Page 60 - STAV broj 290
P. 60
DRUŠTVO
Zaželjeli smo se planinske have nepregledne širine
PEJZAŽIMA SLIKARA
IBRAHIMA NOVALIĆA
Do Lukomira smo putovali iz pravca Konjica. Nažalost, još
uvijek putna komunikacija ne prati važnost povezivanja ovog
Piše: Bajro PERVA sela sa središtem općine, a izlet u ovo najvisočije selo u
Bosni i Hercegovini, čija je većina kuća pod zaštitom države,
mogao bi biti brend u turističkoj ponudi grada Konjica
z pravca Kanjine, naselja na magistral- usred sela kako bismo uz kahvu i domaće pogledom na dolinu Neretve, napravio je
nom putu Konjic – Sarajevo, tek nekoli- šerbe nakratko odmorili u njegovoj, kako bajtu za boravak i zakopao temelje za ate-
ko kilometara udaljenom od centra gra- on voli reći, bajti u kojoj kani uraditi ate- lje. Zanimljivo je da je Sokolina dobila ime
Ida Konjica, vozimo se prilično uskom, lje. Od Džepa do Vrdolja kratka je relacija, po orlovima koji su, također, nakon više-
zmijolikom cestom i molimo Boga da su- što bi nekad davno stari govorili cigar-dva godišnjeg izbivanja, počeli da se vraćaju
sreti s autima iz suprotnog smjera budu duhana. Nekad su udaljenost od mjesta do na ovo područje.
na kakvom proširenju. Selman Selhanović mjesta mjerili vremenom pušenja cigarete. Nakon kraćeg odmora i osvježenja u
(novinar i urednik u Islamskim novina- Novalićevoj bajti, krećemo prema Lukomi-
ma Preporod) i ja vjerujemo u Hadžemove SLIKAREVA BAJTA NA SOKOLINI ru. S nama će i Novalić. On dobro poznaje
(Hajdarević, predsjednik Društva pisa- Novalić je prije nešto više od trideset put, a na svoja slikarska platna prenio je
ca u BiH) vozačke sposobnosti da vožnju pet godina napustio rodno Vrdolje i otisnuo sjene mnogih pejzaža kojima ćemo prolazi-
prilagodi uvjetima puta. I dok ukoraču- se u svijet. Prvo je sišao u Konjic, a odatle ti. Usput će nas upoznavati s toponimijom
jemo na Džepe, telefonom se javlja slikar su ga putevi gospodnji vodili do Mostara, ovih živopisnih krajeva. Odmah do Soko-
Ibrahim Novalić i pita dokle smo stigli, Dubrovnika, Blagaja. Sad mu se ponovo line su Jezerine, gdje se nalazio stari bunar
jer nas očekuje u svom Vrdolju. Uzgred vraća. Na Sokolini, najdominantnijoj koti iz kojeg se selo napajalo vodom. Iz Vrdolja
nas obavještava da će nas čekati na cesti u selu, uvrh kanjona Ljute, s prekrasnim se penjemo na Jelicu, na kojoj se zabijelilo
Vrdolje
60 24/9/2020 STAV