Page 67 - STAV broj 290

umrlog, a na nišanima koji bi se postav- nije moglo tek tako klanjati, čak ni uz se desilo da nisu imali potrebnu dozvolu
ljali na mezaru nije pisalo ime i prezime ramazan. pa je za vrijeme prve teravije došla milici-
umrlog. To je i razlog što se danas teško “Klanjali smo uglavnom u kući Sma- ja i prekinula namaz, zabranivši im oku-
mogu odrediti grobna mjesta određenih il-efendije. Niko na namaz nije smio doći pljanje dok ne zatraže i dobiju dozvolu.
ljudi iz tog vremena. Efendija bi poslije gologlav, morao se imati fes, ili bijela kapi- Postio je u svim prilikama i u svim
ukopa ostao kod mezara, uglavnom uz pri- ca, ili se barem rubac svezati na glavu. Svi godišnjim dobima. Počeo je postiti sa se-
sustvo mutevelije ili nekog od porodice, su redom klanjali i uz ramazan postili. Na dam godina i nikad više nije propustio ni
i učio talkin tako glasno da bi se čulo i u seoskim česmama nije se moglo vidjeti ni dana, tako da je ove godine ispostio svoj
selu. Ako bi umrla djevojka, na njen bi petogodišnje dijete da se uz ramazan napi- 90. ramazan. Nije mu teško pao uprkos
se mezar postavio crveni bajrak koji bi tu je vode. Čak ni katolici nisu javno mrsili “lijepim godinama” koje ima. Teže mu
ostao četrdeset dana. iz poštovanja prema komšijama. Da bi se pada samoća i želja da “s nekim promu-
Da li je i tada bilo neobičnih poja- uz ramazan u selu moglo klanjati, morali habeti”. Djeca ga lijepo paze, a s poseb-
va i smrti poput ovog današnjeg viru- smo dobiti pismenu potvrdu milicije iz nom radošću čekao je ovogodišnji Bajram,
sa? Itekako. Bilo je svega. Mujo se sjeća Prozora”, priča Mujo. Dodaje da tada nije prisjećajući se i onih iz svoje mladosti.
kako je u Tošćanicu povremeno dolazio bilo dosta efendija kao danas. On bi, kao “Bajrame smo klanjali u džamiji u Li-
Hasan Ćosić, rodom iz jablaničkog sela mutevelija u selu, znao hodati od sela do zopercima. Na bajramsko jutro znali bi
Šabančići. Ljudi su ga s pažnjom slušali. sela i tražiti efendiju ili barem kakva pri- naići ljudi iz sela Rodići kod Jablanice.
Mnogi su ga zvali “Dobri”. On bi pri- učena čovjeka koji bi predvodio teravije. Mi bismo im se pridružili i svi skupa, uz
čao kako će doći vakat kad će voda teći Najčešće i najlakše našao bi takvog u selu pjesmu i veselje, išli do Lizoperaca. Ljudi
uzbrdo, doći će vrijeme potresa i čud- Jasenik kod Konjica, koje je, po tradiciji, su tada teško živjeli, ali su se znali i vese-
nih događaja, doći će godine u kojima bilo poznato po hodžama i ulemi. Jednom liti, posebno za Bajram”, zaključuje Mujo.
će se pojaviti neke kutije kroz koje će Iako je zagazio u 98. godinu, veli da
se ljudi s kraja na kraj svijeta gledati i mu je život prošao kao dlanom o dlan. Ni
pričati. “Svašta je još pričao i, evo, pogo- za čim ne žali. Uvijek je bio uz džemat i
dio je”, veli kroz smijeh Mujo, dodaju- Mujo je dobro upamtio džamiju, i danas daje vitre i zekat u me-
ći da je bilo i teških bolesti. “Sjećam se dresu, obavio je i hadž, a na selamet je
tifusa. Momci su od toga često umirali. i Drugi svjetski rat, ali izveo i djecu s kojom se posebno ponosi.
Samo je u Tošćanici znalo umrijeti po i mnoge teške situacije I razgovor, koliko god trajao, s ovako
sedmero djece za jedan dan od tifusa.” finim ljudima prođe kao dlanom o dlan.
Mujo je dugo bio mutevelija i bla- mimo toga. Dva je puta Mujo je ispričao mnogo toga. Doduše,
gajnik u džematu. Prvi je inicirao pi- mnogo će toga ostati i neispričano. O
tanje izgradnje džamije u Tošćanici, a ranjavan; jednom u Rami tome svjedoče bore na licu vedrog čovje-
dan kad je 2008. godine otvorena jedan i drugi put kod Kaknja, a ka koji podignute glave i nasmijana lica
mu je od najdražih u životu. Prije toga, korača ka stotoj godini.
u vrijeme komunizma, u Tošćanici se učestvovao je i na Sutjesci Neka ga Bog poživi! n

STAV 24/9/2020 67