Page 15 - STAV broj 277

vrlo kvalitetno i naučno-objektivno opservira činjenice zadužila zajednicu, ili se, što je jako teško, treba sagledati
o ulozi Bošnjaka tokom i nakon Drugog svjetskog rata. cijeli život jedne ličnosti sa svim aspektima. Princip koji
Nema verbalnog delikta, ovo je slobodno društvo, čitajte! se prihvati treba da važi za sve, a ne samo za ličnosti koje
Peto, rukovodstvu SDPBiH mora biti jasno da ovim po- su imale životnu sudbinu da žive i djeluju tokom Drugog
tezom plemenitu ideju socijaldemokratije vodi u nestanak svjetskog rata. Također, u obzir treba uzeti sve historijske
jer se radi o već viđenoj matrici i samo još jednom u nizu okolnosti, pa i pojedinačne ljudske sudbine smještene u
iskompleksiranih pokušaja dodvoravanja i ustrajavanja na određeni historijski kontekst. Tim poslom mogu se ba-
difamaciji Bošnjaka i vrijeđanju pijeteta njihovih prvaka. viti isključivo historičari, a nikako političari. Ako Skup-
Valjda progoni Bošnjaka u “drugoj Jugoslaviji” nisu bili ština Kantona Sarajevo istinski želi da riješi ovo pitanje,
dovoljni. Stoga, nadam se da će se probuditi neko ko će to može da uradi u saradnji s lokalnim zajednicama, kroz
spasiti socijaldemokratiju iz ruku subjektivnih, ostrašće- stručnu komisiju koja bi se mogla time baviti.
nih, vidno iskompleksiranih i neviđeno neobrazovanih Medijsko-hajkački pristup u analizama dešavanja u
podnosilaca inicijative. Na kraju, izražavam žaljenje ne Drugom svjetskom ratu u Bosni i Hercegovini i šire često
samo zbog krajnje zlonamjernog podnošenja inicijative ostavlja dojam da je oblačenje uniforme raznih fašističkih
SDPBiH u Skupštini Kantona Sarajevo nego i zbog suz- falangi bilo demokratsko pravo u kojem se pojedinac mo-
držanosti pri glasanju poslanika od kojih to nisam očeki- gao slobodno odrediti da li će ili neće nositi pušku. Narav-
vao. Kad je riječ o ovim pitanjima, tu postoje samo dvije no da je bilo onih koji su to radili iz uvjerenja, ali je bilo
opcije, treće nema! U protivnom, na red će vrlo brzo doći mnogo više onih koji su to radili iz straha za vlastiti život
heroji odbrane Bosne i Hercegovine tokom Agresije od i egzistenciju na prostoru u kojem su ratovale njemačke,
1992. do 1995. godine, ako već i nisu! italijanske, četničke, ustaško-domobranske, partizanske
i druge lokalne vojske i milicije! Među onima koji su to
MR. FUAD OHRANOVIĆ: PERFIDNI radili iz straha bio je dobar broj onih koji nisu činili zlo-
čine! Kolektivno proglašavanje fašistima grupe ljudi na-
POKUŠAJ DA SE FAŠIZAM “ZALIJEPI” vedene u inicijativi u startu je pogrešno jer njihove pozi-
ISKLJUČIVO BOŠNJACIMA cije i okolnosti djelovanja nisu bile jednake. Recimo, hafiz
Inicijativa SDP-a predstavlja isključivo predizborno Muhamed-efendija Pandža, kojeg Stojanović želi proglasiti
dodvoravanje vlastitim glasačima kroz pokušaj otvara- fašistom, bio je potpisnik Sarajevske rezolucije El-Hidaje iz
nja određenih pitanja iz domena historijske nauke bez oktobra 1941. godine kojom su se tražili sigurnost života,
naročite želje da se ona riješe. Prije bilo kakve rasprave časti, imovine i vjere za sve građane u državi bez ikakvih
o nazivima ulica, škola, trgova i drugih javnih objekata i razlika, te sudsko procesuiranje i kažnjavanje onih koji su
dobara prvo treba usaglasiti principe i kriterije. Kriteriji činili zločine. Potpisnik Sarajevske rezolucije bio je i Husein
trebaju utvrditi da li se jedna ličnost po kojoj se nešto tre- Đozo, kasnije alim i Titov lični prevodilac arapskog jezika.
ba zvati gleda kroz prizmu pojedinačnog djela (herojskog, Vrijednost ove rezolucije, ali i drugih rezolucija iz 1941.
humanitarnog, naučnog, književnog i tako dalje) kojim je (Prijedorska, Mostarska, Banjalučka, Bijeljinska, Tuzlan-
ska, Zenička) jeste u tome što se radi o prvim glasovima
antifašizma u Evropi nastalim u vrijeme punog zamaha na-
cističke Njemačke. Ove rezolucije nastaju samo nekoliko
mjeseci nakon što je Ivo Andrić kao ambasador Kraljevine
Jugoslavije u nacističkoj Njemačkoj, u Beču, prisustvovao
potpisivanju pristupanja Jugoslavije nacističko-fašističkom
Trojnom paktu. Ono što je posebno zanimljivo u ovoj ini-
cijativi jeste izbor i “zaborav” određenih ličnosti iz vreme-
na Drugog svjetskog rata kroz perfidni pokušaj da se faši-
zam “zalijepi” isključivo Bošnjacima. Šta ćemo s ulicom
Ive Andrića, velikog pisca, ali i Hitlerovog kompanjona s
vojne parade? Zašto može Mladen Pozajić, dekan Muzičke
akademije tokom Drugog svjetskog rata, a ne može Alija
Nametak, direktor Pozorišta u istom periodu?
Šta ćemo s okolnostima koje su dovele do toga da narodi
u Bosni i Hercegovini ratuju u svim vojskama koje su mar-
širale ovim prostorima? Možemo li kriviti Bošnjake što su
tragali za različitim rješenjima s ciljem očuvanja vlastitog
opstanka? Hoćemo li svakog pripadnika neke “sporne” voj-
ske iz Drugog svjetskog rata po automatizmu proglasiti faši-
stom bez ispitivanja je li činio zločine, te da li je dobrovoljno
postao član vojske ili je to uradio pod prisilom ili strahom
za vlastiti opstanak? Da li iste kriterije imamo za period od
1992. do 1995. godine? Ako je Vojska Republike Srpske pre-
sudom Međunarodnog suda osuđena kao vojska koja je po-
činila genocid, kako se onda po pripadniku te vojske Srđanu
Aleksiću daju nazivi ulica? Da li veliko Srđanovo djelo spa-
šavanja ljudskog života treba biti posmatrano i kroz prizmu
pripadnosti zločinačkoj vojsci? Zašto Srđan Aleksić može, a
Enver Čolaković, koji čak nije ni bio vojnik u vrijeme Dru-
gog svjetskog rata, ne može? n

STAV 25/6/2020 15