Page 69 - STAV broj 290
P. 69

U
                izdanju Fondacije “Baština du-
                hovnosti” iz Mostara publicira-
                na su 2019. i 2020. godine dva
                toma izvanredne studije Ehli-bejt
          u kulturnoj i duhovnoj baštini Bosne. Autor
          ove studije mr. Amar Imamović sakupio je
          brojna svjedočanstva materijalne i nema-
          terijalne baštine koja upečatljivo svjedoče
          o posebnom poštovanju koje su Bošnjaci
          iskazivali prema Ehli-bejtu – časnoj Po-
          slanikovoj porodici – od dolaska islama
          na ova područja.
            Posebno je vrijedan autorov angažman
          u sistematiziranju bošnjačke književne tra-
          dicije posvećene Ehli-bejtu. Da bi to učinio,
          autor je neumorno iščitavao stare medžmue
          iz bosanskih tekija i privatnih arhiva, bi-
          lježeći desetine kasida spjevanih u čast
          Ehli-bejta. No, to je tek jedan od brojnih
          doprinosa Imamovićeve knjige ovoj temi.
          “Moje iskustvo tokom sakupljanja mate-
          rijala za ovu knjigu pokazalo je da, kada
          bih usmjerio istraživanje u bilo koje pod-
          ručje života naših predaka, pronalazio bih
          svjedočenja o živom prisustvu Ehli-bejta u
          Bosni i na Balkanu kako u svakodnevnom
          životu ljudi, tako i u prefinjenim naučnim
          mislima”, piše Imamović u Uvodu.  Ustvari, prema lijepoj i pohvalnoj praksi   sumnju u tačnost tolikog broja sebilja koji
            Doista, teško je pronaći oblast naše tra-  koja proizlazi iz islamskog nauka i duha ta-  navodi Čelebija.
          dicije u kojoj Ehli-bejt ne zauzima posebno   dašnjeg vremena pravljene su javne česme   Na današnjem sebilju postoje dva nat-
          mjesto: od usmene tradicije i uspavanki u   koje su bile uvakufljene na korištenje svim   pisa (tariha). Prilikom posljednje restaura-
          kojima se spominje Ehli-bejt, preko mevlu-  stanovnicima. Međutim, pored tih javnih   cije sebilja tekst oba tariha na osmanskom
          da i pučke kulture koja bilježi da se tokom   česama, postojala je praksa da se prave se-  turskom sročio je i kaligrafski ispisao hattat
          sadnje u proljeće učio poseban napjev u   bilji, svojevrsne javne česme na centralnim   Nusret Čolo. Jedan od tih natpisa svjedoči
          kojem se spominje Ehli-bejt s namjerom   mjestima i mejdanima s posebnim arhitek-  suštinu podizanja sebilja, odnosno iskazi-
          prizivanja Božijeg blagoslova i obilnog   tonskim oblikom. Ustvari, objašnjava Ima-  vanje ljubavi prema Ehli-bejtu: “U ime
          uroda, da su neke biljke nosile, a i danas   mović, to su bile javne česme podignute u   Allaha, dž. š., a zauzimanjem sultana svih
          nose časna imena Ehli-bejta, da je na rat-  čast i spomen hazreti Husejna i šehida s   poslanika Muhammeda Mustafe. O, časna
          nim zastavama naših predaka bio istaknut   Kerbele koji su branili Poslanikova unuka   Poslanikova porodico, od ljubavnog zano-
          hazreti Alijin mač Zulfikar, pa sve do viso-  i njegovu porodicu. Ovaj čin bio je dubo-  sa i njegovih stanja zapali se vatra u mom
          ke divanske književnosti u kojoj Ehli-bejt   ko prožet željom da se suosjeća s bolom i   srcu. ‘... I dat će im Gospodar njihov da piju
          ima doista istaknuto mjesto.      patnjom koju je hazreti Husejn, sin hazre-  čisto piće’; obilato se napij sa vrela života
            Razlog tolike prisutnosti spomena ča-  ti Fatime, miljenice Poslanikove, doživio   koje dušu razgaljuje.”
