Page 12 - STAV broj 277

POLITIKA

identiteta Bošnjaka kao neopredijeljenih Jugoslavena. Upravo ne može poreći da ove dvije riječi imaju u sebi veliku snagu.
će se stoga i javljati ovakve suspektne ideje hiperočišćenja sa- Čitava jedna generacija u socijalističkoj Jugoslaviji odrasla
rajevske prošlosti. Znamo li da je Sarajevo jedna od rijetkih, je i podizana na antifašističkoj tradiciji iz Drugog svjetskog
ako ne i jedina evropska, pa i svjetska prijestolnica koja nema rata. Međutim, ta generacija nije odgojena samo na toj tradi-
krvlju umrljane niti ideološke niti izvođačke ruke, onda se ova ciji, ona je odgojena da bude i vrhovni arbitar toga šta su faši-
nerazumljiva potreba čini još čudnijom. Kada znamo da su, kako zam i antifašizam. Pa, ipak, mnogi fašizam tumače na pogre-
evropske, tako i svjetske, metropole pune naziva ulica različi- šan način, a samim time i antifašizam razumijevaju potpuno
tih srednjovjekovnih i kasnijih vladara-krvoloka, Sarajevo ima pogrešno. U proteklih nekoliko dana uvjerili smo se s koli-
besprijekornu prošlost i isto takve nazive ulica. ko neznanja kojekakvi novinari i političari lokalnog značaja
Raznoliki međunarodni faktori ovakvim zahtjevima poka- koriste ove termine neselektivno do te mjere da je sve skupa
zuju različite aršine i postavljaju različite zahtjeve pred države poprimilo i pomalo komičan karakter. Sve što se izdešavalo
južnoslavenskih naroda. Sasvim je znakovito da se od Saraje- postavlja mnogo pitanja o karakteru ovog društva, političkim
va očekuje da nekim identitarnim “domestosom” izbijeli na- odnosima, ali prije svega o sistemu vrijednosti koji je domi-
zive svojih ulica, dok realno potrebnih zahtjeva nema prema nantan u društvu.
Palama, Banjoj Luci, zapadnom Mostaru, a da ne govorimo o Povod ovom pisanju upravo jeste to etiketiranje osoba –
Beogradu i Zagrebu. “Neopredijeljeno bosanstvo” naravno da koje provode polupismeni novinari i politikanti – koje su u
svojim nalogodavcima ne postavlja ova pitanja, jer ih se to kao prošlosti bile na najbrutalniji način kažnjavane zbog svojih
ne tiče, oni tek imaju obavezu do kraja provesti svoje male za- političkih, vjerskih i društvenih uvjerenja, a koji su ovom
datke, i to je sve. S druge strane, sasvim je prirodno da svaka društvu dali kulturna djela trajne vrijednosti. Uvjeren sam
zajednica ima “desne” stranke, stranke srednjeg centra i ljevi- da većina od onih koji su tako olahko koristili tu tešku ter-
cu. Paradoks je što Bošnjaci nikad nisu imali prave desničar- minologiju nisu niti jedno historiografsko ili sociološko djelo
ske (čitaj radikalne) ideje i stranke koje ih zastupaju, već su pročitali o prirodi i značenju fašizma. Fašizam je, zapravo,
stranke srednjeg centra proglašavane desnicom, te je samim izuzetno teško objasniti u jednoj rečenici, zato što on ne po-
tim ideja liberalizma postajala ultrahiperliberalistička, odno- stoji kao jedinstven pokret. Britanski historičar Kevin Pa-
sno identitarno “domestosirana” od svega bošnjačkog, orijen- ssmore primjećuje da je fašizam “set ideologija ili postupaka
talnog i islamskog. S tim u vezi, sasvim su prirodne ovakve koji želi da postavi naciju, definiranu u isključivim biološ-
pojave, ali ih se svom silinom utemeljenih argumenata treba kim, kulturnim i historijskim okvirima, iznad svih drugih
u potpunosti pomnožiti s nulom i pokazati da iste ideje naj- objekata lojalnosti, i da stvori mobiliziranu nacionalnu za-
prije trebaju provesti na onim mjestima gdje ulice nose imena jednicu”. Iz ovakve definicije jasno je da je fašizam pojava
raznoraznih krvoloka, pa tek potom uzeti u razmatranje ima li unija manjih cjelina, a ne iskristalizirana ideologija. On je
se šta još pospremiti u Saraj’vu. nastao na razvalinama Prvog svjetskog rata, kao protuteža
ideologijama koje su prevazilazile nacionalne granice i težio
DR. MUHAMED NAMETAK: GOSPODARI je obnovi nacionalne države, bez obzira na cijenu. Fašizam
je, dakle, prije svega, konzervativna, nacionalistička, ali i
ANTIFAŠIZMA reakcionarna ideologija. Njegovo samo postojanje vezano
Fašizam i antifašizam – dvije riječi koje se u posljednje je za jasno definiranu nacionalnu svijest kod određene sku-
vrijeme u javnom diskursu u Bosni i Hercegovini tako mnogo pine. Fašizam nije postojao i ne može postojati ondje gdje
koriste da se izgubilo njihovo pravo značenje. Pa ipak niko nema konzervativnog ultranacionalizma. Šta nam to govori u
kontekstu problema etiketiranja bošnjačkih velikana fašisti-
ma? Apsolutno je nemoguće povezati fašizam s Bošnjacima,
s posljednjim narodom u Evropi koji je prigrlio nacionalnu
ideologiju. Svima koji se bave historijom i politikom pozna-
to je da su kroz političke pokrete početkom 20. stoljeća, pa
i poslije, Bošnjaci kao narod uvijek pretpostavljali vjersku
pripadnost onoj nacionalnoj. Od pokreta za vakufsko-meari-
fsku autonomiju (1899–1909) pa do vraćanja sjedišta Rijaseta
iz Beograda u Sarajevu pitanje očuvanja vjerskog identiteta
i autonomije bilo je jedno od centralnih pitanja bošnjačke
politike. Ne postoji, koliko mi je poznato, niti jedno pisano
djelo napisano od bošnjačke ruke da se u njoj zalaže za bilo
šta što ima veze s fašizmom. Svi bošnjački velikani, koji su
bestidno i prizemno etiketirani kao fašisti i kolaboratori fa-
šista, bili su ljudi kojima je upravo taj osjećaj pripadnosti
vjerskoj zajednici bio centralni dio modus operandija. To je
vidljivo iz onoga što su pisali i radili.
Sljedeće pitanje koje se nameće jeste za koji sistem vrijed-
nosti se zalažu pojedinci i stranke iz (nazovi) lijevog spektra.
Potpuno je nejasno kako nekom može biti problematičan
Mustafa Busuladžić, a da mu u isto vrijeme nije problema-
tičan Ivo Andrić, za kojeg je njemački historičar Michael
Martens utvrdio da je još krajem 1941. godine simpatizi-
rao četnike Draže Mihailovića. Kad smo već kod Draže, ne
mogu a da ne spomenem i slučaj izvještaja State Departmen-
ta, koji su pojedinci iskoristili kao sredstvo obračuna s ne-
istomišljenicima, etiketirajući ih zbog podrške Busuladžiću

12 25/6/2020 STAV