Page 76 - STAV broj 215

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Čekajući doktoricu
NIGDJE KAO

KOD KUĆE

Uslijedio je tretman koji se ni najgorem dušmaninu ne bi poželio.
Piše:
Safet POZDER Tada sam dobro upamtio da graške znoja na čelu nisu nikakva
isprazna i izmišljena fraza nego surova realnost s kojom sam se lično
suočio. Držali su me babo, amidža i amidžići, a ona je uporno teglila i
zavrtala slomljenu nogu

va su vrlo neugodna sjećanja su skokovi s visokog bazena postali pra- Naravno, razmišljao sam i na sljede-
koja nosim još od ranog dje- va rutina. Međutim, kako vrag nikada ne ći način: ako ovako namuče čovjeka kod
tinjstva i zbog kojih, vrlo vje- miruje, tako sam se i ja trudio da skočim kuće, kako li je tek u bolnici!?
Drovatno, imam snažan otklon što duže. Željeni cilj bila je stara šljiva, Cjelokupan dojam o bolnicama zači-
spram bolnice, ljekara, bijele uniforme i udaljena koji metar od bazena. Isprva nije nio mi je stariji rođak. Poslije ću shvatiti
svega što uz to ide. išlo, ali nisam odustajao. Konačno, uzeo da je on svojom pričom želio kazati nešto
Ne znam jesam li bio krenuo u školu. sam dobar zalet i svom silinom bacio se sasvim drugo, ali to tada jednostavno nisam
Znam samo da me nekoliko dana jako bo- prema šljivi. Uspio sam. Ipak, nisam se umio ispravno razumjeti. Pričao mi je, i to
lio zub. Kako je sve potrajalo i kako olak- radovao. Razlog je bio prost: kako sam vrlo zaneseno, o nekom starom turskom
šanja nije bilo ni na vidiku, pretpostavljao doskočio, tako sam i ostao ne sluteći šta filmu koji je davno gledao, vjerovatno u
sam šta me čeka. Sestra je otišla po starog se zapravo desilo. A desilo se to da sam crno-bijeloj varijanti. Centralna figura fil-
komšiju Jusu iz gornje mahale koji se ubrzo doživio težak lom lijeve noge. Opet sam ma turska je djevojka Belkisa koja se teško
pojavio. U ruci su mu bila kliješta, nalik znao šta to znači. Valjalo mi je kod još razboli. Izlaz je bio u odlasku ljekaru. No,
na čuvene “kombinerke”. I sad se sjećam jednog “specijaliste”. Ovaj je put to bila kako su svi ljekari tada bili muškarci, Bel-
detalja. Zapravo, ne sjećam se na koju su starija katolkinja iz susjednog sela. Zvali kisina čednost i stid joj nisu dali da ode i
me foru uhvatili da ne pobjegnem. Znam su je Prnđa – je li joj to ime ili neki nadi- otkrije svoje tijelo pred muškarcem, pa i
samo da su me kroz nekoliko trenutaka mak, nikada nisam saznao – i ona je bila po cijenu života. Na kraju je njen život i
držali. Juso mi je razvratio usta i snažnom specijalista za sve vrste lomova, čupanje bio cijena takve odluke. Nažalost, duga i
rukom ščepao bolesni zub. Trajalo je krat- leđa, pravljenja strune i sličnih zahvata. bolna cijena. Moglo bi biti da se film zove
ko, ne više od dvadesetak sekundi, i kr- Naravno, do nje su me doslovno od- Stado, ili tako nekako. Pokušavao sam ga
vavi zubić bio je u čeljustima kliješta, tik nijeli. Uslijedio je tretman koji se ni naj- pronaći, ali bez uspjeha. Ipak, nadam se
pred mojim očima. I, kako je zub izišao, gorem dušmaninu ne bi poželio. Čak mi da će mi to nekada poći za rukom. Ne
tako je i bol nestala. Jesam li čime ispirao je kroz glavu prolazio i Juso, čije su mi znam zašto, ali imam silnu želju da ga
ranu i kako je uopće tekao oporavak – ne kombinerke, u odnosu na Prnđine snaž- pogledam, iako sam tada, kao dijete, slu-
sjećam se. Ali, kad god bih nakon toga ne ruke, izgledale posve smiješne. Tada šajući o sirotoj Belkisi, stekao dojam da
sreo tog Jusu, slike su se vraćale pred oči. sam dobro upamtio da graške znoja na su ljekari zapravo babaroge koje kasape
Nije bio doktor, ali je za mene tada bio i čelu nisu nikakva isprazna i izmišljena ljude i kojima se ni za živu glavu ne ide.
specijalist, i primarijus, i hirurg, i izvor fraza nego surova realnost s kojom sam se Ah, te traume iz djetinjstva znaju biti
svih strahova od te vrste ljudi. lično suočio. Držali su me babo, amidža i zaista mučne!
I tek što sam malo prizdravio i počeo amidžići – možda i neko Prnđin – a ona je Kako god, nedavno se opet zavrnuh
zaboravljati muke “susreta s doktorom”, uporno teglila i zavrtala slomljenu nogu. u bolnici, srećom, ne u svojstvu paci-
ponovo sam morao na medicinski tretman. Noga je poslije tretmana na neki neobi- jenta, ali opet s nekom knedlom u grlu.
Tik do kuće imali smo povisok betonski čan i danas smiješan način imobilizirana Ispred bolnice nesnošljiva gužva. Ljudi
bazen za vodu na koji sam se jedva uspije- i zavijena listovima nekih biljaka. Ka- žure na sve strane, vozila hitne pomoći
vao i uspeti. Ipak, uspeo bih se i razdragano snije sam normalno prohodao i, izuzev dovoze bolesnike, a na parkingu mjesta
skakutao po njemu, uživajući da slušam većih promjena vremena i težih napora, ni za lijeka. Bolnica je velika. Zapravo
šum vode negdje ispod nogu. Uskoro se ne osjećam znatnije posljedice. Ako se u je to cijeli kompleks zgrada s različitim
javio novi izazov – valjalo je probati sko- posljedice može svrstati i to što se Prnđe odjeljenjima. Tu sam se prije nekoliko
čiti s bazena. Uspio sam. I opet, i opet. Za i ovog nemilog iskustva sjetim svaki put decenija i rodio. Najbliže što sam joj do-
par dana osjećao sam se posve sigurnim pa kad prođem kroz Slatinu, eto, neka bude. lazio, izuzev posjeta bolesnicima, bio je

76 18/4/2019 STAV