Page 77 - STAV broj 215

obližnji stadion na koji sam stizao s rah- Dočekuje me s osmijehom. Čini mi se se trčanjem, i to dosta uspješno. No, kako je
metli ocem kako bismo zajedno bodrili da je malo šta tako iskreno kao osmijeh i na stazama bio brz, tako je i u životu žurio.
Velež. Ali, to sad dođe kao neka vrsta radost pacijenta kada ga posjetite u bol- Sve mu je bilo, onako, “snogu”, i spavanje,
pluskvamperfekta. nici. Pitam otkud tu, šta je problem, je li i hrana, i vožnja. Baš kad se pripremao za
Sad sam bio pred bolnicom s jedno- nešto ozbiljno. Kaže, vadio kamenac iz jednu od najvažnijih utrka, trokirali mu
stavnim razlogom: pokupiti pacijenta i ići bubrega, onako, klasičnom operacijom. bubrezi. Nešto je jednostavno zaštopalo i
kući. Moja pratnja otišla je po pacijenta, Otvara fioku i pokazuje mi. Bogami, ono evo ga na urologiji. Veli da sam sebi izgleda
a ja sam ostao vrebati na slobodno mje- je prije oveći kamen nego kamenac. Uglav- kao starac od sedamdeset godina i dodaje:
sto za parking. Uskoro sam ga i našao, ali nom, ništa ga ne boli, ništa mu ne fali; “Izgleda da sve u životu ima neki razlog.
se ni pratnja ni pacijent nisu pojavljiva- samo nekoliko dana mora ležati i onda, Evo, ja sam svugdje doslovno trčao, misleći
li. Zovem ih. Kažu, čekaju doktoricu da ako Bog da, kući. da nema boljeg i bržeg od mene. E, onda
potpiše otpusno pismo, i to je to. “Rekla Ponovo se vraćam svom društvu. Dok- mi dragi Bog dade ovo. Ja to shvatam kao
je da će za desetak minuta”, kažu. Čini torice još nema. Valjda će brzo. Šetkam po neki išaret, kao da mi se želi reći da malo
mi se da nema dužih desetak minuta kao odjeljenju i na kraju izlazim na hodnik usporim. Eto, usporio sam i, sve i da hoću
onih bolničkih. pored lifta. Spazih aparat za kahvu i stoli- brže, ne ide!”
Prvo sam šetkao ispred ulaza i mo- ce pored njega. Tamam. Imam gvozdenu Pričao bi on još, ali nas prekide moja
trio zabrinute ljude. Pokretni pacijenti marku, naručit ću kahvu i čekati. Kahva ekipa. Pacijent i pratnja su stigli. Dokto-
izlazili su da zapale cigaretu. Društvo mi ispade skroz gorka. Gledam uputstvo na rica još nije došla, ali su joj odnijeli otpu-
su im pravili rodbina ili poznanici. Po- aparatu. Pa ja, mi i gledamo uputstvo samo snicu da ju potpiše. Da nije, moj pacijent
neka trudnica izmigoljila bi iz bolnice u kad pogriješimo, a na ovom uputstvu jasno bi otišao “na svoju ruku”.
pratnji muža koji je ponosno nosio kor- piše da se prvo ubaci kovanica, pa odredi Eto, da je doktorica došla na vrijeme,
pu s novorođenčetom. Cigaretu zapali i količina šećera, pa sve ostalo. Ja šećer ni- ni ja ne bih posjetio onog poznanika s
poneki doktor u besprijekorno čistoj bi- sam ni stavio – zapravo, jesam na kraju, ali kamencem, niti bih proćaskao s mladim
jeloj uniformi. Mlađi doktori, možda i badava – pa mi je zato kahva i gorka, a ja je trkačem koji je morao usporiti. Usput,
stažisti, odvažno promarširaju i nestanu takvu ne mogu piti, pa kako god. U džepu ne bih se uvjerio da bolnica i ne mora
negdje u unutrašnjosti zgrade. Uskoro se ne zavrnu više kovanica, a stid me koga biti neki poseban bauk, kao ni to da se sa
počinje i kiša. U masi prepoznajem i po- upitati, pa se sve završi na sjedenju. zdravljem ništa ne može mjeriti.
znanika kome prilazim. Kaže, došao je na Primijetih kako niz hodnik ide mladić. Sjedamo u auto i krećemo. Kiša sve
kontrolu, a usput će i do trećeg sprata da Mlađi je od mene barem desetak godina. jače pada.
obiđe zajedničkog poznanika. Kažem da Ide skroz sporo. Tačnije, jedva vuče nogu “Sve je to fino, ali lijepa kuća. Samo
ću i ja svratiti. Odlazim najprije do svog za nogom. Shvatio sam da će do aparata pa vozi!”, veli mi moj pacijent.
pacijenta. Doktorice još nema. “Mora da mu ponudih pomoć. Utipkao sam toplu čo- “Hoćemo li usput gdje kahvenisati?”,
je zaglavila u sali”, objašnjava osoblje na koladu i na vrijeme regulirao šećer. Častio pitam učtivo.
odjeljenju. Nema mi druge nego da odem me je kahvom, ali sam i ja uzeo čokoladu. “Ma kakvi, pijemo je kod kuće!”,
do poznanika na treći sprat. Uskoro se zapričasmo. Veli, sportista je. Bavi veli. n

STAV 18/4/2019 77