Page 7 - STAV broj 207

SVI NAŠI POVRATNICI

inistar sigurnosti Bosne i Hercegovine žene iz BiH, sprema prihvatiti posljedice i
MDragan Mektić tvrdi kako se u Grčkoj odgovarati sudu.
nalazi oko 70.000 migranata koji se kreću Neimenovana Sarajka jedna je od oko 700
prema zemljama EU, te kako postoji mo- žena i 1.500 djece na sjeveru Sirije, a s
gućnost da veći broj tih ljudi odabere rutu njom su još dvije državljanke BiH pobjegle
preko zapadnog Balkana. Ova je činjenica, iz tzv. Islamske države. “Mi priznajemo svoju
tvrdi, izazvala zabrinutost bh. vlasti koje sada ogromnu grešku koju smo napravile došavši
pokušavaju što bolje zaštititi granicu u jugo- u Siriju i sada se kajemo zbog toga. Dokaz
istočnom dijelu zemlje, gdje migranti ulaze toga jeste upravo bijeg iz IDIL-a. Zašto smo Nepotvrđene informacije govore da ih je
u BiH, njihov korektan tretman te na najbo- izašli tek 2017. godine? Zbog toga što smo otišlo oko 240 i da je njih oko 70 poginulo
lji način upravljati sigurnosnom situacijom. s vremenom, nakon smrti naših muževa, po- u toj zemlji. Iako je teško govoriti o tačnom
Mektić je upozorio kako je dnevni priliv mi- kušale na razne načine da pronađemo izlaz broju žena, postoje informacije kako je iz
granata iz Turske u Grčku oko 300 osoba, i put iz pakla dešavanja, ali neuspješno, sve BiH otišlo više od 60 žena s oko 60 dje-
što bi moglo dovesti do ozbiljnih problema. dok nismo počašćeni prilikom koja se desi- ce. Mnoga djeca bh. državljana rođena su
Nekoliko dana ranije, Mektić je potvrdio kako la 2017. godine. Također, ako bi nas vlasti u Siriji te nisu dio ove statistike. Navodno
bi u BiH uskoro bi trebali biti deportirani pri- uhvatile prilikom bijega iz IDIL-a, bile bismo je u toj zemlji još oko 120 bh. državljana, a
padnici ISIL-a, zarobljeni na ratištima u Si- smaknute, tj. bile bismo ubijene, a naša djeca oko 50 ih se u međuvremenu vratilo u BiH.
riji. U međuvremenu, dvadesetdvogodišnja ostavljena na milost i nemilost u nepozna- Neki su od njih osuđeni zbog priključenja
Sarajka koju je u Siriju odveo muž prije če- tom i preopasnom području, gdje se vode terorističkim organizacijama na osnovu iz-
tiri godine, i sada se nalazi u kampu u Siriji neprekidni ratovi, kako vam je sigurno po- mjena Krivičnog zakona BiH, kojim je za-
sa svoje dvoje djece, uputila je pismo bh. znato”, napisala je u pismu. konski zabranjen odlazak na strana ratišta
vlastima s molbom da ih vrate u BiH kako U ovom trenutku niko ne zna tačan broj te uvedene sankcije onima koji im na bilo
bi njena maloljetna djeca imala normalan bh. državljana koji su se posljednjih go- koji način budu pomagali ili propagirali uče-
život. Poručuje da je ona, kao i još dvije dina pridružili ISIL-u na sirijskim ratištima. šće na tim ratištima.

STEWARTOVO PODSJEĆANJE NA GENOCID

ritanski oficir Bob Stewart, ratni zapovjednik snaga UNPRO- držala štene. Isti metak ubio ih je oboje”, počeo je Stewart svoj
BFOR-a u srednjoj Bosni, poslanik u Parlamentu Britanije, odr- govor u Parlamentu.
žao je krajem januara, na dan obilježavanja holokausta, govor u “Tada sam bio britanski zapovjednik UN-a u Bosni, a moji su ljudi
Parlamentu. Stewart je podsjetio na zločin u Ahmićima i geno- bili užasnuti. Odnijeli smo više od 104 tijela, uglavnom žena i djece,
cid u Srebrenici, kazavši kako je vojna intervencija zapada jedini u mjesto Vitez, gdje smo iskopali veliku jamu u koju smo smjestili
način da se takva zla ne ponove u budućnosti. tijela. Neko je rekao: ‘Izvadite ih iz torbi’, jer smo ih stavili u naše
“Dana 27. aprila 1993. sagnuo sam se da bih pokupio ono za vreće za tijela, koje pješadijski bataljon uvijek nosi. ‘Ne možete
što sam mislio da je crna gumena loptica. Stavio sam je u ruku, zakopati tijela u plastiku’, rekli su nam. Jedan od mojih ljudi mi je
pogledao i užasnuo sam se. Podigao sam pocrnjelu, izgorjelu rekao: ‘Ovo je 1993, ne 1943. Ovo je opet genocid.’” I bio je.
glavu djeteta. Bio sam užasnut i osjećao sam se krivim. Dan prije Genocid nad Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata, kada su
toga pronašao sam cijelu porodicu – oca, majku, dječaka i dje- nacisti uništili dvije trećine Jevreja u Evropi, bio je užasan, ali
vojčicu – kako leže tamo gdje su ustrijeljeni. Kako su tijela bila sjena genocida se nastavila. Čuli smo za Kambodžu, gdje je Pol
raspoređena, izgledalo je kao da je djevojčica ustrijeljena dok je Pot ubio između 10% i 30% stanovništva. Čuli smo za Ruandu,
gdje je ubijeno milion ljudi. Čuli smo za Bosnu, gdje je ubijeno tri
posto muslimanskog stanovništva – najupečatljivije i najstrašnije
bilo je kada je u julu 1995. u Srebrenici ubijeno 8.373 muška-
raca i dječaka. U Mijanmaru se nastavlja, nastavlja se i genocid
nad Jazidima u Siriji i Iraku.
Još uvijek imamo tu pošast u svijetu. Bože, šta je to u čovjeku što
mu dopušta da radi takve stvari? Ponekad je to društvo u kojem
žive, ponekad je to običaj, ponekad je to pohlepa, a ponekad je
to zato što nose uniformu. Nijedan od pokolja o kojima govorim
nisu učinili civili. Uniforme mogu potaknuti ljude da se ponašaju
odvratno. Svi kažemo kako je genocid odvratan, kako je užasno
to što se dogodilo. Šta možemo učiniti? Pa, krenuvši od mene,
postoji samo jedan način da se zaustavi genocid, a to je da uđeš
među ljude koji to čine i zaustaviš to. Ponekad to zahtijeva od
nas da budemo hrabri s našim oružanim snagama i našom poli-
cijom. Riječi djeluju, ali akcija za zaustavljanje genocida zahtije-
va od muškaraca i žena da odu tamo i zaustave ubistva.” /D. H./

STAV 21/2/2019 7