Page 59 - STAV broj 290

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Emir iz Srebrenice

ŠTA SAM SVE TREBAO,

A USUD DRUKČIJE HTIO

“Često sam u snu čula glas koji je izgovarao tvoje ime, samo
glas, lik nikad, a i tebe bih ponekad vidjela, istog onakvog
kakav si bio kao mali dječak, baš istog, pa dilema oko tvog
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ imena nisam ni mogla imati. Eto, tako si dobio ime”

rebao sam se roditi u Srebrenici, Na koncu, uz djedovo posredovanje, naprotiv, shvatila je to kao snažan išaret,
ali, eto, nisam. Tako, moj otac, ne- zasigurno energično, sugestivno, jer ta- jer je strinu dobro poznavala i poštovala,
zadovoljan radnom pozicijom koju kvog ga pamtim, kompromis je nađen: riječju, znala je da njena pomalo začudna
Tje obnašao, jer imao je viška ško- majka s djecom ostaje u Tuzli, otac na- sugeriranja nisu nikakva slučajnost, pa,
le, a promaknuće ga je – vjerovatno zbog stavlja raditi u Srebrenici i vikendom uz očevu saglasnost, mijenja odluku i daje
njegove otvorene, slobodoumne prirode dolazi kući. Do daljnjeg. mi ime kakvo već nosim.
– iz godine u godinu uporno zaobilazilo, Ustvari, djed je blefirao i, osim što – Ti si mi dala ime. Zašto baš takvo –
prepun rezignacije, zapravo dvostruke, a je u potpunosti bio na očevoj strani, a u nekad davno upitah strinu.
stoga što mu je, osim radnog unapređe- jednom od naših razgovora to mi je i re- – Tako je bilo suđeno.
nja, uporno izmicao i veći stan (prije mog kao, uvidjevši da je majčina odluka, odlu- – To nije odgovor.
rođenja, a i nakon što sam ugledao ovaj ka njegove kćerke, odveć tvrda, zapravo, – Često sam u snu čula glas koji je iz-
svijet, moja višečlana porodica živjela je definitivna, mogao se samo nadati da će, govarao tvoje ime, samo glas, lik nikad, a
u skučenom dvosobnom stanu, u kojem nekim čudom, ona ipak popustiti i pristati i tebe bih ponekad vidjela, istog onakvog
smo se doslovno sudarali, pa, posljedič- da promijeni životnu sredinu. kakav si bio kao mali dječak, baš istog, pa
no, prepirki, svađa i gurkanja među nama Ali, takvo šta nije se desilo. Otac, na- dilema oko tvog imena nisam ni mogla
djecom, naročito oko upotrebe kupatila, kon osam mjeseci boravka i rada u Sre- imati. Eto, tako si dobio ime.
nikad nije usfalilo, čega se, sve do danas, brenici, shvativši da je majčina odluka – Nisam se baš usrećio s njim.
nerado sjećam), napušta dotadašnji po- konačna i da od porodičnog preseljenja – Siguran si u to?
sao, odlazi u Srebrenicu, zapošljava se u ovaj grad nema ništa, ljut, preljut, na- – Znam šta želiš reći i u pravu si.
u rudniku cinka “Sase” i sve što ga je u pušta odlično plaćen posao, veliki stan – E, tako se razmišlja. A sad, nakon
Tuzli godinama zaobilazilo i duboko fru- u koji, eto, nije bilo suđeno da kročimo, što smo se bez mnogo riječi odlično ra-
striralo u Srebrenici je dobio odmah, kao napušta, dakle, izvrsne uvjete kakve do zumjeli, hajmo pričati o nečemu vedri-
na pladnju: odgovarajuću radnu poziciju, kraja svog radnog vijeka neće imati, vraća jem, veselijem.
veliki stan i skoro dvostruko višu plaću. se u Tuzlu, na stari posao, onaj isti koji je – Hoćemo, naravno, ali, molim te,
Dakle, sve se posložilo, ostalo je samo da rezignirano napustio, u isti stan u kojem još samo nešto: Zašto su moje dobre,
se spakujemo i odselimo. Međutim, moja smo se nastavili sudarati, prepirati, svađa- plemenite namjere uglavnom završavale
majka, u to vrijeme noseća sa mnom, nije ti i gurkati, a ja se, umjesto u Srebrenici, fijaskom? Ima li moje ime ikakve veze s
htjela ni čuti za to, premda, a kasnije mi rađam u Tuzli. tim? Znam da zvuči čudno, ali...
je to pričala, ni sama nije znala otkud i Nadalje, trebao sam se zvati Emir, – Nikakve. Naprosto, ono što ti se čini-
zašto takav i toliki otpor u njoj, a što je, ali, eto, nisam. Istovremeno s majčinom lo dobrim, plemenitim i čemu si stremio
dakako, rezultiralo bračnim razmiricama, trudnoćom i očevim boravkom u Srebre- nije bilo dobro za tebe. To je sve.
varničenjima, i to do te mjere da je brak nici, iz Brčkog, od strine Z., srazmjerno – Znao sam to i bez tebe, ali trebala
mojih roditelja bio na rubu sunovrata, često stizale su dopisnice koje su neizo- mi je tvoja potvrda. Hvala ti.
ali, kao mudar i preiskusan medijator, stavno, sve do jedne, završavale začud- – Ma, ništa. Bio si premlad, razmišljao
pravovremeno se pojavio djed H., smirio nom rečenicom: “Je li se rodio Sadik?” srcem, pa na početku nečeg, a zaslijepljen
užarenu atmosferu, rekao mojim rodite- Inače, otac i majka već su odredili ime, ljubavlju, sve i da si htio, nisi mogao vi-
ljima da u životu ništa nije crno-bijelo, odnosno imena, nerođenom meni: dje- djeti ružan kraj tog istog nečeg. Svima se
da im valja naći nekakav kompromis, pa čak – Emir, djevojčica – Amina, ali kad to dešavalo. I meni također. Nego, hajmo
kakav-takav, i pustiti da vrijeme, kao po- sam se rodio, majka nije ignorirala strini- mi sad o nečemu vedrijem, veselijem!
najbolji korektiv, učini svoje. ne neizravne sugestije glede mog imena, – Hajmo! n

STAV 24/9/2020 59