Page 67 - STAV broj 290
P. 67

umrlog, a na nišanima koji bi se postav-  nije moglo tek tako klanjati, čak ni uz   se desilo da nisu imali potrebnu dozvolu
          ljali na mezaru nije pisalo ime i prezime   ramazan.                 pa je za vrijeme prve teravije došla milici-
          umrlog. To je i razlog što se danas teško   “Klanjali smo uglavnom u kući Sma-  ja i prekinula namaz, zabranivši im oku-
          mogu odrediti grobna mjesta određenih   il-efendije. Niko na namaz nije smio doći   pljanje dok ne zatraže i dobiju dozvolu.
          ljudi iz tog vremena. Efendija bi poslije   gologlav, morao se imati fes, ili bijela kapi-  Postio je u svim prilikama i u svim
          ukopa ostao kod mezara, uglavnom uz pri-  ca, ili se barem rubac svezati na glavu. Svi   godišnjim dobima. Počeo je postiti sa se-
          sustvo mutevelije ili nekog od porodice,   su redom klanjali i uz ramazan postili. Na   dam godina i nikad više nije propustio ni
          i učio talkin tako glasno da bi se čulo i u   seoskim česmama nije se moglo vidjeti ni   dana, tako da je ove godine ispostio svoj
          selu. Ako bi umrla djevojka, na njen bi   petogodišnje dijete da se uz ramazan napi-  90. ramazan. Nije mu teško pao uprkos
          se mezar postavio crveni bajrak koji bi tu   je vode. Čak ni katolici nisu javno mrsili   “lijepim godinama” koje ima. Teže mu
          ostao četrdeset dana.             iz poštovanja prema komšijama. Da bi se   pada samoća i želja da “s nekim promu-
            Da li je i tada bilo neobičnih poja-  uz ramazan u selu moglo klanjati, morali   habeti”. Djeca ga lijepo paze, a s poseb-
          va i smrti poput ovog današnjeg viru-  smo dobiti pismenu potvrdu milicije iz   nom radošću čekao je ovogodišnji Bajram,
          sa? Itekako. Bilo je svega. Mujo se sjeća   Prozora”, priča Mujo. Dodaje da tada nije   prisjećajući se i onih iz svoje mladosti.
          kako je u Tošćanicu povremeno dolazio   bilo dosta efendija kao danas. On bi, kao   “Bajrame smo klanjali u džamiji u Li-
          Hasan Ćosić, rodom iz jablaničkog sela   mutevelija u selu, znao hodati od sela do   zopercima. Na bajramsko jutro znali bi
          Šabančići. Ljudi su ga s pažnjom slušali.   sela i tražiti efendiju ili barem kakva pri-  naići ljudi iz sela Rodići kod Jablanice.
          Mnogi su ga zvali “Dobri”. On bi pri-  učena čovjeka koji bi predvodio teravije.   Mi bismo im se pridružili i svi skupa, uz
          čao kako će doći vakat kad će voda teći   Najčešće i najlakše našao bi takvog u selu   pjesmu i veselje, išli do Lizoperaca. Ljudi
          uzbrdo, doći će vrijeme potresa i čud-  Jasenik kod Konjica, koje je, po tradiciji,   su tada teško živjeli, ali su se znali i vese-
          nih događaja, doći će godine u kojima   bilo poznato po hodžama i ulemi. Jednom   liti, posebno za Bajram”, zaključuje Mujo.
          će se pojaviti neke kutije kroz koje će                                 Iako je zagazio u 98. godinu, veli da
          se ljudi s kraja na kraj svijeta gledati i                           mu je život prošao kao dlanom o dlan. Ni
          pričati. “Svašta je još pričao i, evo, pogo-                         za čim ne žali. Uvijek je bio uz džemat i
          dio je”, veli kroz smijeh Mujo, dodaju-  Mujo je dobro upamtio       džamiju, i danas daje vitre i zekat u me-
          ći da je bilo i teških bolesti. “Sjećam se                           dresu, obavio je i hadž, a na selamet je
          tifusa. Momci su od toga često umirali.  i Drugi svjetski rat, ali   izveo i djecu s kojom se posebno ponosi.
          Samo je u Tošćanici znalo umrijeti po   i mnoge teške situacije         I razgovor, koliko god trajao, s ovako
          sedmero djece za jedan dan od tifusa.”                               finim ljudima prođe kao dlanom o dlan.
            Mujo je dugo bio mutevelija i bla-  mimo toga. Dva je puta         Mujo je ispričao mnogo toga. Doduše,
          gajnik u džematu. Prvi je inicirao pi-                               mnogo će toga ostati i neispričano. O
          tanje izgradnje džamije u Tošćanici, a   ranjavan; jednom u Rami     tome svjedoče bore na licu vedrog čovje-
          dan kad je 2008. godine otvorena jedan   i drugi put kod Kaknja, a   ka koji podignute glave i nasmijana lica
          mu je od najdražih u životu. Prije toga,                             korača ka stotoj godini.
          u vrijeme komunizma, u Tošćanici se  učestvovao je i na Sutjesci        Neka ga Bog poživi!         n










































                                                                                                    STAV 24/9/2020 67
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72