Page 71 - STAV broj 221-222

nad četiri bošnjačka civila ubijena 2.
maja 1992. godine i o tome izvještavala.
Bio joj je i poznat zločinac ovog djela –
Jovan Zavišić. Naravno, Zavišić nikada
nije procesuiran niti sankcioniran. Ovo
su bile prve civilne žrtve u Prijedoru
1992. godine.
Nema, uprkos Mladićevom dnevniku
i pronalasku 435 tijela, ni spomen-obi-
lježja u Tomašici, najvećoj masovnoj
grobnici na ovom području. Najveću
pozornost prijedorska je vlast privukla
kontinuiranim odbijanjem da dozvoli iz-
gradnju spomen-obilježja za 102 ubijene
djece. Za takvo nešto im nisu dovoljna
ni svjedočenja roditelja, očevidaca mon-
struoznih zločina nad njihovom djecom.
U borbi za izgradnju spomen-obilježja, u
posljednjih nekoliko godina oni su naj-
istrajniji, prepušteni sami sebi u borbi
da u njihovom gradu nešto podsjeti na
njihove najmilije. Čak spremni da pro-
nađu kompromisno rješenje s lokalnim
vlastima, roditeljima se uskraćuje ovo
pravo. Razlog zbog kojeg im nije odo-
brena izgradnja jasan je – ubijena djeca
nisu nosila srpska imena!
Pored spomen-obilježja djeci, na de-
setine je neobilježenih mjesta širom pri-
jedorske općine u kojima su zločini poči-
njeni nad Bošnjacima i Hrvatima. Takvi
zasigurno neće ni doći na dnevni red
gradske skupštine. Zato spomenik imaju
“pali srpski borci” u centru Prijedora, i to
u blizini spomenika Jovanu Raškoviću i
Mladenu Stojanoviću. Ova dvojica teško
da imaju išta zajedničko, teško da ih išta
može povezati osim apsurda po kojem je
današnji Prijedor i prepoznatljiv.
Apsurdu svjedoči i spomen-ploča
Radenku Ðapi, policajcu poginulom
pod nerazjašnjenim okolnostima 1. maja
da je Prijedor bio jedina zelena općina spomen-sobe u kompleksu nekadašnjeg 1992. godine. Iako pod nerazjašnjenim
u Bosanskoj krajini i da ona to više nije logora Trnopolje, ali palim srpskim voj- okolnostima, na spomen-ploči piše da
“jer smo ih (Bošnjake, op. a.) mi sredili i nicima, vrijeđajući ovakvim apsurdnim je “ubijen od strane muslimanskih ek-
spakovali tvrdim pakovanjem tamo gdje izgradnjama sve one žrtve logora, silovane stremista”. Odgovor na pitanje “ko su
im je mjesto”, najbolja je ilustracija zbi- žene i djevojčice kao i svih 23.000 zatoče- i šta muslimanski ekstremisti” svakako
vanja u Prijedoru te godine. nika, koliko ih je evidentirao u oktobru nećete dobiti jer ni kreatori takvih eti-
Dakle, zločine nad Bošnjacima i Hr- 1992. godine srpski Crveni krst. Tek je u keta nisu nikada razjasnili njihovo zna-
vatima ni srpski vojni i politički čelnici Keratermu, u kojem su 1992. godine ubi- čenje. No, terminologija i činjenice nisu
nisu uspjeli prikriti ili su se kao Srdić jena 362 logoraša, učinjen pomak kada je od presudnog značaja za kulturu pamće-
hvalili svojim “podvizima”. Masovne i 2003. postavljeno spomen-obilježje koje nja u ovakvim sredinama. Bitno je da ste
pojedinačne grobnice i presude ratnim ukazuje da su na tom mjestu počinjeni bliski vlastima s kojima ćete zajedničko
zločincima, uz srpska priznanja, nedvo- zločini. Inicijativa za izgradnju svakako djelovanje bazirati na politici proistekloj
smislen su dokaz tome. Kakav je odnos nije potekla od prijedorske vlasti nego na tekovinama zločina počinjenih 1992.
prijedorskih vlasti prema zločinima nad naporima aktivista iz nevladinog sektora. godine, te istrajni u prekrajanju historije,
njihovim sugrađanima? Navest ćemo Ni na Korićanskim stijenama nema negiranju ili relativiziranju dokazanih či-
nekoliko činjenica selektivnog pristupa spomen-ploče za najmanje 180 ubije- njenica. Tako za ubistvo “svog policajca”
ovom pitanju. nih logoraša Trnopolja bez obzira što su natpisom na ploči osudite drugu stranu,
Ispred nekadašnjeg logora Omarska pripadnici Interventnog voda prijedor- nikada ne pokrenete istragu jer bi vjero-
vlasti nikada nisu odobrile izgradnju spo- ske policije priznali ovaj zločin i što su, vatno dala neke zanimljive rezultate i jer
men-obilježja za najmanje 458 ubijenih u kako smo već naveli, policijske i vojne bi vam možda prava istina srušila neke
ovom logoru. Među žrtvama je pet žena i strukture imale saznanja o počinjenom lokalne ili nacionalne mitove. Srpske
jedna maloljetna osoba. Zato je prijedorska masakru. Prijedorska Stanica javne bez- nacionalne, jer se o Prijedoru odavno ne
vlast odobrila izgradnju spomenika i jedne bjednosti bila je upoznata sa zločinom priča samo u granicama općine. n

STAV 30/5/2019 71