Page 13 - STAV broj 277

antisemitima, pa im čak proričući i kraj političke karijere što o takvim pitanjima kao što su promjene naziva ulica
zbog toga. Ne znam da li je poznato tim kritičarima da je presuđuje politika, a ne struka, dok je javnost dovedena u
američki predsjednik Hari Truman 1948. posthumno od- situaciju da bira između za i protiv. Ljudima čija su imena
likovao nikog drugog nego Dražu Mihailovića. Postavljam navedena u inicijativi za ukidanje naziva ulica i u prošlosti
im pitanje: Da li će shodno toj poniznosti i dodvoravanju je presudila i danas presuđuje politika, a ne struka. Histori-
Amerikancima tražiti i rehabilitaciju Draže Mihailovića? čari, međutim, nisu sudije, nego stručnjaci koji postavljaju
Nije od interesa to što su Dražini četnici pobili hiljade po- pitanja: Ko?; Šta?; Kad?; Zašto se nešto dešava?, i na njih
drinjskih Bošnjaka, on je, ipak, dobio američko odlikovanje. pokušavaju dati odgovor. Ovdje se historičarima nije dalo
Također, važno je pitanje šta je antifašizam u našoj proš- to pravo, nego se krajnjim uprošćavanjem historijskih okol-
losti. Posmatrajući reakcije protagonista, stječe se dojam da nosti u Drugom svjetskom ratu i godinama poslije pokušala
antifašistom u bosanskoj povijesti može biti samo pripadnik stvoriti nasilna simetrija. To je izazvalo opravdan revolt u
partizanskog pokreta i član KPJ. Nije tu ni važna činjenica da narodu jer je ta vještačka simetrija rađala samo nova pita-
su hiljade četnika pred sam kraj Drugog svjetskog rata pro- nja. Odjednom se pojavljuje problem zašto se na isti način
mijenili uniforme i četničku šajkaču zamijenili partizanskom ne problematizira to što je Andrić jedino naše službeno lice
petokrakom. I takvi su punopravni antifašisti. Međutim, an- koje je odlikovano i od Hitlera i od Tita, a problematizi-
tifašistima izgleda ne mogu biti potpisnici rezolucija iz 1941. ra se Mustafa Busuladžić, koji nije nikad pozivao na bilo
godine kojima se tražilo zaustavljanje ustaških zločina. Anti- kakvo biološko istrebljenje bilo kojeg naroda. Osim toga,
fašista ne može biti ni reis Fehim Spaho, koji se zalagao da se pogubljen je zbog tekstova o potrebi zaštite muslimanskog
ne kazni petnaest sarajevskih mladića koji su optuženi da su naroda u Rusiji. Za struku to rađa odmah novo pitanje: Da
bili skojevci, i koji je odbio da prihvati novi statut Islamske li bi Busuladžić bio nagrađen za takvo pisanje već 1950.
zajednice, kojim bi postao reis Nezavisne Države Hrvatske, godine, kad više nije bilo ljubavi prema Staljinu i kad su
o čemu u svojoj knjizi pišu Husejin Smajić i Mustafa Spahić. čak i ugledne univerzitetske ruske profesore redom počeli
Ovi i slični potezi ne samo da nisu ispravno valorizirani nego progoniti iz Jugoslavije? Dalje, Husejn Đozo je, naprimjer,
su omalovažavani i nipodaštavani, što je bio naročit zadatak bio Titov službeni prevodilac. Je li možda Tito nije znao
knjige Parergon Derviša Sušića, ali i današnjih “antifašista”, da je on bio u Handžar-diviziji? I Derviš Korkut je imao
za koje antifašizam van partizanskog pokreta ne postoji. radnu obavezu u NDH, ali je dopao zatvora nakon Drugog
Na kraju, posljednje pitanje koje se nameće iz čitave ove svjetskog rata skupa s Omerom Behmenom, Mahmutom
priče jeste: Zašto se u ovom trenutku odlučilo pristupiti jed- Traljićem i masom drugih koji su i nakon zatvora ostajali
nom ovakvom pokušaju zatiranja bošnjačke historije? Rekao bez prava, ali gle, nekoliko decenija kasnije otkriva se da
bih da svi pokušaji da se u Sarajevu uništi ono tradicionalno je pravednik pa se on isključuje iz kolektivne objede da-
bošnjačko i muslimansko imaju dugu historiju i da je ovaj nas. Većina se proziva i za njihovo iskazivanje kao Hrvata,
slučaj zapravo politika kontinuiteta uništavanja bošnjačkog naprimjer, ali selektivno, tako da se zaobilazi činjenica da
karaktera i historije Sarajeva, od rušenja Baščaršije nakon su ljudi poput Nametka tamo neke 1947. godine i nadalje
Drugog svjetskog rata do napada na bošnjačke kulturne dje- mogli samo izabrati da budu Hrvati, Srbi ili neopredije-
latnike. Po principu glasne manjine, tako često korištene u ljeni Jugoslaveni.
historiji, zagovornici antibošnjačkih ideologija atakuju već niz
godina na ovaj grad pokušavajući ga uništiti iznutra, ciljaju-
ći pritom, između ostalog, i na njegovu historiju. Oni s malo
boljim pamćenjem sjetit će se koliko se podigla galama kada
je prošle godine pokrenuta inicijativa da se Danom osnivanja
Sarajeva proglasi 1. februar 1462. godine. Tadašnji kritičari
najviše su se prepali da bi taj dan mogao postati konkuren-
cija 6. aprilu kao Danu grada, a zapravo im je cilj bio da pri-
kažu da sve u Sarajevu što vrijedi potječe iz vremena nakon
6. aprila 1945. godine. To nije bio napad samo na 1. februar
nego na historiju grada prije komunističke vlasti.
Čudno je da se u Sarajevu, jednom od rijetkih gradova
bivše socijalističke Jugoslavije koji nije uništio spomenike iz
svoje komunističke prošlosti, ovako bijesno juriša upravo na
onaj sistem vrijednosti koji je prihvatio svoju komunističku
prošlost. Svidjelo se to nekom ili ne, ali činjenica ja da je
promjenom državno-pravnog sistema 1992. godine prvi put
došao na vlast sistem koji nije izbrisao iz javnog prostora
prethodni sistem vrijednosti. Dovoljno je prošetati Sarajevom
i uvjeriti se u to. Svjesni smo da, koliko god pružali ruku, ne-
ćemo dobiti iskren odnos s druge strane. Ništa ih ne opisuje
bolje od američke popularne izreke Haters gonna hate.

DR. RAMIZA SMAJIĆ: ZAŠTO SE NA
ISTI NAČIN NE PROBLEMATIZIRA I
ANDRIĆA
Mogu govoriti općenito jer sam primarno osmanista,
ali posljednjih godina stalno u situaciji da analiziram i rad
historičara i odnos prema njima. Ključni problem jeste to

STAV 25/6/2020 13