Page 60 - STAV broj 290
P. 60

DRUŠTVO


          Zaželjeli smo se planinske have nepregledne širine


          PEJZAŽIMA SLIKARA





          IBRAHIMA NOVALIĆA






                                            Do Lukomira smo putovali iz pravca Konjica. Nažalost, još
                                            uvijek putna komunikacija ne prati važnost povezivanja ovog
          Piše: Bajro PERVA                 sela sa središtem općine, a izlet u ovo najvisočije selo u
                                            Bosni i Hercegovini, čija je većina kuća pod zaštitom države,

                                            mogao bi biti brend u turističkoj ponudi grada Konjica

            z pravca Kanjine, naselja na magistral-  usred sela kako bismo uz kahvu i domaće   pogledom na dolinu Neretve, napravio je
            nom putu Konjic – Sarajevo, tek nekoli-  šerbe nakratko odmorili u njegovoj, kako   bajtu za boravak i zakopao temelje za ate-
            ko kilometara udaljenom od centra gra-  on voli reći, bajti u kojoj kani uraditi ate-  lje. Zanimljivo je da je Sokolina dobila ime
         Ida Konjica, vozimo se prilično uskom,   lje. Od Džepa do Vrdolja kratka je relacija,   po orlovima koji su, također, nakon više-
          zmijolikom cestom i molimo Boga da su-  što bi nekad davno stari govorili cigar-dva   godišnjeg izbivanja, počeli da se vraćaju
          sreti s autima iz suprotnog smjera budu   duhana. Nekad su udaljenost od mjesta do   na ovo područje.
          na kakvom proširenju. Selman Selhanović   mjesta mjerili vremenom pušenja cigarete.  Nakon kraćeg odmora i osvježenja u
          (novinar i urednik u Islamskim novina-                               Novalićevoj bajti, krećemo prema Lukomi-
          ma Preporod) i ja vjerujemo u Hadžemove   SLIKAREVA BAJTA NA SOKOLINI  ru. S nama će i Novalić. On dobro poznaje
          (Hajdarević, predsjednik Društva pisa-  Novalić je prije nešto više od trideset   put, a na svoja slikarska platna prenio je
          ca u BiH) vozačke sposobnosti da vožnju   pet godina napustio rodno Vrdolje i otisnuo   sjene mnogih pejzaža kojima ćemo prolazi-
          prilagodi uvjetima puta. I dok ukoraču-  se u svijet. Prvo je sišao u Konjic, a odatle   ti. Usput će nas upoznavati s toponimijom
          jemo na Džepe, telefonom se javlja slikar   su ga putevi gospodnji vodili do Mostara,   ovih živopisnih krajeva. Odmah do Soko-
          Ibrahim Novalić i pita dokle smo stigli,   Dubrovnika, Blagaja. Sad mu se ponovo   line su Jezerine, gdje se nalazio stari bunar
          jer nas očekuje u svom Vrdolju. Uzgred   vraća. Na Sokolini, najdominantnijoj koti   iz kojeg se selo napajalo vodom. Iz Vrdolja
          nas obavještava da će nas čekati na cesti   u selu, uvrh kanjona Ljute, s prekrasnim   se penjemo na Jelicu, na kojoj se zabijelilo

         Vrdolje


































         60  24/9/2020 STAV
   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65