Page 51 - BROJ 59 21.04.2016

ih niko ne želi slušati, realnost mrzi svoj S bjelačkog supremističkog gledišta, svi su pravi
odraz, jer slušanje povlači izvjesne obaveze, monoteisti, uključujući proroke, poslanike i ostalu
rad na jednakosti, uklanjanje deprivacije,
skrb o maloljetnicima, Sejdić-Finci i slič- odabranu svitu, bili tek Cigani, garava bratija iz dalekih
no. Ljepše je vrtjeti uobičajenu svadbenu pustinja kojoj je Bog, iz samo Njemu poznatih razloga,
ploču, sve sija u iskonskom veselju, sve
je zaglušeno od muzike, podvriskivanja i objavio svoju Riječ. Iako Kur’an eksplicitno kazuje kako
tetejaca, toliko je alkohola i eura u dubo- je svaki narod imao poslanika, povijest, koliko nam je
kim dekolteima pjevačica i plesačica da poznato, ne bilježi bijele poslanike, ako izuzmemo Josepha
svaka pomisao o životnom čemeru biva
neutralizirana. Dobro je njima. Smitha, kojeg ionako, osim mormona, niko ne priznaje
Ali ima nešto što je ostalo relativno
nerasvijetljeno. Riječ je o skoro dirljivom na tabut i obukli ga u ćefine bijele, pred ni ne zna gdje je mejt ukopan, ni ko mu
susretanju dionizijskog i apolonijskog ele- Boga se ništa ne nosi osim dobrih djela je i je li mu klanjao dženazu. E poslije jed-
menta, ako se tako može reći, ili, ako ho- i slična opća mjesta. Sinovi su bili šoki- ne takve smrti zovnuše romske džematli-
ćete, okultizma i monoteizma, pri čemu rani i uvrijeđeni. Valentin reče: “Čudim je svog efendiju Šefika da im u kući pro-
ne mislimo samo na studiranje Muhare- se tebi, efendija... Pa to je vječni život!” uči nešto. Umrla je stara Zilka, a ukopali
ma Serbezovskog na Fakultetu islamskih Ima logike, u vječni se život ne može su je “negdje na Kosovu”. Šefik-efendiji
nauka. Obilje svjedočanstava nam stiže od uploviti kao neki ubogi brodolomnik, ap- se nikako nije išlo da uči pod šator u čergi,
naših dragih imama koji na terenu sva- solutno je sigurnije u blindiranom san- ali dužnost je dužnost. Zilka izgleda nije
kodnevno žive ovaj pitoreskni susret. Za- duku jer, majčini sinovi, ko zna kakvi su imala nikoga osim kćerke i unuke koje ga i
tečeni u trileru monoteizma, a navikli na vodopadi berzaha. Tu je efendija zašutio, dočekaše. Bilo je tu još nekoliko žena, dva
vlastiti Bollywood, na svijet kao gizdavo porodica ima posljednju. Ako hoće neka ga dječaka i jedan starac. Na stolu je već bio
događanje misterije, naša braća Romi, koja kopaju i u tenku, mislio je u sebi, opet ga serviran ručak. Insistiraše da prvo jedu, ali
se nikad nisu pomirila s nemaštovitom neće spasiti od Munkira i Nekira. Spusti- efendija reče da je već ručao. Učio je Jasin
jednostavnošću muslimanskih dženaza, še sanduk u mezar, ako se mezarom može i Teberake pred dušu stare Zilke. Jednom
dovijaju se kako da oboje tužni džemat- nazvati mermerna soba tri sa tri, a u tom joj je dao vreću krompira kad mu je došla
ski dan, kako da ublaže preozbiljno lice se iza brda pojavi helikopter, upečatlji- na vrata, jednom naramak drva, i bi mu
vjere u jednog Boga. Ograničavamo se na vo kao u Rambu 2. Provodadžija Asim žao što joj nije više i češće davao. Učeći pri-
opis dviju romskih dženaza. mu je mahanjem davao koordinate kako mijeti kako se kćerka i, otprilike, deseto-
U prvoj je riječ o ispraćaju ceribaše bi se nadnio nad sami mezar. Kur’anski godišnja unuka nešto došaptavaju, majka
Adema, koji je posljednjih godina živio ajeti nestaše u nadmoćnoj buci, kišobra- dade djevojčici kesicu s feninzima, a ova
u Njemačkoj, gdje ga je strefio srčani. Si- ni prisutnih potpuno se izvratiše, a od hitro nekud otrča. Šefik-efendija stari je
novi, Valentin i Izet, kontaktiraju Asima jednog je efendije čak otišao u zrak, pa je džamijski vuk, zna da je djevojčica otr-
Begića, uobičajenog provodadžiju u ova- hud poletio za njim preko živih i mrtvih. čala do obližnje prodavnice da razmijeni
kvim situacijama. Asim hitno dogovara Utom se iz helikoptera prosuše ruže, tač- novac, da ga ukrupni, ali eto je, vraća se
uvjete u Medžlisu: minimalno tri imama, nije, samo latice, vidi se da je provoda- s onom kesicom. Jadan neki granap, nisu
mezar nešto veći nego uobičajeno, i mora džija Asim domaćin čovjek, uvijek uzme imali pedeset ukrupno. Daje kesicu maj-
biti popločan, dženaza kreće iz domaći- i jare i pare, ali strujanje je bilo preveliko ki, a ova se u očaju na nju izgalami. Završi
nove kuće predvođena natkrivenim ko- pa je tek pokoja latica sletjela na blindi- ubrzo Šefik-efendija svoje i krenu, a Zil-
čijama koje će obići nekoliko sela u ko- rani sanduk. Ali, bitan je efekt. kina kćerku mu gura u džep onu kesicu.
