Page 9 - STAV broj 277

– da su antifašističke rezolucije iz 1941. godine protiv ustaš-
kih zločina i ubijanja Srba, Jevreja i Roma donijeli Bošnjaci i
da je to bio jedinstveni akt otpora u porobljenoj Evropi; – da
su upravo zbog internacionalizacije stradanja Bošnjaka i po-
kušaja zaustavljanja njihovog nestanka s ovih prostora “kri-
vi” Muhamed Hadžijahić i Mustafa Busuladžić (isto je bilo
i u ovom ratu: čitava 1992. i početak 1993. godine protekla
je u nastojanjima internacionalizacije zločina nad Bošnjaci-
ma); – po završetku Drugog svjetskog rata uslijedio je progon
političkih neistomišljenika u Jugoslaviji i bio je najoštriji u
Bosni i Hercegovini; – osuđeni su imami, zenički zatvor bio
je pun imama; – progon pripadnika organizacije “Mladi mu-
slimani” (od 806 članova, koliko ih je registrirala UDBA, a
parahistoriografija nudi 806 organizacija); – oduzimanje imo-
vine vjerskih zajednica; – 1947. godine Bošnjaci kao nacija
nestaju s političke pozornice Bosne i Hercegovine, nestaju iz
statistike, iz političke terminologije, nisu više subjekt politike
kao narod; – montirani politički procesi, ignoriranje, slanje
u prisilnu mirovinu, zatvor.
Današnja je inteligencija u mnogim aspektima raspameće-
na: nemaju nikakav stav jer sve što problematiziraju Bošnjaci
proglašava se nacionalističkim, fašističkim, a ako iznosimo
historijske činjenice, onda smo revizionisti. Moramo prihva-
PROF. DR. ENES PELIDIJA: tati ono što nam se nametne, moramo šutjeti da bi nam oni
SVIJET NIJE NASTAO 1945. GODINE i dalje krojili kapu.
I kao što su Bošnjaci masovno stradali od 1941. do 1945,
Neprihvatljivo je da inicijative o promjeni naziva ulica tako su i u ovom ratu masovno ginuli, i mi opet šutimo. U
dolaze od bilo koje političke stranke. Takve inicijative mo- čemu je naš problem? Ako u 227.000 stranica dokumenata
raju dolaziti od kulturnih i naučnih institucija koje trebaju Zemaljske komisije za BiH za utvrđivanje zločina okupatora
uspostaviti jasne kriterije po kojima se trebaju davati nazivi i njihovih pomagača nema nijednog dokumenta o Mustafi
ulica. Ulice treba nazvati po ljudima koji zaista imaju svoju Busuladžiću, zašto šutimo kada se sa skupštinske govornice
težinu. Mislim da je većina onih koji su sporni SDP-u svo- tvrdi da je bio vođa fašističkog pokreta (a fašistički pokret
jim djelom zaslužila da ima ulicu u glavnom gradu Bosne i trebala bi biti “El Hidaja”, kako to proizlazi iz sklepane pre-
Hercegovine. S druge strane, već duže vrijeme postoji grupa zentacije u Skupštini KS, koju je napravio čovjek koji za 55
intelektualaca, ili nazoviintelektualaca, koji su uzeli sebi za godina bavljenja naukom nema nijednog rada koji se odnosi
pravo da o svemu sude i presuđuju, da donose konačne odluke na Drugi svjetski rat).
bez ikakvog znanja o suštini onoga o čemu govore. Ima za to Pitanje sudbine islama u Evropi i njegove konačne sudbine
više primjera, kao što je pitanje dana osnivanja grada Saraje- i dalje je aktuelno. Na niz pitanja koja je pokrenuo Mustafa
va i odnos prema tome. Ta skupina nazoviintelektualaca se Busuladžić još nije dat konačan odgovor. A konačni odgovor
razmahala misleći da živi u 1946. ili 1947. godini, pa iz vizu- moći će se dati onda kada se historičari napokon odluče pisati
re tog vremena donose sudove, ne pitajući se kako bi doista o važnim dionicama vlastite prošlosti, za šta je najvažniji uvjet
objektivno trebalo suditi. Svijet nije nastao 1945. godine. Ni postojanje svijesti o realnom historijskom vremenu u kojem
Komunistička partija, kasnije Savez komunista, nije mijenjala
nazive sarajevskih ulica koje su date poslije 1918. godine, kao
što je Park cara Dušana, Obilićeva, Nemanje, Hajduk Veljka...
Ja nisam protiv toga da se određene vrste revizije izvrše, ni po
pitanju imenovanja sarajevskih ulica, ali ako se to već radi, to
mora biti urađeno na pravi način, s jasnim kriterijima koji bi
bili primjenjivani principijelno i bez izuzetka.
DR. SENIJA MILIŠIĆ: SARADNICI
NARODNO-OSLOBODILAČKOG
POKRETA, A NE FAŠISTI
Izvlačenje imena pomenutih ljudi na političku ravan i ma-
nipulacije u političke svrhe služi ili ima za cilj da cijeli boš-
njački narod optuži za fašizam i antisemitizam. Pri tome se
zaboravljaju / previđaju sljedeće činjenice: – da je u Drugom
svjetskom ratu pobijeno 8,1 posto Bošnjaka. Ko ih je pobio?;
– da su se najveća stradanja i pokolji Bošnjaka desili 1941.
i početkom 1942. godine, kada četnici i partizani nastupaju
zajedno (sjetimo se stradanja dr. Rasima Hurema sedamdese-
tih godina 20. stoljeća, koji se usudio ustvrditi da je postojala
kriza NOP-a u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i početkom
1942. godine); – da su 34 člana ZAVNOBiH-a bili Bošnjaci;

STAV 25/6/2020 9