Page 51 - STAV broj 207
P. 51

osjetiti da se nalazi u Lenjingradu 1942.   O Sarajevu u augustu 1993. godine   prozora, hipnotizirana publika okupila se
          godine tokom izvođenja Šostakovičeve 7.   Vulliamy, između ostalog, ovako piše u   oko ostataka ognjišta prkosne civilizacije.
          simfonije. Korištenjem izjava svjedoka   svojoj knjizi: “Dan prije mog 39. rođen-  Tokom trogodišnje opsade i mučenja
          i historijskih izvora Vulliamy oživljava   dana izvještavao sam o masakru u opkolje-  Sarajeva drugo najveće crno tržište, po-
          ovaj grad pod opsadom. U njegovim reče-  nom Sarajevu, koji se dogodio na Dobrinji   red onog s cigaretama, bila je kozmeti-
          nicama vidimo članove orkestra, gladne,   dok su ljudi čekali u redu za vodu. Stigao   ka: žene su voljele izgledati najbolje što
          smrznute i mršave, neke od njih preslabe   sam na mjesto događaja kada su tijela već   mogu; dok su, riskirajući smrt od snaj-
          da pušu kako treba u svoje instrumente,   bila sklonjena. Ostali su uredno poredani   perskog metka, čekale u redu za kruh ili
          dok uvježbavaju ovu dugu, vrlo složenu   plastični kanisteri za vodu, lokve krvi koje   vodu, nosile su pažljivo nanesenu šminku
          simfoniju. Neki od svirača umiru dok   su muškarci čistili uz povremenu snajper-  i najbolje haljine. Poput muzike, to je bio
          traje proba.                      sku vatru. Na sam rođendan radio sam ne-  način života, a ne samo da se ostane živ.
            S vremena na vrijeme napuštaju pro-  što drugo, bio je to kontrapunkt ubistvima.   Trio je počeo svirati. Ali, kako je mu-
          be kako bi u masovne grobnice pokopa-  Slušao sam Haydna u Narodnom pozorištu.   zika svirala, granatiranje se nastavilo, sve
          li hrpe leševa i ponovno se vraćaju da bi   To je bio dio ljetnog niza koncerata koje su   bliže i bliže pozorištu. Sve dok se u jed-
          uvježbali note. I na kraju, dok izvode   građani organizirali i na koje su dolazili   nom trenutku nije čula mionobacačka
          simfoniju u dvorani filharmonije, ona   kako bi se podsjetili da su još uvijek živi.   granata koja je pala tako blizu da su se
          odjekuje sa zvučnika ulicama prkosnog   Program je tog dana bio namijenjen sara-  zidovi zatresli, stalci s notama su popa-
          grada pretvorenog u prah i pepeo. Arti-  jevskom gudačkom kvartetu, koji je sve-  dali, a instrumenti umuknuli. Nezgodna
          ljerijac koji je na liniji fronta čuo muzi-  den na trio nakon što je violinist Momir   tišina spustila se na 150 slušalaca. Trio se
          ku napisao je: “Činilo se da je nebo bez   Vlačić ubijen minobacačkom granatom   zaustavio, nesiguran kako nastaviti, kako
          oblaka odjednom postalo oluja prepuna   dok je dolazio na probu. Izvan pozorišta   odgovoriti na ovaj nevjerovatan prekid.
          muzike dok je grad slušao simfoniju he-  bio je još jedan brutalan dan. Pet civila, od   Tada je prvi violinist Dževad Šabanagić
          roja i zaboravio na rat.” Ostarjeli Viktor   kojih jedno dijete, ubijeno je granatama   donio važnu odluku: sačekao je da se po-
          Kozlov, koji je te večeri svirao klarinet,   iz minobacača. Ali, ovdje, iza pocrnjelih   pravi bina, da se stvari vrate na svoja mje-
          ispričao je Vulliamyju: “Taj je koncert                              sta. Podigao je svoj luk i nastavio grubo
          bio naš odgovor na patnju.”                                          prekinuti nastup. Trio je svirao.
            “Bio je to čin prkosa”, kaže Bruce Dic-                               Od Šostakoviča u Lenjingradu do
          kinson, frontman benda “Iron Maiden”.                                “Iron Maidena” u Sarajevu, Vulliamy
          Dickinson Vulliamyju priča o svom kon-                               piše o tome koliko je muzika duboko
          certu u Sarajevu, 50 godina nakon kon-                               bitan dio ljudskog bića. Neprijateljstvo
          certa Lenjingradske filharmonije. Dic-                               ISIL-a prema muzici koje se najžešće
          kinson i njegov bend došli su u Sarajevo                             izražava u njihovom napadu na pozorište
          kamionom, vrlo opasnim putem preko                                   Bataclan u Parizu spominje se na neko-
          Igmana usred trogodišnje opsade tog gra-                             liko mjesta u knjizi. Pojam muzike kao
          da. U knjizi Vulliamy prikazuje koliko je                            izazova mračnim silama dolazi do izra-
          muzika bila važna u Sarajevu tokom op-                               žaja u opisima koncerata u Bataclanu i
          sade. U knjizi je susret s violončelistom                            drugdje u Parizu nakon napada. Vulliamy
          Vedranom Smajlovićem, koji je 22 puta                                se sjeća muzike koja je utjecala na njega
          zaredom nastupao na mjestu na kojem su                               tokom velikih događaja i stvorila snaž-
          22 osobe poginule od gelera granata; pri-                            na rezonantna sjećanja na vrijeme koje
          ča o Joan Baez, koja je posjetila Sarajevo                           je proživio. Konačno, Vulliamy navodi
          i pjevala u Narodnom pozorištu, ali i za                             i kolika je bila moć pjesme Miss Saraje-
          francuske vojnike. Priča o Dickinsonu                                vo benda “U2” nad tolikim brojem ljudi
          na njihovom opasnom putu, priča o pre-                               koji su se promijenili svjedočeći životu
          danosti koja je pokrenula festival “Rock                             grada koji je mučen, dok je ostatak svi-
          Under Siege”.                                                        jeta živio normalno.           n



























                                                                                                   STAV 21/2/2019  51
   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56