Page 20 - STAV broj 277

BESPUĆA INTERNETSKE ZBILJNOSTI

BOLJŠEVICIMA SMETAJU

KUR’ANSKI AJETI

vdašnji neokomunistički komentarijat i budžetarijat u
Operpetualnom je stanju zgroženosti i ugroženosti. Go-
tovo da nema niti jednog dana u godini a da dobro situira-
ni no vječno frustrirani drugovi nisu ili revoltirani ili krajnje
uplašeni sredinom u kojoj žive. Čini da se niti nakon tride-
set godina života u demokratskom višestranačkom sistemu
jugonostalgici i dalje ne mogu navići da dijele javni prostor
s ljudima drugačijih svjetonazora. Njihova jugonostalgija ta-
kvog je intenziteta da ih čini nesposobnim prihvatiti to da
ljudi koji baštine drugačije vrijednosti mogu imati pravo, a
kamoli hrabrosti da te vrijednosti iskazuju u zajedničkom
javnom prostoru na koji, po čvrstom uvjerenju drugova, oni
i samo oni imaju monopol.
Odličan primjer ove patološke nostalgije koja remeti osje-
ćaj za prostor i vrijeme jeste status na Facebooku novina-
ra, književnika i muzičara Ahmeda Burića. U svom statu-
su Burić obavještava prijatelje i javnost, budući da mu je
status javan, kako ga se ni manje ni više nego terorizira, i
to na naročito podmukao i surov način! Naime Burić, koji
je uspješno izbjegao teror srpskog agresora tako što je iz
Sarajeva na vrijeme pobjegao u Ljubljanu, danas je izložen
suptilnom muslimanskom teroru koji se nalazi gdje god da
se povratnik Burić okrene. Nije u pitanju pretjerivanje ili hi-
perbola jer Burić doslovno tvrdi da ga teroriziraju panoi s
kur’anskim ajetima, te se žali kako plaća “harač” državi, a
nema zaštitu od takve vrste teroriziranja.
No da Burić nije usamljen u ovom osjećaju egzistencijalne
ugrozbe, pokazali su komentari na njegov status u kojima
su se mnogi od Burićevih istomišljenika također požalili na
ovo “terorisanje”, i to kao na nešto što smatraju “opasnim
trendom”. Jedan od njih piše “Strahota! Sramno!”, drugi,
po imenu Piksi, psuje mater papcima, neka gospoja zgro-
ženo komentira “Užas!”, druga kaže “Smeta i vrijeđa me!”,
izvjesni Džemo ljut je pa bjesni: “Idioti prvoklasni, odvrat-
ni!”, a Aleksandar piše da “tako mora biti kada vjerske za-
jednice imaju državu”, Nataša smatra da je to “manijakluk”
i tako dalje.
Pojedini Burićevi ugroženi drugari nisu se zaustavili na
tome, već su se dali i u istraživanje i slikanje svih “no-go”
zona po Sarajevu u kojima su izloženi teroriziranju od ovih,
kako tvrde, “zastrašujućih” plakata, dok su se neki počeli Sarajeva i njegovim uvjerenjima, tradicijama i vrijednostima.
raspitivati o vlasnicima reklamnih prostora i kako bi ih se A upravo to stanovništvo ima vrlo ružno iskustvo s raznim
moglo kontaktirati sa žalbama. “ugroženim manjinama” koje su svojevremeno vrlo brzo
Iako su ovakve primitivne predrasude Burića i sličnih ostra- prešle s riječi na djela, s jaukanja o tome kako se osjećaju
šćenih neokomunističkih cirkuzanata na prvi pogled urne- terorizirano od muslimanske većine i svake javne manife-
besne, u suštini je riječ o nimalo naivnom fenomenu. Nema stacije njene posebnosti pa do pokušaja da konačno ri-
ničega posebno duhovitog u netolerantnom zatucanom ješe “problem” te neprijatne muslimanske većine nožem,
mentalitetu koji se osjeća ugrožen panoima s kur’anskim metkom i granatom. Jer ko zna, mada današnje strašljive
ajetima u tolikoj mjeri da to smatra teroriziranjem i zahtje- salonske boljševike ne možemo smjestiti u istu kategoriju s
va od “države” da ih ukloni. Nije problem samo u drskom istinskim srbokomunistima koji su opsjedali Sarajevo, ipak,
traženju povlaštenog položaja i suverenog prava na javni posmatrajući vandalsku “kulturnu revoluciju” koja trenut-
prostor, te pokušaja protjerivanja vjernika u anonimnost no bjesni na Zapadu, nije daleko od pameti da oni kojima
društvene margine, a što je refleks proistekao iz prošlog danas smetaju kur’anski ajeti na panoima usred većinski
totalitarnog sistema, već i u agresivnoj i militantnoj, gotovo muslimanskog Sarajeva možda sutra odluče da ih razbijaju
agresorskoj netrpeljivosti prema većinskom stanovništvu čekićima ili vandaliziraju grafitima.

20 25/6/2020 STAV