Page 58 - STAV broj 207

Škola u Todorovu Škola u Todorovu
1994. godine 2019. godine
MRCELJI I MRCELJANI Todorovo je jedno od mjesta u kojem su zabilježena najveća
Narod Todorova stoljećima je živio
od težakluka, držeći stoku i sitno “bla- stradanja i krvoprolića u vrijeme “prve autonomije”. Mjesto je
go”, obrađujući škrtu i zemlju koja je to u kojem se mjesecima odvijao nemili međubošnjački sukob
davala slabe prinose, te služeći carstvima koji je odnio veliki broj života. Bošnjak protiv Bošnjaka, komšija
i državama protiv čijih se odluka neri- protiv komšije, a nerijetko i brat protiv brata. Ruševni objekti
jetko znao i pobuniti. Dok su rijetki ze-
mljoposjednici i trgovci, age i begovi bili todorovske džamije i škole te stotine privatnih kuća najbolje su
imućniji, većina stanovništva živjela je na oslikavali razmjere tragedije
granici siromaštva, a mnogočlane poro-
dice i njihove “starišine” s vremenom su skitnica čergara, koji u njima žive samo njihove zemlje, proklete bile, pa gladni i
“obvikle” na bijedu i neimaštinu. Pisani dok grane drveća ne opupaju, a zemlja Mrceljani, i hajvan i insan... Mučno se one
izvori, narodna predaja, ali i najsvježija barem prikoliko ne ozeleni. Odrasli Mr- rade, a još mučnije rađaju.”
sjećanja živućih ljudi pamte svijetle, ali i celjani u njima žive samo preko kasne U svom kazivanju Husein Muradbego-
tamne periode povijesti Todorova. Jedan jeseni i ljutih zima, punih jauka vjetra i vić ističe da su Mrceljani “pretežno musli-
od najboljih opisa ljudi i prilika u todorov- urlanja izgladnjelih vukova, koji se kroz mansko selo zabačenog i od svega svijeta
skom naselju Mrcelji u razdoblju između Mrcelje počnu klatariti odmah s jeseni, zaboravljenog gradića Bosanske krajine,
svjetskih ratova dao je poznati bošnjački utrtim kozjim stazama.” kojeg od zaborava otima pjesma, kadkad
pripovjedač Husein Muradbegović, koji je O surovom životu ovdašnjeg čovjeka vedra ko julsko večernje nebo, kadkad
izvjesno vrijeme kao učitelj radio u Gor- Muradbegović će zapisati: “A čim sine pro- tužna, ko splakana duga na nebu u rano
njoj Koprivni kod Cazina. Opisujući sta- ljetno sunce, nestat’ će ‘muškaća’ iz sela. proljeće. Ta pjesma rođena je i živi u bo-
novnike ovog todorovskog naselja u koje Krenuti će trbuhom za kruhom, a iza njih gatoj i plemenitoj duši Krajišnika”. Bogati
je dolazio, Muradbegović je vrlo slikovito će ostati starci, da kašlju pokraj napaljena opis stanovnika ovog naselja Muradbego-
prikazao ne samo Mrceljane i Todorovlja- ognjišta, tanka, suhonjava djeca, da kraj va- vić poentira završnim dijelom pripovije-
nje već i ostale stanovnike rubnih dijelo- tre sline i kisaju, dok im se majke, – uvele, sti, gdje kaže: “Pametni su Mrceljani, a i
va Cazinske krajine koji su u to vrijeme u suhe i dimom počadile žene – šepure nad dosjetljivi. A to što su mršavi, nijesu oni
manjoj ili većoj mjeri dijelili slične sudbi- ognjištima zaprećući zoben, kukuruzan krivi. Godine su krive. Trefile se glad-
ne, muke i tegobe. Pod dojmom mještana ili ječmen kruh. Ili ćeš te iste žene, jedi- ne kao kučke, pa se jedva vuku kroz ove
kojima je poklonio svoje dvije pripovije- nu radnu snagu u selu, sresti negdje gore u blatne kozje staze beskonačnog guštara.”
sti (Petak u Mrceljima i Mrceljani), Huse- brdima, u beskonačnom guštaru, ubrađe-
in Muradbegović je cijelu zbirku nazvao ne farculom, sa bremenom granja na leđi- MEĐUBOŠNJAČKI
Mrceljani. Tako u pripovijesti Mrceljani u ma, ili... za kozama. A često puta ih možeš SUKOB I POMIRENJE
jednom dijelu navodi: sresti negdje na seoskom, ilovom putu sa Unatoč svemu pozitivnom, Todorovo
“Kao da se neki praiskonski div na- umornim, mršavim i na očigled pospanim je i jedno od mjesta u kojem su zabilježena
ljutio na Mrceljane, pa se u nekoj razja- kljusetom... To one gone žito na mline čak najveća stradanja i krvoprolića u vrijeme
renoj i divljoj huji razbacao brdinama na u Konjoder. Za njih nikad nema stanka, “prve autonomije”. Mjesto je to u kojem
sve četiri strane, eto takvo izgleda to selo, nikad počinka... Rade k’o volovi... Danju, se mjesecima odvijao nemili međubošnjač-
zvano Mrcelji. Leglo na izmaku beskonač- noću... U brdu i u kući. A gladne su ove ki sukob koji je odnio veliki broj života.
nog guštara, u mračnoj dolini, stegnuto sa
sviju strana brdima, uvučeno samo u se Stara škola u Todorovu
– u svoje rijetke šljivike i voćare, u svoje
šumarke i gajeve, kao goluždravo ptiče
u svoje škrto perje. Gledaš li ga s brda,
a ono, rekao bih – jedva diše. Kuće su
u Mrceljima starotipne, drvene, na po-
drumima podignute, šeperaste i blatom
ulijepljene, a krovovi šilmom pokriveni,
crni, kišama i snjegovima izlokani. Pa i
te su kuće, kao i ova brda razbacane, bez
ikakova reda i poretka na sve četiri stra-
ne, a to se naročito opaža obnoć, kad se
upale male uljane svjetljke zvane ‘ćuće’,
što sa brda škilje nemoćno, samrtnički...
Tako stoje te kuće k’o uklete čerge vječitih

58 21/2/2019 STAV