Page 79 - STAV broj 290
P. 79

javljaju u svijesti. Time je Cvijetić poka-
          zao poseban smisao za prodiranje u žari-
          šte svojih aktera, u psihu ljudskog života,
          prikazavši svoje protagoniste kao jedinke
          sa svojim najintimnijim potresima i unu-
          tarnjim lomovima.
            U naporu da prodre u ličnost, da razot-
          krije ono njeno najintimnije, najsubjektiv-
          nije i najvlastitije, da neposredno zahvati
          u prividno bogatstvo pojedinačne svijesti,
          otkriva nam se na kraju siromaštvo indi-
          vidualnosti, odnosno praznina ispunjena
          općenitošću. Vlastitost se rastvorila. Juna-
          ci ovog romana misle, registriraju utiske,
          sjećaju se, pretresaju tuđa mišljenja i, u
          pokušaju da prodru u sebe uvijek nanovo
          otkrivajući druge, otkrivaju bezobličnu
          javnost kao unutarnje privatno vlasništvo.
            Među različitim sudbinama stanov-
          nika solitera posebno se ističe sudbina
          nesretno stradale djevojčice Stojanke u
          liftu nebodera. Lift s razbijenim staklom
          na ulaznim vratima, uslijed višednevnog
          nestanka struje, ostao je zakovan na dru-
          gom spratu nebodera i bio je mjesto za igru
          nevine djevojčice sve dok neko s devetog
          sprata nije pozvao lift, marke “Schindler”,
          koji je u međuvremenu proradio.
            U drugom izdanju romana, koje je pre-
          da mnom, kao dopuna u završnom dije-  Devedeset sedam stranica “Schindlerovog lifta”
          lu pod nazivom Čarolijica autor se susre-  ulijevaju stanoviti optimizam (ne i lagodu) i nadu da
          će s majkom djevojčice Stojanke (koja bi
          2020. godine slavila svoj trideset i četvrti  se bosanskohercegovački roman ne boji vremenskih i
          rođendan) i predočava joj ko je pozvao lift.  prostornih dimenzija, da se ne boji najproblematičnijih
            Devedeset sedam stranica Schindlero-
          vog lifta ulijevaju stanoviti optimizam (ne i  tema naše nedavne prošlosti. U Cvijetićevom romanu
          lagodu) i nadu da se bosanskohercegovač-
          ki roman ne boji vremenskih i prostornih   teče život, ali se smrt ne zaobilazi
          dimenzija, da se ne boji najproblematični-
          jih tema naše nedavne prošlosti. U Cvije-
          tićevom romanu teče život, ali se smrt ne   momente izražajnosti Cvijetić je kao pri-  biće”, da prelazak granice koja dijeli ljud-
          zaobilazi. Roman je to u kome se ne nude   povjedač našao baš tamo gdje ih je morao   sko od neljudskog izaziva konsekvence.
          iznenađenja. Sve teče po slijedu koji je   naći: hiljaduruka aždaha zla zna da ubije   Ratno zlo koje saopćava Cvijetićeva vi-
          koliko logičan, toliko i motiviran onim   dijete, siluje ženu, granatom pogodi kuću   zija vrlo bliske prošlosti sadrži u sebi niz
          pokretačima kojima Cvijetić daje poseban   koja nije strateški objekt, “osvoji” kuću   okolnosti koje ukazuju na bezrazložnost
          status, a ipak je riječ o neočekivanom i ne-  onog koji je ugled i bogatstvo stjecao ra-  i iracionalnost pakla koji se dogodio, koji
          običnom djelu koje se ne zadovoljava samo   dom i smjernim življenjem, odvede starce i   je ljude jednostavno zatekao nespremne i
          aparatnom pozicijom i distancom spram   nejač u konclogore i na njima se bezumno   u psihološkom i u svakom drugom vidu.
          dogođenog. Romanopisac uranja u tamnu   i surovo iživljava. Ogrešenja o čovječnost,   Schindlerov lift Darka Cvijetića jeste i jasan
          vodu, ali ne da bi zaboravio, nego napro-  dakle, najmračnije zaumne radnje sruči-  i glasan protest protiv “šutljive gomile”,
          tiv, da zatamnjeno izroni na dnevnu svje-  le su se na nedužne, čiste, uspravne i is-  ali i protiv “glasne gomile” koja još uvijek
          tlost i da mu dodijeli funkciju iskustvenog   pravne ljude.          sanja velikosrpske snove.
          mišljenja i drukčijeg senzibiliteta. Crveni   “Vojska je u par dana sklonila sve leševe   Može djelovati ponešto patetično ili,
          soliter, “Schindlerov” lift, događaji u nje-  s ulica i odvozila ih u Tomašicu, u svježe   pak, ispolitizirano, ali za nas je izvjesno
          mu i oko njega, stanari bizarnih egzisten-  izbagerisane masovne grobnice. Primarne,   da se ovom knjigom u bosanskohercego-
          cija, te naratorovo bespoštedno uranjanje   masovne grobnice. Svi su to znali, svi su   vačku literaturu o ratu od 1992. do 1995,
          u njihovu intimu, ponegdje i genealogiju,   to šutjeli, svi su se nagutali pustinje i smr-  konačno, probila jedna personalistički
          nalazi se u stožeru ovog omnibusa satka-  ti, i zanijemili punih usta. Samo je Šime   osobena, istinoljubiva, moralna, neostra-
          nog od ratnih surovosti, strahova i smrti.   jednom pijan, došavši s ratišta vikao po-  šćena misao o ratnom užasu i ljudskim
          U romanu Schindlerov lift na jedan oso-  deravši krajnike na soliter: ‘Vi komšije, vi   sudbinama u njemu.
          ben način su srušene mnoge predrasude,   ljudi, ma vi ste obične pičke... pa rođene ste   Ova je knjiga, najpreciznije rečeno,
          zablude, strahovi. Potekla je rijeka istine.   komšije pobili, debilčine komunističke!”  kolajna raznobojnih pločica-doživljaja,
          Iako nigdje imperativno imenovani, ovim   Vještim pripovjedačkim postupcima   pločica-sjećanja, pločica-umrlica, a sve
          romanom razlili su se nosioci zla, tupe   Cvijetić upozorava da čovjek nije samo so-  one tvore ogromnu košulju koja se zove
          agresije i mehaničke moći. Svoje blistave   cijalno biće, da nije čak ni “samo sopstveno   – Bosna i Hercegovina.    n


                                                                                                    STAV 24/9/2020 79
   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84