Page 54 - STAV broj 335

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (17)

NOVOGODIŠNJI ŠENLUK ILI

KAKO SU PIJANI ČETNICI

ZALUTALI U OLOVO

Novu godinu dočekujemo pod svijećama. Tačno u ponoć

počela je strašna pucnjava. Pretpostavih, agresorski napad.
Piše: Ammar KULO
Zatim se čulo nešto poput vrištanja. Oprezno sam s djedom
izašao ispred kuće misleći da je možda neko i ranjen.

stao sam prilično rano, oko pet
sati. Pritisnuo sam prekidač na
improviziranom drvenom zidu
Uod daski koji je dijelio podrum-
ski prostor na manju i veću sobu. Upali-
la se žarulja. Bilo je struje. Valja požuri-
ti. Nisam siguran kada će doći do novog
“prekida u snabdijevanju” i koliko će
trajati. Ušao sam u prostoriju u kojoj je
bila peć, otvorio vratnice i iznio kasetu
za lug. Potom sam ga posuo ispred kuće,
na snijeg, privremeno “osiguravši” stazi-
cu koja je vodila do ceste od eventualnog
proklizavanja ako temperatura padne is-
pod nule i stvori se led. Sva sreća da je
Dom zdravlja tek pedesetak metara od
nas ako bude lomova.

BOŽIĆNI KOLAČI ZA JULIJU
Julija, naša kućna prijateljica, zamo-
lila je mamu da napravi nešto suhih ko-
lača. Sutra je katolički Božić. Dobit će
slobodno od ratnog rasporeda medicinske
sestre. “Medicinari”, a to su za mene bili rat želio napraviti i bolnicu i stanove Donio sam potpalu i rutinski zapalio
ljekari, sestre, vozači, tehničari, čistačice, za ljekare, predimenzionirajući prostor vatra. Mati je uveliko miješala brašno,
ložači i svi oni koji su angažirani u Domu zdravstvene ustanove koja je trebala op- maslac, šećer, vodu i sve što je trebalo za
zdravlja i oko njega, podnose najveći teret služivati nešto manje od dvadeset hiljada pripremu kolačića. Julija bi trebala završiti
rata, osim vojske na prvoj liniji. Teško je stanovnika. Kao da je znao da će uslije- smjenu oko osam sati ako ne bude van-
gledati oči umirućih, a potom njihovih diti rat. Da je bila neka zgradica, već bi redne situacije, što je postalo više pravilo
najbližih u trenucima dok im saopćava- nestala pod topništvom agresora. Ova- nego izuzetak u danima rata.
te uznemirujuće vijesti. Smrt je posvu- ko su u podrum bili prebačeni gotovo Još je nekoliko dana ostalo do Nove
da. Smrt je svakodnevica. Valja zbrinuti i sva oprema i osoblje. Bolnica, iako na godine. Sada bi se, da je neko drugo vri-
ranjene, bolesne, stare, izbjegle, trauma- udaru, služila je svojoj svrsi. Onih pet- jeme, u duhu našeg “socijalističkog pra-
tizirane, ali i pacijente sa zuboboljom ili šest spratova iznad, od kojih je ostala znovanja” kupovali janjci, da se okrene
pred porodom. samo betonska konstrukcija, i dalje su ražanj pred Novu godinu. Vjerskim blag-
Četnici to znaju. S Beka ravni, udalje- apsorbirala brojne granate čineći neku danima dodali smo državne praznike –
ne dva-tri kilometra zračne linije, golim vrstu štita za ostatak naselja. Da nije te Novu godinu, Prvi maj, Dan Republike,
okom vidljive, gotovo svaki dan ciljaju zgradurine, naša, Srcanova kuća, zgra- Dan ZAVNOBIH-a..., a neki su vjerske
ispaljujući projektile raznih kalibara. da “Elektrodistribucije”, barake bile bi praznike, od porodice do porodice, pot-
Ruše, uništavaju najveću zgradu, mo- direktno vidljive s te kote zla s koje su puno zamijenili ovim državnim.
numentalnu građevinu u Olovu – Dom se sijale smrt i nesreća. I vjerovatno, u U mahali, u tih nekoliko desetaka kuća,
zdravlja. Neko je petnaestak godina pred nekom trenutku, sravnjene sa zemljom. u svoj svojoj ljepoti i koloritu – donekle

54 6/8/2021 STAV