Page 82 - STAV broj 290

Pisaljka je pisaljka
STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Pisaljka je pisaljka
PISAO SAM I S

GUŠČIJIM PEROM

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ Vidio sam na slikama, u knjigama i na filmu kako stari pisci ispisuju
svoje misli ptičijim perom. Guščijim. Ne znam kako je baš guska
ušla u taj svijet. Ime joj je znak za sasvim druge stvari, ali šta je – tu
je. Pisci lica ozbiljnih ispisuju ozbiljne stvari. Čak sam nekoliko ranih
pjesama napisao guščijim perom

amtim sve svoje pisaljke. kako sam zarezao pero, umočio ga u tintu – Iksiram ili uvučem drugi papir. Kako
Kreda. Spakovana zajedno s uče- i prepisao na tvrdi papir nekoliko svojih bi stranica bila čista. Pisaljka je pisaljka.
ničkom tablom u ruksaku na mo- dječačkih stihova iz male bilježnice. Nisu Nije bio nimalo zadovoljan, ali nije više go-
Pjim leđima. Pamtim to dobro. Išao se doimali nimalo drukčijim. vorio o tom. Ipak, starinski pisanu knjigu
sam u prvi razred i to je bila valjda zadnja Mnoge zatvoreničke priče svjedoče nikad nisam napustio. Jednom mi je knji-
godina kad su koristili taj način pisanja u o nevjerovatnim mogućnostima pisanja. govezac, prijatelj i rođak, sastavio praznu
siromašnoj, poslijeratnoj zemlji. Potom Uskoro se svijet rukopisa smanjio na knjigu s koricama i povezom od kože. Želio
držalo i čelično pero. Tanka i debela li- prepisku i bilježnice i put ka knjizi ostao sam je ispuniti tekstom, s jasnom inspi-
nija. Tajna vještina austrougarskih pisara je bez švrakopisa, svračijih nogu i bezi- racijom priče, te crtežima i slikama koji
(vidio sam u muzeju njihove majstorski menih mrlja. su u ideji bili više od ilustracije. Intuici-
ispisane stranice). Nešto kasnije, kupio sam pisaći stroj ja nove arhaične knjige. Svim tehnikama
Kist. kod poznatog starog majstora. I on je bio koje sam znao želio sam u nju upisivati. I
Slika od slova. ponosan što mi ga je prodao. utiskivati. Drvoreze i druge grafike. I po-
Ptičica kičica. Sve je u njemu i na njemu bilo nevje- čeo sam. Nažalost, nikad tu knjigu nisam
Kaligrafija koja govori. rovatno izrađeno. Misli o tom bile su in- završio. U nekom trenutku počela mi se
Svijet u oblinama boje. spiracija za roman Pisaći stroj ručne izra- opirati i ostala je samo mladalačka vizija.
Olovka. Sa svim svojim nijansama. de (uvodni roman trilogije Psi od vjetra). Pisaljke vremena koje živimo zaista su
I grafička olovka. Pisao sam ga s tom sviješću. Slova koja nešto posebno. Nastao je čitav jedan novi
Penkala. Flomasteri. sam utiskivao u papir sad su bila uređena jezik. Vidi se u porukama na prenosnim
Ponekad i klipa. Univerzalna klipa. kao u knjizi. To je svemu davalo osjećaj telefonima. Mobitelska galaksija. I jezik u
Crtao sam s njom i ponešto zapisao. ozbiljnosti. njoj. Gotovo kriptografski. Šifrirani. Ko-
Vidio sam na slikama, u knjigama i na Jedna od prioritetnih stvari koje sam dirani. Oblikovala je to hitnja i običaj da
filmu kako stari pisci ispisuju svoje misli prepisao bio je mladalački monolog Šaptač se razgovara na daljinu u hodu.
ptičijim perom. Guščijim. Ne znam kako (raniji naziv Glumac, za kog sam dobio po- Nije mnogo različito ni u iskustvu s
je baš guska ušla u taj svijet. Ime joj je znak hvale od jednog sjajnog glumca), napisan kućnim računalima. Poneki pisci starog
za sasvim druge stvari, ali šta je – tu je. Pis- pokraj Vrbasa. Još uvijek sam ga znao go- kova još uvijek se ne snalaze u svijetu nove
ci lica ozbiljnih ispisuju ozbiljne stvari. tovo napamet (inače, pamćenje me dobro pisaljke. Kao dugogodišnji bolnik ponovo
Čak sam nekoliko ranih pjesama napi- služilo tako da sam mogao ponoviti veći- sam prepisao Šaptača (prati me kao Kubu-
sao guščijim perom. Kako sam došao do nu teksta iz Hamleta i Cyrano de Bergera- rović). Sjetio sam se te noći Borisa Kovača
njega, posebna je priča. Netom što sam ca, koje sam u to vrijeme više puta čitao). i Adema Ćejvana.
vidio u knjizi portret starog pisca koji is- Jedanput sretoh jednog, tvrdokornog Poznajem jednog starog spisatelja za
pisuje svoje životno djelo (pokušavam da i ozbiljnog pisatelja, koji je do danas na kog ne znam ko ga prati, niti čega se sve
se prisjetim njegovog lica), ugledah kroz svim važnim mjestima stekao svoj ned- sjeća, ali sa spravom za pisanje stalno se
prozor gusku. Nije bila naša. Nismo ih ima- vosmisleni ugled. Tvrdokoran i ozbiljan. svađa. Jednom mu je ukrala gotovo dovr-
li. Gegala se nespretno, a onda se uplašila. – Pišeš direktno u mašinu, zar ne?! – šeni roman. Noćima i noćima ga je tražio
Potrčao sam za njom kroz svoj ograđeni reče mi najedanput. u nepoznatim njenim pretincima i, kad
voćnjak. Htio sam joj ukrasti pero. Kad Zvučalo je kao optužba. ga je napokon pronašao, tvrdio je da to
više nije mogla pobjeći, uzdigla se i od- – A ti? Pišeš direktno olovkom? više nije isti roman. Promijenio se. Ili ga
lebdjela poput nezgrapnog labuda. – Nije to isto. je ona promijenila.
Iako sam je jurio kao strasni lovac, bilo – Zašto? Danas više ne gubi romane, ali se na-
mi je drago što je pobjegla. Nekoliko dana – Zato što ja, kad pogriješim, izbrišem porno hrve i oko najmanjeg teksta. I ne
kasnije nesretna bjegunica bila je glavna i ponovo napišem onako kako valja. rogobori više protiv sprave. Samo je jed-
gošća na ručku u susjedstvu. Dali su mi ne- – I ja. nom rekao nešto kao “ne sluša, o svemu
koliko njenih pera. I to je bilo to. Sjećam se – Kako? ima svoje mišljenje, nevjerovatno...” n

82 24/9/2020 STAV