Page 53 - STAV broj 207

Pukovnik Mehmet Ali Erdoğan (desno) i
brigadni general Sakib Mahmuljin

domovini, konačno se skrasili na planini obećanja data srpskom narodu... Sjećao naprimjer, Hrvatska je sa svim međuna-
nedaleko od Ankare, u selu Avşar. U že- se general Gazimestana, ali i toga kako rodnim vojnim predstavnicima sklapa-
lji da mi sve ispriča i pokaže, general me su Slovenci i Hrvati birali vlastite pravce la ugovore o materijalnoj nadoknadi za
je odveo u svoje rodno selo i više sela u razvoja. Po isteku mandata vojnog atašea korištenje mjesta boravka. Federacija
okolini Ankare. Sve vrijeme pričao mi je u Beogradu, Mehmet Ali se povukao u Bosne i Hercegovine, nažalost, to nije
teške priče o mukama onih koji su došli svoju zemlju. Odmah po dolasku u Tur- imala. Bila je ugrožena i željela je samo
u tada tuđu i nepoznatu zemlju. sku, dobio je čin pukovnika. da dođu takve snage... Zato strani vojni
Upoznao sam sve članove njegove po- Boravak u Beogradu mu je pomogao predstavnici koji su već našli smještaj to
rodice i familije: suprugu, sinove, braću, da bar donekle upozna postojbinu pradje- isto nisu drugima dozvoljavali. Pošao sam
majku, brojne rođake i prijatelje i mnogo dova. Osim svega, izuzetno je dobro nau- kod generala Sakiba Mahmuljina. On me
Bošnjaka koji su već odavno Turci koji čio bosanski jezik. Za Vladu Turske to je je korektno dočekao i bio izričit: ‘Za dva
žive u Turskoj. Slušao sam priče svih tih trajno značilo da ima školovanog oficira sata ima da se nađe mjesto za tursku voj-
ljudi i ne bih mogao da odaberem koja i odanog vojnika koji poznaje kulturu i nu formaciju!’ Tako je u krugu Željezare
je interesantnija, potresnija, tužnija, ali, običaje naroda na Balkanu. Zato je 1994. u Zenici nađeno mjesto za nas. U službi
konačno, svaka je sa sretnim završetkom. godine upućen u vojnu misiju u Bosni i UNPROFOR-a su već bile podijeljene
Svi ti ljudi sada žive sretno, a njihova su Hercegovini. Imenovan je za komandan- razne funkcije. Finansijskim sredstvima
djeca na raznim funkcijama u svim sfe- ta turske vojne formacije u sastavu UN- je raspolagao ruski vojni službenik. Bio
rama života moćne Republike Turske. PROFOR-a, koja je bila pod komandom je kategoričan da se za nas neće izdvojiti
Iz priče Mehmeta Alija Erdoğana engleskog generala u Zenici. Ova dužnost sredstva za nadoknadu mjesta za smještaj.
saznao sam sve pojedinosti o njegovom nije bila nimalo lahka. Zemlja je gorjela, Na to više nisam obraćao pažnju! Drugog
školovanju, o stjecanju podoficirskih i ofi- narod je ginuo. Vodio se nepravedan rat dana sam već prebacio čitavu formaciju
cirskih činova. Međutim, moja centralna čiji se kraj nije nazirao. iz Splita. Samostalno, bez ičije pomoći,
pitanja ticala su se njegovog rada na pro- “Doputovali smo u Split. Trebalo je da mi smo se u narednih deset dana preselili
storima bivše Jugoslavije i, posebno, u sami sebi osiguramo smještaj. Osjetio sam i uredno smjestili. Deseti dan našeg bo-
misiji u okupiranoj Bosni i Hercegovini. otpor pripadnika UNPROFOR-a prema ravka u Zenici radila je i naša kuhinja”,
U periodu od 1987. do 1990. godine turskoj vojsci. Svakog dana sam nailazio otkriva nam Erdoğan.
potpukovnik Mehmet Ali Erdoğan obav- na ponašanje prema nama kojim nam je Narod, posebno Bošnjaci, tursku voj-
ljao je funkciju vojnog atašea Republike ukazivano da sami odustanemo i vratimo sku dočekao je s oduševljenjem. U toj voj-
Turske u Beogradu. Osjetio je tada sve se u domovinu. Na sličan način su se po- sci vidio je spas. Stanje u zemlji bilo je
pravce kretanja jugoslavenske društvene našali pripadnici svih stranih vojnih for- izuzetno teško. Nije moguće opisati svu
zajednice. Sjećanja na krvave demonstra- macija. Kod svih sam nailazio na slične bol koju je doživljavao bošnjački narod:
cije na Kosovu 1981. godine bila su svje- odgovore: ‘Nema mjesta!’ Bio sam upo- svakodnevna granatiranja, nedostatak hra-
ža, na Osmu sjednicu koja je iznjedrila ran. Rizikovao sam i otputovao u Zenicu. ne, opća nesigurnost, žrtve na sve strane.
Miloševića, na uspon generatora ratnih Dočekao me je Besim Spahić. Iako sam “Padale su granate svuda po Zenici, pa
razaranja – Miloševića, na veliki skup naišao na izuzetno topao prijem, shva- i u neposrednoj blizini našeg smještaja.
“naroda koji se dogodio” na Kosovu, na tio sam da postoje novi problemi. Tako, Žalili smo taj narod. Nastojali smo da

STAV 21/2/2019 53