          snog Ehli-bejta u bošnjačkoj kulturi jeste   na Kerbeli boreći se žedan, jer je njemu i
          posebnost Poslanikove porodice, posebnost   njegovim ashabima bila uskraćena voda.   MOTIV ZULFIKARA – LEGENDARNE
          koju naglašava i Kur’an: “Allah želi da od   Podizanjem sebilja bosanski čovjek   ALIJEVE SABLJE
          vas, o, porodico Poslanikova, nevaljalštine   htio je da ovaj gnusni čin nikad ne padne   U Osmanskom carstvu bila je ustaljena
          odstrani i da vas očisti potpunim čišćenjem.”   u zaborav i bude spomen na patnju i žrtvu   praksa da se svi dijelovi jatagana ukrašavaju,
          Nakon što je objavljen ovaj ajet, kako bi-  koju je Ehli-bejt podnio na putu očuvanja   počevši od drške do njegova sječiva. Često
          lježi imam Muslim, Tirmizi, imam Ahmed   islama. Prošavši Sarajevom 1660. godine,   su tako ukrašeni jatagani predstavljali sta-
          i brojni drugi izvori tradicije, Poslanik je   a u vezi s ovom raširenom praksom koju   tusni simbol svog vlasnika koji ga je nosio
          okupio pod ogrtač hazreti Aliju i Fatimu,   je zatekao u Sarajevu, Evlija Čelebija zabi-  kada je izlazio među narod. Ali, isto tako,
          te svoje unuke, hazreti Hasana i Husejna,   lježio je sljedeće: “Sebilj. – Na tri stotine   na jataganu bi se ispisivali talismani, dove,
          i onda proučio ovaj ajet, jasno stavivši do   mjesta postoje sebilji (sebīlhāne) gdje žedni   stihovi i slični iskazi, posredstvom čega
          znanja da se ajet upravo na njih odnosi.   ljudi piju vodu. Oni su podignuti iz ljubavi   bi se tražila pomoć od Uzvišenog Boga u
                                            prema mučenicima sa Kerbele. Većina ih   borbi ili bi se time iskazivao poseban stav
          SEBILJI IZGRAĐENI U ČAST ŠEHIDA   je u čaršiji i na trgu. Impozantni su sebilji   vlasnika jatagana. Čest natpis na sječivima
          KERBELE                           Ferhad-pašin, Husrev-begov, Murad-begov,   jatagana bio je poznati hadis Allahova Po-
            Možda od svih tih svjedočanstava sebilji   Gāzī ‘Isa-begov i drugih prvaka i uglednih   slanika, s. a. v. s., izrečen u pohvalu hazreti
          predstavljaju najzanimljiviji i najupečatlj-  ljudi.” Hamdija Kreševljaković, pišući o   Alijevog duhovnog i vojničkog junaštva:
          viji izraz ljubavi Bošnjaka prema Ehli-bej-  šadrvanima i sebiljima Sarajeva, poziva   “Nema viteza do Alija niti sablje do Zul-
          tu. Boraveći u Sarajevu na svom putovanju   se na Evliju Čelebiju i prenosi njegov za-  fikara.” Autor donosi fotografije i opise
          Osmanskim carstvom, kao zvanični histo-  pis da je u Sarajevu nekad bilo 300 sebilja   nekoliko muzejskih primjeraka sablji na
          ričar i putopisac Carstva Evlija Čelebija bi-  i, kako on kaže, ti sebilji izgrađeni su za   kojima su ispisane ove riječi. Među njima
          lježi za nas jednu veoma zanimljivu praksu.   duše šehida na Kerbeli, s tim da on izražava   je i sablja bana Jelačića.


                                                                                                    STAV 24/9/2020 69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74