Page 70 - STAV broj 290

KULTURA

Sarajeva kroz njegovu historiju. Ha-
lilbegović piše da je “poslije agresije ZAŠTO PLAČE
na Bosnu i Hercegovinu među inte- MOŠUS MOJ
lektualcima prevladalo mišljenje da
je važeći grb grada Sarajeva ‘preživio Eh, zašto plače mošus moj,
vrijeme’ i da ga treba redefinirati ili najljepša ruža bašča svih?
usvojiti novi grb”. U takvim novona- Svako će biće zemaljsko
stalim okolnostima Skupština grada ispiti gutljaj edželski,
Sarajeva 27. jula 1994. godine formi-
ra komisiju koja treba usvojiti najbolje Svaka je ljubav prolazna,
idejno i grafičko rješenje grba grada Sa- svaku je gorka kap srela.
rajeva. To je bio povod da se sagleda histo- Samo je jedna beskrajna –
rija grba ovog grada. Nihad Halilbegović, što teče sa vrela Ezela,
kao jedan od članova komisije, prihvatio se
Ehlibejtska tog posla i došao je do dva veoma značaj- Dok dva mlađaka sm’jene se
zvijezda; na rada na tu temu, i to od dr. Muhameda
kaligraf Hazim Numanagić na plavom svodu nebeskom,
Hadžijahića i prof. dr. Nedžada Kurte. U u dvore, mirne, berzehske
U prvom tomu Imamovićeve knjige svojoj knjizi Halilbegović navodi dio rada doći ćeš, šćeri, babi svom.
možemo čitati i o prvom grbu grada Sara- dr. Muhameda Hadžijahića Je li Sarajevo Ja ću ti, moja Zehrice,
jeva. Nihad Halilbegović u poglavlju knjige imalo svoju zastavu i grb, koji je objavio Mu-
Uništavanje kulturno-historijskog naslijeđa u zej grada Sarajeva 1966. godine u Prilozima laktove svoje pružiti.
Sarajevu 1992–1995: spašavanje Zemaljskog za proučavanje istorije u Sarajevu (152-154), Razgali oči i lice,
muzeja Bosne i Hercegovine u ratnim uvjetima, a koji donosimo u nastavku: “O postojanju nemoj me više tužiti,
navodi autor, bavi se pitanjem grba grada zastave i grba – neka nam je dozvoljeno razgali oči i lice,
sada reći – slobodne varoši Sarajeva po- nemoj me više tužiti!
OČNA ZJENICO stoje i određene indikacije u historijskim Ko tebe voli halisi –
vrelima, pa je zato tim više osnovano da
HABIBI se ovo pitanje postavi i razmotri. Odmah voli Resula islamskog!
napominjemo da zasad, koliko znam, nije U mojoj bašči nikla si,
Očna zjenico Habibi nigdje sačuvana sarajevska gradska zasta- mladica ti si stabla mog.
Kibrijatov, ja Husejn va, niti je otkriven ucrtan grb Sarajeva. Sa-
Očni vid si Šahi Merdan čuvan je samo jedan opis iz polovine XVII Džemaludin Latić, 2009.
Murtezatov, ja Husejn! vijeka, koji bi mogao predstavljati sarajev-
sku zastavu sa grbom... Opis koji je za nas
I komad si džigerice u ovoj prilici od posebnog interesa dao je sa legendarnom sabljom Zulfikar. Često je
Sretne Zehre Fatime 1658. godine Quiclet, francuski putopisac, predstavljena na amuletima, ćilimima, pa
Odabranik Ali Abbe koji je na putu iz Mletaka u Stambol opisao i zastavama (jedna takva zastava iz 1754.
Ehli-bejtov, ja Husejn! i neke naše krajeve. Prilikom opisa Sara- godine čuvala se u Zemaljskom muzeju u
jeva Quiclet bilježi i neke važne podatke o Sarajevu). Prema tome, nema razloga za
Vedduha vellejli se reče ‘carskom blagu’, zvanom hunika (humka) sumnju da Quiclet, pod sabljom sa dvije
Tvojim roditeljima (zapravo, tačnije: hunkarija), koje je otpre- odijeljene oštrice, podrazumijeva poznati
Ti si komad bića Cara malo Sarajevo u korist sultanove riznice. motiv sablje Zulfikar.”
Pejgambera, ja Husejn! Quiclet se, štaviše, lično pridružio pratnji Još jedan aspekt kulture Bošnjaka ve-
koja je iz Sarajeva, preko Beograda, preno- zan je za legendarni mač Zulfikar. Naime,
Ko te samo ružom dirne sila to blago, pa njegove informacije, kao u bošnjačkoj kulturi postojala je praksa da
Oprostu se zar nada očevica, tim više, dobivaju na autentično- se prostor ponad ulaznih vrata kuća ukra-
Ti si gondže Mustafina sti... Za osiguranje pratnje određene su dvije si rezbarijom ili slikom Zulfikara, ali je taj
Ružičnjaka, ja Husejn! čete sejmena, ili dobro naoružanih pješaka običaj izumro.
sa njihovim buljuk-bašom i dvjema zasta-
Sto hiljada puta nek’ je vama, te još posebno 20 konjanika. Quic- BOSANSKI EHLIBEJTSKI PEČAT
Na Jezida prokletstvo let te dvije zastave opisuje ovako: ‘U jedne Prvo priopćenje o bosanskom ehlibejt-
Ne vidjevši kakvo si ti je polumjesec u crvenom polju, a u druge skom pečatu jeste ono Koste Hörmanna iz
Sjajno svjetlo, ja Husejn! srebrena sablja sa dvije odijeljene oštrice, 1893. godine objavljeno u Glasniku Zemalj-
koje izlaze iz jedne ruke u crvenom polju...’ skog muzeja. Njegov tadašnji čuvar bio je
Medžmua šejha Zakira Bektića, str. 24-25, Prva od ovih zastava, sa polumjesecom u hodža Murat Bašić iz Jakira u Glamočkom
Medžmua Visočke tekije, str. 12, Medžmua crvenom polju, nesumnjivo je turska držav- kotaru. To je “vrlo stari u drvo urezani mu-
Živčićke tekije, str. 25; Medžmua šejha na zastava. Druga od zastava, koju opisuje hur (pečat), koji je, kako hodža pripovijeda,
Ragiba Zubiča, str. 12; Medžmua šejha Quiclet, izaziva više dilema... Ovdje bi se, prije više vijekova došao u ruke jednog od
Mustafe Karkina, str. 7; Medžmua Živ- naime, radilo o sablji zvanoj Zulfikar, koju njegovih pregja, te od onda prelazi od ko-
čićke tekije (1960. g.), str. 70. legenda pripisuje Aliji, Muhammedovom ljena na koljeno, dok ga je najposlije hodža
zetu. Alija je proslavljeni islamski junak Murat naslijedio od svog oca”. Hörmann

70 24/9/2020 STAV