi i odbili tu četničku grupu koja gade. Prekomandu u 505. brigadu dobio u kući jedemo, a komšija jedan dolazi
je već bila zauzela jedan naš rov. Tu im je početkom 1993, nedugo nakon “Mu- i moli moga oca da se brat i ja vratimo
je poginuo jedan borac kojeg su odvukli, nje ‘93”. “S Isom i ekipom sam prošao kući, uvjeravajući ga da nas neće niko
a iza njih je ostala motorola, nekoliko skoro sve akcije, od ‘prve autonomije’, dirati. On to govori na ulaznim vratima,
okvira metaka te 32 prazne konzerve, po ‘Februarske ofanzive’, ‘Breze ‘94’, ‘Mo- a Iso i ja u kući jedemo.”
čemu smo zaključili da ih je bilo više od stobrana ‘94’, ‘druge autonomije’ i ‘Tro- Za Jasima Erdića Ismet Iso Isaković
30”, priča nam Esad Đulić i nastavlja: kuta’. Posebno važan zadatak imali smo bio je klasični primjer pravog izviđača i
“Nakon toga, ostali smo na Križu sve u ‘Brezi ‘94’. Od dolaska u 505. boravio diverzanta. “Ismet je bio vrlo hrabar, fizič-
do završne bitke 12. septembra, u kojoj sam u izviđačima. U početku nas je vo- ki stasit i korpulentan. Posljednji komad
smo također sudjelovali u provođenju dio Eso Đulić, a nakon njegova ranjava- kruha i posljednju cigaretu smo dijelili.
dva voda kroz neprijateljsku liniju. Naši nja Rambo Skenderović. Najduže smo On, Maći i ja smo bili najbolji tandem.
izviđači su bili zaduženi za vod Saje bili u sastavu 4. bataljona, koji je pred Ostali su dolazili i odlazili uslijed čestih
Bajrića i Račin vod, koji je tad vodio kraj rata transformiran u Drugi juriš- ranjavanja, ali nas trojica smo najviše vre-
Hako Kauković. To jutro smo odradili ni bataljon. Kasnije smo prozvani IDV mena proveli skupa. Ko jeste, ko nije htio
svoj zadatak i proveli tu grupu boraca ‘Pustinjske lisice’. Kroz našu jedinicu je ići, nas trojica smo uvijek išli. Nekoliko
iza leđa neprijatelja. Neprijateljska li- prošlo puno boraca, počev od komandi- dana prije Isine i Suljine pogibije ja sam
nija je bila u obliku konjske potkove, a ra Đulića, brata Asima, potom Saje Mu- ranjen. Bilo je to prilikom izviđanja u
mi smo prošli iza leđa i rasporedili se u lalića, Saje Tahića, Mirse Abdića, Mile operaciji ‘Trokut’ 31. jula 1995. godine u
unutrašnjost te potkove. Iso je sve vrije- Aldžića, Suvada Duranovića Jamahe, blizini Plavog mosta, na teritoriju opći-
me bio sa mnom. Krenuli smo u 5 sati Džade i Rambe Skenderovića, do Elvira ne Bosanska Krupa. Tad je sa mnom bio
ujutro. Ja na čelu, za mnom neki Ka- Šahinovića Maćog, Ismeta Ise Isakovića i Iso, koji me je nosio ranjenog. Nažalost,
sim iz Blagaja, a Iso treći. I prošli smo i još nekih. Od sviju njih, najduže sam šest dana kasnije, dok sam ležao u Domu
im iza leđa gdje su se najmanje nadali. bio s Maćim i Isom. Obično nas je bilo zdravlja u Cazinu, saznao za Isinu i Sulji-
To je bio haos, voditi toliku vojsku iza 11 ili 12 u jedinici. Na stotine puta smo nu pogibiju”, prisjeća se Jasim Erdić. n

STAV 6/8/2021 59