Page 23 - STAV broj 168
P. 23
avliji, jednoj od vila nekada najbogatije tog istog Omera svezanog jednim lisicama Bahrudin Bijedić. I on ga je nakon svih
banjalučke porodice Džinića. Život i smrt za biskupa kojem prilazi katolički svijet 16 i po godina robije tek samo pljunuo!?
Ifaket-hanume, koja svojim imenom, po- tražeći blagoslov. Omer posebno ističe so- Pored ostalih manje bitnih ličnih nesu-
rijeklom, nesrećom koja ju je, unatoč bo- lidarnost i bliskost običnih ljudi iz svoje glasica i animoziteta, u akademikovim
gatstvu, stalno pratila, kao da je pečat na mostarske mahale, jasno se ograđujući od očima Omer postaje personifikacija zla i
slagalici historije jednog naroda koji će u svakog oblika fašizma, ističući posebne krivnje za stradanje bošnjačkog naroda.
jednom trenutku, kada mu komšiluk više simpatije prema mostarskom pravoslav- Jer, kako to veli njegov poznanik, izvjesni
nije znao šta bi, jednostavno biti kolektiv- nom svijetu. Ali, duboko svjestan da mu Maho, a u šta se, helem, i akademik sa-
no osuđen na smrt. Međutim, komadića je narod osuđen na utapanje i nestanak, mouvjerio: “Ako se Omer Behmen pusti
te slagalice ima još. Na njoj svoje mjesto a s njim i Bosna, Muhamed Filipović će iz zatvora, adžes će biti cijela Bosna, a za
svakako imaju i Omer Behmen, ali i Mu- s kraja šezdesetih godina prošlog stolje- nas muslimane bi bilo najbolje da Omer
hamed Filipović. ća osjetiti što znači kada ti sistem okrene ostane u zatvoru što duže.”
leđa, započinjanjem one famozne priče o Ali nejse! Prije nego insan halali,
Ostavit ćemo po strani poratni period, bosanskohercegovačkoj književnosti kao treba da se zamisli i nad samim sobom i
Muhamedove rođake i njihovu bliskost s osobenoj i sebi svojstvenoj. Na njegovu svojim aferimima za koje od ljudi treba
najvišim funkcionerima svog doba koje će sreću, ta epizoda njegovog djelovanja pro- zatražiti halal. A nismo zaboravili Tunji-
za njega naići tek nakon famozne 1945. go- ći će bezbolno i bez posljedica po njega nu epizodu s Radovanom Karadžićem u
dine, pa i funkcionerima OZNA-e. Omer i njegovu obitelj. Za razliku od, recimo, kojoj je u svom politički izletničkom, a
Behmen ostat će upamćen kao tersli i ka- Maka Dizdara, kojeg će sistem doslovce nadasve nametljivačkom pohodu, sasvim
pricli insan, poštenjačina čvrsta imana i otjerati u smrt. Ili pak majke, a kasnije i dezorijentirano poput Suljage Salihagi-
mučenik koji se nije mirio s činjenicom supruge i djece Omera Behmena i njego- ća, odjurio Karadžiću na noge, da skle-
da mu je narod koji je beskrajno volio na vog brata Saliha. paju neko pomirenje pa utru trasu nekoj
kraju toliko ponižen. Prvi put, kao devet- novoj bošnjačkoj politici, zasnovanoj na
naestogodišnjak, osuđen je na dvadeset, a Ali, ima nešto simptomatično u toj povijanju glave, predvođenoj ličnostima
odrobijao jedanaest i po godina najstro- naprasnoj potrebi za pisanjem memo- bez legitimiteta i upitnog autoriteta. Da
žijih jugoslavenskih komunističkih ka- arskih zapisa kod većine tada aktuelnih nam Bosna ne bude adžes. Filipoviću je,
zamata i tako izgubio najljepše godine političkih i kulturnih ličnosti, punih pi- unatoč tome, sve oprošteno pa je još i na-
svoje mladosti. kanterija i pljuvanja po nekada bliskom građen pozicijom ambasadora ni manje ni
okruženju. A Filipović, naime, u ovom više do u Švicarskoj, pa u Londonu. Ka-
U autobiografskom djelu Na dnu dna svom, između ostalog, zamjera neko plju- snije je radio što je radio. Priznat ćemo,
više se osvrće na muke ljudi iz njegovog vanje jednog od najvećih intelektualaca jako težak život.
okruženja nego na vlastite koje je ljud- svog vremena Fuada Muhića na nekoj od Sead-bega Kulovića je bez suđenja ubila
skom umu teško zamisliti, van svake sesija SDA stranke, kojoj se Muhić poku- OZNA. Gestapo je ubio Suljagu Salihagića
sumnje usporedive s mukama logoraša šao približiti nakon što je osamdesetih go- na identičan način. A Ifaket-hanumu, na
zloglasnog logora Omarska. Zamislite dina bio faktički ideolog hajke i projekta bigajri-hak, ustaše polile vrelim uljem jer je
ljudsku gromadu i alima Kasima efen- suđenja bošnjačkim intelektualcima na htjela pomoći muslimansku nejač pobjeglu
diju Dobraču, idejnog tvorca sarajevske čelu s Alijom Izetbegovićem, karakteri- ispred četničkog noža. Po Ifaket-hanumi
rezolucije o osudi ustaških zločina, uhap- zirajući njihovo djelovanje “neprijatelj- nijedna institucija, ulica ili organizacija ne
šenog u ahmediji i džubetu i kao takvog skim”, pa do želje uhićenih za “etnički nosi ime. Bošnjačkih žrtava u Jasenovcu i
poniženog na način da po cijeli dan nosi čistom Bosnom”. Ili, pak, do “recidiva Staroj Gradiškoj u ideološkom uzusu, po-
kante ljudskog izmeta po krugu zeničkog Trećeg rajha”, u čemu mu je pomogao sebno fine gradske raje, kao da nema. Ni
kazamata. U džubetu i ahmediji! Ili istog
njoj kao ni njenim muževima ne zna se ni
za mezarove. Zar životne priče njih troje
nesretnika ne govore ništa?
Omeru Behmenu i njemu bliskim
ljudima godinama je skraćivan život. Na
kraju je i sam Fuad Muhić skončao život
pod veoma čudnim okolnostima. Svoje
ideološko lutanje, lahkomislenost i puko
vjerovanje u sistem građen gaženjem po
vlastitim svetinjama, da bi u njemu uži-
vala komunistička elita, kojoj je nadasve
pripadao i Muhamed Filipović, platit će
tokom agresije i genocida svojim životima
na desetine hiljada Bošnjaka. Svaki dalji
društveno-politički rad i djelovanje izi-
skuju jasan ideološki pravac. Tunjo se u
tome sve slabije snalazi, baš kao i novina
u kojoj se oglašava. Znam, reći ćete, ko
sam ja da im pridikujem. Ono što znam
jeste da nemam pravo na šutnju. Mojih
44 Musića u Čarakovu 1992. godine nije
pobio Omer Behmen. No, ništa me ne
čudi. Jer, kao što vidite i sami, svaki va-
kat svog Šćepu ima. n
STAV 24/5/2018 23
