Page 75 - STAV broj 290

između je istina. Na određene načine treba
reagirati, ali ne kuknjavom. Zašto se niko
nije dosjetio da pronađe i osmisli novu
platformu u kojoj sve opet može normal-
no funkcionirati? Ako je riječ o teatru, a
usko sam vezan za teatar pa o tome mogu
pričati, ne moraju se raditi predstave od
30 ljudi na sceni. Mogu se raditi predstave
od dva ili tri čovjeka, najviše deset. Neke
od najuspješnijih predstava na Broadwayu
su s dva čovjeka, sa i bez korone. Ako ni-
šta, nama je rat pokazao da se itekako, bez
velikih finansija, a u velikoj opasnosti od
dojava i granata, mogu održati vrhunske
predstave gdje imate u publici 300 ili 400
ljudi. Pamtimo mi vrijeme i gore od ko-
rone u kojem su se radile sjajne predsta-
ve, sjajni umjetnički izričaji o kojima se
i danas priča. Ne bih tražio izgovore, već
nove načine.
STAV: Radili ste pozorišne predstave, a
kasnije i film. Prema čemu gajite veću
ljubav, šta Vam više odgovara?
HASKOVIĆ: Više mi leži film. Ali opet, i
teatar mi je vrlo drag. Dobar glumac mora
biti spreman i na jedno i na drugo. Film je
specifičan. Mnoge moje kolege ne shvataju
poentu filma. To mora biti život, tu nema
teatraliziranja, naglašavanja, prenaglašava-
nja. U filmu je poželjno kada ti je artikula-
cija lijena. Ako se taj tvoj lik tek probudio,
jutro je, ne može on pričati savršeno, ne može
biti horan i svjež. To nije prirodno. U tome
leži čar filma koji me tjera da sva svoja čula
upotrebljavam do maksimuma. Ako je neka
ljubavna scena, leži se ujutro u krevetu, šta
to ti likovi nemaju jutarnji zadah iz usta, a
bude se skoro pa bez izuzetka našminkani?
To su sitnice koje film ne trpi. Ja kao glu-
mac uvijek to moram da pratim i analiziram
i u životu i na setu. Recimo, nekad u nekoj
svađi, ili u nekoj radosti, nisi uvijek jednako
veseo ili ljut. Nekad je ta svađa artikulirana,
a nekada ti pukne glas nakon pete rečenice
i više ti nije do toga. Pa zašto se onda pre-
tvarati na filmu da su stvari drugačije ako
one u stvarnom životu to nisu? Eto, tu je ta
razlika između filma i teatra. Zato nekada
prezirem neke predstave, a puno sam ih od-
bijao. Moje neke kolege ne slažu se sa mnom,
možda me i smatraju obijesnim. Možda je
to njihov strah jer nisu u stanju da svoj in-
tegritet izgrade kao umjetnici. Ako postoji
ugovor, to ne znači da me se može zloupo-
trebljavati i to ne znači da upravnik koji je
došao može prisiljavati ljude da rade ono što
ne žele, a ni on istovremeno ne poštuje pra-
vila koja su propisana tim zastarjelim zako-
nom prepisanim iz nekog davnog vremena.
Daj da se izbace četiri predstave kako bi se
zadovoljila norma i forma, a kakve će one
biti, a najčešće su bez ikakvog sadržaja, to
već nikoga nije briga. Ljudi ne žele da čuju
istinu. Radije bi da lažu i sebe i druge nego

STAV 24/9/2020 75