Page 61 - STAV broj 221-222
P. 61

STAJALIŠTA



                                             KRIVO SRASTANJE
                                             Zapis o Aliji Sarajliću
                                             PJESNIK






                                             BEZ PJESAMA







                          Piše:
                          Sadik IBRAHIMOVIĆ  Moji razgovori sa u to vrijeme još živim Sarajlićevim poznanicima i
                                             savremenicima nisu bacali nikakvo novo svjetlo na predmet mog
                                             istraživanja – životopis i poetski opus Sarajlićev, a uporna potraga za
                                             makar jednom njegovom sačuvanom pjesmom (činilo mi se sasvim
                                             izvjesnim da negdje i kod nekoga Sarajlićevu pjesmu, ili više njih,
                                             mogu pronaći, jer, prema Begiću, napisao ih je nekoliko stotina) nije
                                             dala nikakav rezultat. Ama, ništa




                  ad sam svojedobno, a ima tome   nebitno) i tako prehranjivao sebe i svo-  da upozna mnoge kulturne i napredne
                  i dvadesetak godina, doznao za   ju majku s kojom je živio.  ljude, a u Koraju se ponekad nalazio
                  korajskog pjesnika Aliju Sa-  Dalje, a to su već opća i meni ne od-  u društvu Ismeta Mujezinovića, koji
         Krajlića, o čijem se tegobnom      već zanimljiva mjesta, ali, ipak, bilježio   je veliki dio svog djetinjstva proveo u
          životu i pjesnikovanju ne bi znalo ništa   sam, a svaki je kazivač pričao više-ma-  rodnom mjestu svoje majke.
          da akademik Midhat Begić nije ostavio   nje isto, da je Sarajlić pripadao grupi   I svojim izgledom, a pogotovo svo-
          pisani trag o njemu, uznastojao sam do-  progresivnih omladinaca tog vremena   jim pjesmama, Alija Sarajlić je bio živa
          znati što je moguće više o ovom samoza-  i da je u svojim buntovničkim pjesma-  slika od velikog prevrata iz Prvog svjet-
          tajnom poeti, ali, nažalost, bez ikakvog   ma snažno i uvjerljivo poetski artikuli-  skog rata, kad su mnogi Korajci pošli
          uspjeha, odnosno ništa više i značajnije   rao sve tegobe potlačenih slojeva u on-  svijetom, bili na frontovima od Gali-
          od onoga što je Begić o njemu već napisao.  dašnjem starojugoslavenskom režimu.  cije do Pijave i kad se poremetio stari
            Moji razgovori sa u to vrijeme još   Također, doznavao sam da je svoje   način života, kao što se može vidjeti u
          živim Sarajlićevim poznanicima i sa-  pjesme pisao brzo i lahko, i to na bilo   knjizi savremenika Alije Sarajlića, pis-
          vremenicima nisu bacali nikakvo novo   kakvim komadima papira, davao oduš-  ca iz Gradačca, pod naslovom Provin-
          svjetlo na predmet mog istraživanja – ži-  ka svojim osjećanjima, a kako je, vele,   cija u pozadini.”
          votopis i poetski opus Sarajlićev, a upor-  imao izvanrednu memoriju, prijatelji-  Na koncu, pouzdano se zna da je Sa-
          na potraga za makar jednom njegovom   ma bi ih govorio napamet.      rajlić nenadano preminuo 12. maja 1940.
          sačuvanom pjesmom (činilo mi se sa-  No, ipak, da vidimo šta o Sarajliću   godine i da je napisao mnogo pjesama
          svim izvjesnim da negdje i kod nekoga   piše Midhat Begić, koji je, prije no što će   koje su, izgleda, poslije njegove smrti
          Sarajlićevu pjesmu, ili više njih, mogu   nesmotreno biti uništene, čitao njegove   nepažnjom uništene. A uništila ih je,
          pronaći, jer, prema Begiću, napisao ih   pjesme i za Sarajlića ustvrdio da je bio   kako mi to kazivači rekoše, njegova vla-
          je nekoliko stotina) nije dala nikakav   darovit i svim svojim bićem pripadao   stita mati, koju je neviđenom ljubavlju
          rezultat. Ama, ništa!             modernističkom duhu južnoslavenske   volio, i ne znajući šta to predstavlja,
            Sukus onog što sam doznavao od   književnosti između dvaju ratova:  ona je njegove papire spalila odlažući
          kazivača svodi se na ovo: Alija Sarajlić   “Od Alije Sarajlića nađena je fotogra-  njima vatru.
          bio je izrazito nadaren i inteligentan   fija na kojoj ga vidimo kako je izgledao   Zaista tugaljivo. Ali, kako to reče
          mladić, no kako je bio jako siromašan,   oko 1930. godine, kad se vrati u Koraj   dobar mi prijatelj, ne mogu te pjesme
          nakon osnovne škole nije se mogao da-  poslije nekoliko godina rada u rudniku   biti uništene. Tu su negdje, oko nas,
          lje obrazovati, pa je povremeno, u stan-  ‘Ugljevik’ i na Rači. On je još za vrijeme   i strpljivo čekaju da budu otkrivene,
          ci između nebrojenih pješačkih lutanja,   Prvog svjetskog rata završio osnovnu   a Sarajlić prestane biti pjesnik bez
          radio u brijačkoj radnji izvjesnog Huske   školu u Koraju i dalje se nije školovao,   pjesama.
          Murselovića (niko mi nije znao pouzda-  nego je uz brijački zanat uspio da se sam   Ne znam zašto, nemam ništa od toga,
          no reći da li je radio kao pomoćni rad-  književno izgradi i razvije.   ali, premda svjestan da su prijateljeve
          nik ili je završio brijački zanat i radio   U Bijeljini mu je pomagao zlatar Ab-  riječi puka imaginacija, bilo bi mi jako
          kao majstor, što kao podatak nije nimalo   dulah Pjanić, u čijem je dućanu mogao   drago da se takvo šta desi.   n


                                                                                                   STAV 30/5/2019  61
   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66