Page 61 - STAV broj 290

nekoliko stada ovaca. Zastajemo na Bubi-
nom kamenu, gdje se nalazi bunar koji je
obložen kamenom kako stoka ne bi dola-
zila u iskušenje da uskoči u njega i zadavi
se. Otvor na bunaru zagrađen je trnjem.
Predjeli kroz koje prolazimo nalikuju
na one iz južne Hercegovine, odakle su s
proljeća dolazili ljudi sa stokom i ostajali
do kasne jeseni. Svi ovi predjeli bogati su
pašnjacima, a i kamenjar po njima podsje-
ća ih na krajeve odakle su dolazili. I sad
postoje pojedine kuće u kojima su bora-
vili. Pojavljuju se i nove, za koje Ibrahim Trojica hodoljuba nad
kaže da su vikendice. Ljudi su se zaželjeli kanjonom Rakitnice Bunar na Bubinom kamenu
planinske have nepregledne širine. Naišli
smo i na mezarje tih naših nomada. Maka-
damskim putem prolazimo Raški Do, De-
lića Polje, Šišan Polje, Hajvaz, Dugo Polje.
Sve su to obronci južnog dijela Bjelašnice
i planine Lovnice što se poput potkovice
nadvila na Čuhoviće i Lukomir. Za vrije-
me bivše Jugoslavije, 27. jula na Šišan Polju
bio je teferič na koji su dolazili mještani
sela s bjelašničkog platoa, ispod Lovnice
i mnogih drugih sela s konjičke, trnovske
i hadžićke općine. I danas se pamti tefe-
rič iz 1963. godine, kad je Ljubušak Alija
Maksumić Pašanović, tada četrdesetogodiš-
njak, ušao u šator pijanih teferičlija, najvje-
rovatnije obrijanih četnika, koji su pjevali
blasfemične pjesme u kojima su vrijeđali
islam, muslimanke, Kabu, i zamolio ih da
to ne čine. Pošto to nisu poslušali, sohom
ih je, jednog po jednog, ispovijedao dok sle-
đa nije bio napadnut noževima. Nasreću, Jedan od pejzaža slikara Ibrahima Novalića
preživio je taj događaj.

NEMA VIŠE PLETENIH HALJETKI ZA
MUŠKOST
U autu zadirkujemo Ibrahima da li su
nekad i u ovim krajevima žene od vune
plele haljetak za muškost, koji se u naro-
du zvao nakurnjak, na šta se on nasmijao i
potvrdno odgovorio. Dodao je da su zbog
žestokih zima i velikih snjegova koji su
znali zatrpati ovdašnja sela žene svojim
muževima plele haljetku koja bi štitila
njihovu muškost. Danas ni zime nisu kao
što su nekad bile, a žene više ne pletu ni
čarape, ni džempere, a kamoli nakurnjake.
Konačno stižemo u Lukomir. Hadže-
mov ford izdržao je ovaj silni makadam
od nekih 18 kilometara. Svi smo sretni
zbog toga. Penjemo se na kote ponad sela,
odakle se odlično vidi kanjon Rakitnice. Slikareva bajta
Sa strahopoštovanjem gledamo strmine na Sokolini
ovog kanjona. Selćo nije raspoložen da
se približi samoj ivici ovih kota. Prona- Hadžem uzima sokove s obrazloženjem izlazu iz sela. S izvora iz Lukomira, dije-
lazim zidine jedne ruševine i s prozora da mu je stalo da dotična gospođa nešto lom i preko gotovo neprohodnog kanjona
fotografiram selo. U blizini se čuje motor- pazari. Tiho prokomentarisasmo: Afe- Rakitnice, dovedena je voda u Čuhoviće,
ka. Čovjek priprema drva za nadolazeću rim, Hadžo! Vrdolje. Ibrahim je predložio da se sa Ši-
zimu. Usred sela jedna gospođe prodaje U predvečerje napuštamo Lukomir. šan Polja vratimo preko Čuhovića jer je
pite, sokove i čajeve. Kaže da su proizvo- Baterije smo napunili čistim zrakom na bolji put i dobar dio je betoniran. Poslu-
di domaći, a i cijene su domaće. Moram 1.500 metara nadmorske visine. I napili šali smo ga i uvjerili se da je put preko
priznati, za neke artikle prilično paprene. se čiste izvorske vode s hajr-česama na Čuhovića druga priča. n

STAV 24/9/2020 61