jima je rahmetli Adem imao prijatelje i Još je Uzeir-efendija učio talkin kad - Neću, Allaha mi - prekrsti ruke
rodbinu. Ostali se zahtjevi nisu direktno ga iznenada okruži gomila žena i djece. efendija na prsima.
ticali Medžlisa, pa nije bilo potrebe da ih Prilazili su do mezara, u plaču i vrisci, i - Hoćeš, Allaha mi - uzviknu Sandra,
Asim time opterećuje. Imam spomenute pojedinačno tražili halala. Zilkina kćerka.
dženaze ovako opisuje događaj: “Imao - Halali, Ademe - reče stara Behara Ko će sad postiti tri dana, ona sigur-
sam nekih obaveza, pa sam malo kasnio svom prvom ljubavniku. no neće. A i znao je da će se uvrijediti
na dženazu. Zove Asim i vrišti: ‘Platili su - Halali, Ademe - mahnu kljakavi ako im ne uzme hediju. Dostojanstvo je
trojicu hodža i moraju biti trojica.’ Izvi- Muzafer, kome je Adem ukrao mladu sa pitanje nagona, ne treba se igrati s tim. I
njavao sam se moleći ih da me pričekaju. svadbe. Preciznije: iz kola. tako je Šefik-efendija pušta da mu spusti
Kad sam stigao na mezarje, ugledao sam - Halali, Ademe - reče i šestogodiš- u džep kesicu s pedeset usitno. Nekakva
pet natkrivenih kočija, kako mi je kasnije nja Brenda, kojoj je Adem platio opera- mu gorčina otrovala dušu, zapeo mu hr-
objašnjeno, u prvoj je bio rahmetlijin san- ciju očiju. đavi novčić u grlu, ne može čestito ni da
duk, u drugim dvjema rodbina i prijatelji, Po slobodnoj procjeni jednog od pri- kaže: “Allahimanet.” Za samo će nekoliko
a u trećoj i četvrtoj cvjetni vijenci. Počela sutnih imama, dženaza je koštala blizu hefti ovu čergu općinske vlasti dislocirati,
je padati kiša, pa su rahmetlijini sinovi 50.000 KM. Valjalo je samo helikopter gorjet će samozapaljene barake, staro će
insistirali da se pod sanduk stavi veliki platiti, pa kočije, pa onoliki mermer u me- željezo na konjskim kolima i u kombiji-
peškir da im ne ide otac na mokar mejtaš. zaru, pa provodadžiju Asima, pa sanduk, ma biti prevlačeno na nove lokacije, jedna
A sanduk je blještio kao da je od zlata.” pa let iz Njemačke. Pa hodže. Svi su dobi- majka i jedna djevojčica ispruženih ruku
Tada je spomenuti imam, koristeći li po kovertu i još po kesu. A kad dođoše krenut će novim drumovima. Ali šta da
popularnu inkluzivističku taktiku, blago kući, raspakovaše stvari iz kesa, u svakoj se radi, život je otrcano težak. Ponekad
i očinski upitao sinove Valentina i Izeta po košulja, bombonjera i najkvalitetniji čak toliko težak da ga je mučnije nositi
zašto su se ovoliko trošili na sanduk, za- šampanjac. Ne umire otac svaki dan. Ali nego najlonsku kesicu što zvecka u dže-
što nisu, kao što nam to naši lijepi musli- ima dženaza koje koštaju mnogo manje, pu efendijinog kaputa puna isprošenih
manski običaji i nalažu, stavili merhuma tačnije, ništa. U takvim slučajevima niko kovanica. n

STAV 21/4/2016 51