Page 82 - STAV broj 215

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Temza voda nosila jablana
IGLA U

PLASTU SIJENA

– A otkud ti ovdje? pokušavajući se sjetiti tog imena.
– Živim tu već godinama. Kao da – Otišao si ti na vrijeme. Dok
mi je to kancelarija ili druga kuća. si bio ondje, ništa se nije ni
Piše: – Da sam znao... – i Eno ne dogodilo. Bila je to samo
Irfan HOROZOVIĆ
dovrši svoju misao. priprema. Onda je nastala
– Kako li si se ti ono zvao? strahota. Svaku noć provale,
– Isto kao i sad. pljačke i ubijanje. Imaš ti nos.
– Aha. Naravno... A možda si i znao. Družio si se
I Enis Enver Mehmed ušuti uglavnom s njima

aj pogled nije mogao zaboraviti. – Mehmede, jesi li to ti? – Ne znam baš zašto bi. Nisi upadlji-
Bio je to pogled čovjeka za kojeg je Eno se okrenu kao da je gromom po- vo bogat, nisi nešto posebno ni ugledan, a
mislio da mu je prijatelj. Isticao se gođen i ugleda čovjeka s kojim se nekad nisi im bio ni opasan. Sve u svemu, ni naši
Ttaj pogled u krugu istomišljenika družio, čak je i u školu s njim išao. ni njihovi nisu ni primijetili da te nema.
bivšeg prijatelja. Pogled ubica. – Znaš da nisam. Tako u početku. Kasnije je to bilo normal-
Koliko ga se samo puta sjetio. – Daj, Meša, nemoj zajebavati, otkud no za svakoga.
I on je putovao s njim. ti ovdje? Pogled je igla.
Prolazilo je vrijeme, a ništa se u tom nije – Slučajno. Vidio sam iz autobusa. Smijao se nekako bezdušno, gotovo
promijenilo. Bila je to samo djelomična istina. Nije posprdno.
Kažu da je najsigurnije sakriti se u veli- mu kazao da je nešto ranije stajao pred nat- I gledao ga tako.
kom gradu. U gradu gdje te malo ko poznaje. pisom Kraljeva glava, ali da mu se to učinilo – Postoji jedno mjesto gdje se povre-
I još kad imaš ime koje niko ne zna. morbidno (možda mjesto gdje je nekad bilo meno nalazimo. Nisi nikad došao... – reče
Gradovi koračaju kao plastovi i mrmlja- gubilište na kojem je kralj obezglavljen) te nekako začuđujuće blago.
ju: Igla je u meni. da je ušao u autobus i izišao tek kad je vi- – Nisam ni znao.
I svi iščekuju da je to igla koju neko traži. dio primamljiv ulaz u pab. Nikad tu ranije – Ondje možeš saznati sve što te zanima.
Ne zna ni sam Eno Eno Enigmat (na- nije bio. Pisalo je Iznad ulice na broju 157. – Ne znam baš...
činio je ime od N. N. i dodao još jedno N) Unutra je bilo prijatno. Stare fotografije i – Moje je da ti kažem. Hoćeš li ili ne-
koliko je već dugo u Londonu. I kako se u grafike na zidovima. I ovaj čovjek. ćeš doći, tvoja je stvar.
njemu zadesio. – A otkud ti ovdje? – Naravno. Gdje je to?
Šta ga je izgnalo i dovde dognalo? Zar je – Živim tu već godinama. Kao da mi – Pokraj Temze, negdje kod onog egi-
to bio samo strah? Ništa niko u strahu nije iz- je to kancelarija ili druga kuća. patskog obeliska što ga zovu Kleopatrin
gradio. Osim mržnje. I još većeg straha. Činilo – Da sam znao... – i Eno ne dovrši svo- nos i/ili Kleopatrina igla. Vjeruješ li da
mu se da je u pitanju nešto više. I opasnije. ju misao. sam mu trenutno zaboravio ime, jer mi ga
Tu se skrio. – Kako li si se ti ono zvao? zovemo Mala čaršija.
I tu mu se činilo da je siguran. – Isto kao i sad. – Kad se sastajete?
Znanje jezika i prirodni marifetluci koje – Aha. Naravno... – Kad možemo. Inače, nije to problem.
je posjedovao omogućili su mu niz razno- I Enis Enver Mehmed ušuti pokušava- Uvijek ima neko. Vrati se, Mehmede, vrati
vrsnih poslova, a i promjenu imena. Sad se jući se sjetiti tog imena. se među ljude. Ne izigravaj više samotnja-
osjećao sigurniji, mnogo sigurniji. – Otišao si ti na vrijeme. Dok si bio ka. Sjećamo se, šalimo, a ponekad i bocka-
Volio je nazive britanskih pabova, naro- ondje, ništa se nije ni dogodilo. Bila je to mo kao rasute igle u plastu sijena.
čito one vezane s “&” znakom (Orao i zmi- samo priprema. Onda je nastala straho- – Zanimljivo da to kažeš.
ja, Zec i lisica i sl.) i sanjao je kako će jednog ta. Svaku noć provale, pljačke i ubijanje. – Uvijek je ondje zanimljivo.
dana otvoriti svoj pab koji će se zvati Plast i Imaš ti nos. A možda si i znao. Družio si – Ko dolazi?
igla. Naziv nije baš u ovdašnjoj tradiciji, ali se uglavnom s njima. – Ne znam koga ti sve znaš...
je spaja s njegovom. – Kako to misliš? – Dođe li Zembo, čuo sam da je ovdje?
Ako sam ja igla u plastu sijena, zašto me – Tako kako sam rekao. – Svako malo i pjeva iz sveg glasa Tem-
neka igla u glavi povremeno bode? – Nije baš tako bilo. za voda nosila jablana...
S tim mislima zakorači kroz vrata. Zai- – Nek ti bude. – Nemoj reći...
sta nije iščekivao da će čuti jezik iz zavičaja. – Jesu li me tražili? Temza voda nosila jablana... n

82 18/4/2019 STAV