Page 66 - STAV broj 290

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Vremeplov s dedom Mujom

O SVADBAMA,

DŽENAZAMA,

KUGAMA...
Piše:
Safet POZDER

Ukratko, Muji je 97 godina, nikad nije išao u školu, ali je pohađao
mekteb kod svog amidže Smail-efendije, koji je škole izučio u
dalekom Stambolu. Radio je u čuvenom jablaničkom “Granitu” pune
42 godine i tu stekao penziju. Oženio se iz sela Klek kod Prozora, a
sa suprugom Rahom stekao je devetero djece. Mujo se može podičiti
podatkom da ima ukupno 62 djece, unuka, praunuka i prapraunuka

ako zalazi u godine, čovjek zaista Ukratko, Muji je 97 godina, nikad Mujo je dobro upamtio i Drugi svjet-
sve više nalikuje djetetu. Jedna nije išao u školu, ali je pohađao mekteb ski rat, ali i mnoge teške situacije mimo
lijepa riječ, čak i najmanji znak kod svog amidže Smail-efendije, koji je toga. Dva je puta ranjavan; jednom u
K pažnje ili pokazana dobra volja škole izučio u dalekom Stambolu. Ra- Rami i drugi put kod Kaknja, a učestvo-
da ga koji minut barem saslušate, i vi ste dio je u čuvenom jablaničkom “Grani- vao je i na Sutjesci.
kupili njegovo srce. Isto tako, nesmotre- tu” pune 42 godine i tu stekao penziju. “Ženidbi se pristupalo na drugačiji
na riječ, nepromišljen gest, pa i poprijek Oženio se iz sela Klek kod Prozora, a sa način. Prije svadbe išlo bi se ‘na ugovor’”.
pogled mogu značiti da mu “niste legli”, suprugom Rahom stekao je devetoro dje- Išla bi mladoženjina najbliža porodica,
a to se kasnije, i uz najbolju volju i napor, ce. Mujo se može podičiti podatkom da otac, amidže i drugi. Tek se nakon toga
teško ispravlja. ima ukupno 62 djece, unuka, praunuka mogla planirati svadba. Ako bi svadba
Kako god, danas je sve manje onih i prapraunuka. bila ‘na lijepo’, mladoženja ne bi išao u
koji žele i umiju slušati, a sve više priča- Priča kako se nekad živjelo teško, ali svatove nego bi ostajao kući. Svadbe su
lica. Iskreno, nisam pričalica i radije ono skladno. U Tošćanici su, uz muslimane, znale trajati i po deset dana, a mladenci
što bih imao potrebu kazati zabilježim. živjeli i katolici. Razlikovali su se jedino ne bi imali nikakvog fizičkog kontakta
Međutim, čini mi se da umijem slušati. po nošnji, najviše po kapama; muslima- dok se ne bi obavilo šerijatsko vjenčanje.
Posebno mi je milo slušati (i usput bilje- ni su nosili fesove, a katolici svoje kape. Ašikovalo se na pendžerima. Čak i kad
žiti) ono što kazuju stariji. Minulog ra- Dolazili su jedni kod drugih, ne samo su se igrala kola, muško i žensko bili su
mazana bio sam u prilici da razgovaram za Bajram i Božić. Katolici nikada ne bi odvojeni, ne bi se držali ni za ruke nego
(čitaj: poslušam) s jednim starijim dže- dolazili kod muslimana u kuću bez pret- bi ih spajao rubac ili kakav peškir koji su
matlijom koji mi dade pregršt zanimljivih hodne najave, poštujući činjenicu da su držali za ćoškove. Na svadbenim pirovima
informacija i detalja što ih i danas živo muslimanke nosale zarove i feredže i, muškadija bi sjedila u svojim odajama, a
pamti. Još tada sam to uredno pribilježio naravno, bojeći se da ih ne zateknu odje- ženskadija u svojim”, priča Mujo, preci-
i donosim ga u izvornoj verziji, nadaju- vene kako im ne dolikuje. Inače, živjelo zno citirajući čak i pjesme koje bi se tim
ći se da će čitanje zavrijediti barem pola se isključivo od poljoprivrede i vlastitog prilikama pjevale i uz koje se veselilo.
pažnje koju je meni zavrijedilo slušanje. rada. Komšije su uvijek priticale u pomoć Dženaze su, veli, bile slične današ-
Pa krenimo redom. jedni drugima, međusobno su se dijelila njim, ali mnogo skromnije i s manje svi-
U jablaničkom naselju Kolonija živi sjemena za sjetvu i žito, a vrlo rado su se jeta. Nije se moglo lahko saznati za svaku
Mujo Husrep, rodom iz sela Tošćanica komšijama ustupljivali i konji ili volovi dženazu. Kada bi, recimo, u njegovoj To-
kod Prozora. Prijatan i susretljiv čovjek, koje nije svako bio u mogućnosti imati. šćanici neko umro, jedna bi osoba otiš-
uvijek voljan za razgovor, na prvi se po- Mujo ističe da mu je rahmetli otac često la do susjednih Lizoperaca, u kojima je
gled ne doima kao neko ko na plećima znao reći: “Sine, kad komšiji petkom džamija i koji su centar džemata. Ta oso-
ima punih 97 godina, a ima. Pamćenje dadneš volove, to je njihov odmor!” Tako ba ne bi ulazila u selo, nego bi s jednog
ga izuzetno dobro služi i na momente se poštovao komšiluk i tako se živjelo od kamena iznad sela dozivala Smail-efen-
iznenadi spominjanjem detalja koje bi svog rada, ali i gledalo da se rado pomo- diju i komšije da u Tošćanici ima džena-
vrlo brzo zaboravili i mnogo mlađi ljudi. gne drugome. za. Poslije dženaze ne bi se ulazilo u kuću

66 24/9/2020 STAV