Page 39 - STAV broj 168
P. 39
DRUŠTVO
Ramazanska podsjećanja
Postimo i jezicima
Piše: Elvir MUSIĆ “Čujem da se žališ na tegobe, glad i žeđ. Veliš da ti nije ni do
priče ni do razmišljanja. Da ti je predeverati još ovih skoro pola
Tiho ramazansko predakšamsko sahata do kandilja. Čuo sam, naravno, i ove što te pozivaju da
doba u Amasyi odisalo je nekom preostalo vrijeme prodangubite pored potoka. Jeste li, Ahmete,
posebnom svježinom i tihim ša- i ti i ovi što te na dangubu zovu ikada razmišljali kako je riječ
putanjima postača koji su razgo- opasno oružje i kako jednim pokretom jezika može biti spaljeno
varali o ljepotama iftarskih jemeka. I o na stotine polja po kojim su posađena dobra djela”
iščekivanju paljenja kandilja. Djeca su
trčkarala po sokacima natječući se koje Amasyu je stigao odnekud iz Sirije – bit opasno oružje i kako jednim pokretom
će prvo ugledati paljenje svjetala na mu- će da je iz Halepa – a onamo je dospio po jezika može biti spaljeno na stotine polja
narama kao glasnika još jedne pobjede zapovijedi svog šejha. Rodom iz daleke po kojim su posađena dobra djela? Jeste
postača nad tminom koja je pošla pre- Bosne – vjerovatno iz Livna – obišao je li razmišljali o tome zašto nas časni Pej-
kriti prostor dokle im očinji vid može skoro sve značajnije kulturne i naučne gamber, a. s., savjetuje da postimo svakim
dobaciti. I pobjede nad svim onim gla- centre Osmanskog carstva tragajući za dijelom svog tijela, uključujući i jezik?”
sovima punim tvrdnji: “Ti ne možeš! znanjem i spoznajom i pronoseći plaho “U pravu si, Abdullah-efendi”, začu
Džaba gladuješ! Omrsi se, ionako ti je fin glas o zemlji iz koje je stigao i iskre- se neko iz skupine pored potoka.
post već pokvaren kvarnim pogledom i nom narodu koji tu zemlju nastanjuje. “Ne zborim vam ovo da biste mi re-
ružnom riječju!” Kasnije će iz Amasye otići u Konyu, gdje kli da sam u pravu. Toliko mi je puta to
će ga zijaretiti i melek smrti. do sada rečeno da mi niti predstavlja
“Ahmete moj dobri i plemeniti ka- novinu, a niti mi je bitno. Odavno sam
kav sam ti i sam, kako ti predevera ovu “Bujrum, Abdullah-efendi”, reče sveo račune sa samim sobom i odavno
današnju vrućinu”, upitao je Hamid. Ahmet. sam odlučio takve kao vi podsjećati da i
sami mogu biti u pravu samo ako se malo
“Prižeglo je, nema šta. Poteško. Vas “Čujem da se žališ na tegobe, glad i potrude. A sada vas želim nešto upitati.”
cijeli dan sam proveo u polju, okopava- žeđ. Veliš da ti nije ni do priče ni do raz- “Bujrum, Abdullah-efendi”, rekoše
jući usjeve, i, evo, sad opet ne znam šta mišljanja. Da ti je predeverati još ovih skoro uglas.
sa sebe da radim u ovih preostalih pola “Da li se zbog vaših žalopojki i ja-
sahata. Odoh malo prohodati do Asi- skoro pola sahata do kandilja. dikovki, vašeg spominjanja uzavrelih
ma pekara i zbaviti somune”, odgovori Čuo sam, naravno, i ove što utroba, gladi i žeđi uslijed ramazanskog
mu upitani. te pozivaju da preostalo vri- posta išta promijenilo? Jeste li se, izre-
kavši te žalopojke, osjetili ikako druga-
“Hajde sjedi s nama pa da prodan- jeme prodangubite pored čije? Jeste li se od tih riječi najeli i na-
gubimo ovo ostalog vremena u priči potoka. Jeste li, Ahmete, pili pa sada ne osjećate isto ono stanje
i koječemu”, pozvaše ga prisutni. i ti i ovi što te na dan- na koje ste se žalili?”
gubu zovu ikada “Ništa se nije promijenilo”, rekoše.
“Ama braćo, nije mi ni do priče razmišljali
ni do razmišljanja. Već mi se utroba kako je
upalila i jedva dahćem”, reče i pođe riječ
nastaviti put pekare, ali ga zaustavi
poznati glas: “Ahmete, zastanider “Pa, naravno da nije. Neće se ni pro-
malo da te nešto priupitam.” mijeniti. Niti ćete se najesti niti napiti
od takvih riječi, a mogli biste mnogo
Bio je to amaški kadija toga izgubiti, jer samo žaljenje na post
Abdullah. Stasit čovjek, ši- odražava vaše nezadovoljstvo po-
rokih ramena, koščatog lica stom, a Allah ne begeniše one
i očiju plavih poput mora. Po- koji se mršte na post. Takvi koji
štovan od svih, cijenjen od siroti- nisu zadovoljni postom samo
nje i rado viđen u svakom društvu, u džaba gladuju, jer nisu kadri
osjetiti slast posta i bliskost
Božije nagrade. Zato je i ča-
sni Pejgamber, a. s., rekao:
Mnogo li je onih koji od posta
imaju samo glad i žeđ.” n
STAV 24/5/2018 39
