Page 66 - STAV broj 221-222

Dok je Musić bio u logoru, dvojica kroz koja su prolazili, nadao se da će biti Tada su mu polomili četiri rebra s de-
sinova bila su mu u Sarajevu, a supruga oslobođeni. Tako je 29. oktobra 1992. go- sne strane grudnog koša. Tako je danima
u Foči, u porodičnoj kući koju su nadzi- dine mislio da je patnjama došao kraj jer nepomičan ležao. Danas Mujo ima tumor
rali četnici. U knjizi opisuje sve strahote su za njega i još četvericu logoraša čet- upravo na desnoj strani kod grudnog koša,
kroz koje su prošli Bošnjaci u Foči, ono nici rekli da idu u “razmjenu”. Krenu- zbog kojeg mu natiče i desna ruka.
što je svojim očima vidio, kao i lične tor- li su kamionima u koje su ih “pobacali “Nisam imao snage ni da se pokrijem,
ture kroz koje je prošao. Ističe da su se kao vreće”. da ćebe navučem na svoje tijelo. Bilo mi
logorske sobe punile iz sata u sat, tako da “Kada su četnici ručali, vratili su se u je hladno, potrebno mi je bilo da se zagr-
je za deset dana u logor zatvoreno više od kamione, počeli su nas maltretirati, tući i nem ćebetom, ali ja sam bio nemoćan to
pet stotina logoraša, a da je za dva mjese- psovati. Najprije su nas oni tukli, a zatim učiniti. Boljelo me svako mjesto na tijelu,
ca bilo zatvoreno približno osam stotina su ušli u kamion i dali nam u ruke gume- a ovu patnju uvećavale su i uši. Na sva-
Bošnjaka. Navodi i imena četnika koji su na crijeva i palice da jedan drugog udara- kom mjestu po tijelu gmizale su i ujedale
mučili logoraše, među kojima su Drago- mo. Oni su nas natjerali da udaramo svoju me. Nisam imao ni trenutka mira, ni da-
mir Obrenović, Miro Prodanović, Mitar braću, svoje komšije. Ako nismo najjače nju ni noću. Uši su uništavale moje biće.
Rašević, Jovo Savić, Vaso Pljevaljčić, Zo- udarali svoje sunarodnjake, zatvorenike, Odnosile su i posljednje iskrice mog ži-
ran Matović, Predrag Stefanović, Vitomir onda bi četnici nas tukli. Tukli su nas to- vota. Ispijale su i posljednje kapi sokova
Mičević. Spominje i Radovana Vukovića, kom vožnje sve do Kalinovika.” i krvi iz mog polumrtvog tijela i gurale
koji je u septembru 1992. godine odveo me u sve izvjesniju smrt.”
41 logoraša, kojima se od tog dana gubi DANI U SAMICI Kada je odveden u logor, imao je 85,
svaki trag. On je pozvao sve koji želi poći Tu su ih još tukli, udarali kundakom a nakon boravka u samici, kada je razmi-
u “branje šljiva”, pa je pročitao dvadeset po leđima, nogama, šamarali... A zatim su jenjen, 39 kilograma. U samici je proveo
imena, a ostali su se, povjerovavši da će Musića i još trojicu odveli u kalinovačku desetak dana u bolovima, patnji i gladi.
zaista ići u berbu šljiva, dobrovoljno javi- policijsku stanicu. Jedino što je dobijao od hrane bio je ko-
li. Nikada se nisu vratili. Treba napome- “Po dva Srbina su zgrabila po jednog madić hljeba uz malo čaja. Nakon dese-
nuti da se četniku Raševiću sudilo pred Bošnjaka i vukli ga uz stepenice do pro- tak dana, četnici su mu rekli da će biti
Sudom Bosne i Hercegovine, i to za kri- storije kalinovačkog MUP-a. Tukli su razmijenjen. Poznajući njihove metode
vično djelo protiv čovječnosti. Osuđen je nas i vukli tako da sam glavom i kičmom i laži, nije im vjerovao, bio je spreman i
samo na sedam godina zatvorske kazne. udarao u stepenice. Nogama i rukama su na najgore. “Ali, nisam se plašio, rekao
Sedam godina za torturu koju je provo- nas tukli po glavi i stomaku. Tada su me sam sam sebi: ‘Mujo, pa jednom se umire,
dio nad logorašima. A pojedini koje Mu- pitali: ‘Gdje si bio 1941. godine, ustašo? moraš biti strpljiv’”, piše Mujo u knjizi.
sić spominje u knjizi do dan-danas nisu Kako ti je ime?’”, svjedoči Musić u knjizi. O torturama koje je pretrpio u logoru
procesuirani pred sudom. On im je tada odgovorio da je 1941. godi- Musić je do sada tri puta svjedočio u Hagu.
Musić naglašava da ga je jedino vjera ne bio dijete, na šta su mu rekli da “laže i Danas o tome ne voli pričati. U sobi u ko-
u Allaha, dž. š., održavala u životu, da je da je tada klao Srbe”, te da će vidjeti “šta joj spava drži fotografiju rahmetli Alije
u logoru, krijući se, klanjao svih pet va- su Srbi”. Tu su ga noć nastavili tući, a na Izetbegovića. Još čuva rokovnik koji je
kata namaza, učio dove, te da je jednim kraju su ga “bacili” u samicu, gdje su u donio iz Turske dok je bio na liječenju.
dijelom bio “duhovni vođa logoraša u čizmama hodali po njemu. Misleći da je “Ne znam hoću li dočekati sljedeći
sobi broj 16”. Uprkos svim mučenjima mrtav, ostavili su ga tako i otišli. ramazan”, kaže na rastanku. n

66 30/5/2019 STAV