Page 50 - BROJ 59 21.04.2016

STAJALIŠTA

UOČI PETKA
Pa to je vječni život

VIŠE NAM NI CIGANI

DUŠE NE MOGU

OKALAJISATI

Piše:
Samedin KADIĆ
Zatečeni u trileru monoteizma, a navikli na vlastiti Bollywood, na
svijet kao gizdavo događanje misterije, naša braća Romi, koja se
nikad nisu pomirila s nemaštovitom jednostavnošću muslimanskih
dženaza, dovijaju se kako da oboje tužni džematski dan, kako da
ublaže preozbiljno lice vjere u jednog Boga. Ograničavamo se na
opis dviju romskih dženaza
“ Mrš, Cigane jedan”, čuo sam da, pa gdje bi nam kraj bio! Ne uznosite imaju svoj lični život’, izvikivao bi Ciganin

taksistu neki dan na Skende-
hrapavim glasom, ‘stvar je u tome da im
se, moja snježna braćo i sestrice, monotei-
zam je ipak stvar pigmenta, jer je bjelačka
probudiš dušu.’” Pretpostavljam da Mel-
riji kako psuje nekom Arapu,
kijades nije mislio samo na harmoniku i
teologija uvijek bila usmjerena ka protestu
koliko sam pohvatao, zato što
mu nije ostavio bakšiš. Prvo, misle naši
tonu. Treba pročitati, naprimjer, Kojèevu
manja, što rekao Popa, već na sve predme-
ljudi, naime, zato što nisu više trgovali s
te u prostranom i tajanstvenom svemiru.
interpretaciju Hegela: kršćanstvo – prote-
Arapima, da su svi prostodušni vjernici protiv Boga kao svom predvidljivom esha- violinu, zurle i bubnjeve, ta najbolja zani-
dobronamjerno izdašni i veličanstveno stantizam – ateizam. Evropski ateisti, od Romi su, dakle, nosioci misterioznih vje-
ograničeni kao bogati pustolovi iz Hiljadu Voltairea preko Fransa do Dawniksa, odu- ština, znaju kako proniknuti u tajne ma-
i jedne noći. Drugo, ne bi mi ovo ni ostalo vijek su u monoteističkoj normativnosti terije i probuditi uspavane moći prirode.
u ušima da nisam osjetio u taksistinom vidjeli tek ciganska posla, jutarnju maglu Svi smo jednom sreli romskog dječaka s
tonu prezir, specifičan za rasiste, pa ono koju će odagnati sunce prosvijećenog uma. neobičnim višebojnim klikerom kakvog
“Cigane” nije zvučalo kao naše uobičajeno A Romi su kroz povijest vezivani za nije bilo moguće naći na trafikama, a s
tepajuće “Cigane”, u značenju prevrtljivac, čisti, da ne kažemo banalni okultizam, kojim je precizno pogađao, kao da ga na-
škrtac, mudrica, nevjeran, lijep, lopov, koje lišen bilo čega ezoterijskog – magija, spi- vode tajanstvene sile. Ta okultna priroda
na dnevnoj razni iz milošte razmjenju- ritizam, astrologija, vračanje, hiromanti- prisutna je i u sjajnoj pjesmi Trnjine autora
jemo, nego u smislu: “Brat si musliman, ja, čak i alhemija – koji je kao takav pot- Huseina Haskovića, gdje djeca mole Boga
ali si crn, tj. prljav kao Cigan.” To je iz puno suprotan rigoroznom legalističkom da im zima privije Cigane u selo – iskrza-
sarajevskog šanera progovorio stari dobri monoteizmu. Sjetimo se Sto godina samoće i no sunce da im okalajišu. Ali dođe rat, sve
Evropljanin, onaj koji po potrebi zabo- starog, odrpanog Melkijadesa: “‘Predmeti ispretura, trnjine ostaše na obroncima oko
ravlja da treba biti dobar prema svakom spaljenih sela, a seoska djeca pretvoriše se
čovjeku. Makar bio crni Ciganin. Mogu li Romi sami u putujuće Rome, bez doma, cilja, posla.
S bjelačkog supremističkog gledišta, govoriti? Naravno da Danas je sve toliko uništeno, toliko smo
svi su pravi monoteisti, uključujući pro- iznutra izranjavani da nam više ni Cigani
roke, poslanike i ostalu odabranu svitu, mogu, ali tada ih niko ne duše ne mogu okalajisati.
bili tek Cigani, garava bratija iz dalekih želi slušati, realnost mrzi No, dobro. Sve su naše mahale uvijek
pustinja kojoj je Bog, iz samo Njemu po- bile naslonjene na neku konkretnu čer-
znatih razloga, objavio svoju Riječ. Iako svoj odraz, jer slušanje gu, pa nema potrebe da živimo u iluziji
Kur’an eksplicitno kazuje kako je svaki povlači izvjesne obaveze, kako možemo reći nešto novo. Romska
narod imao poslanika, povijest, koliko rad na jednakosti, je kultura toliko eksploatirana, posebice
nam je poznato, ne bilježi bijele poslani- njen dionizijski sloj, za koji će, doduše,
ke, ako izuzmemo Josepha Smitha, kojeg uklanjanje deprivacije, mnogi reći da je i jedini, da treba konač-
ionako, osim mormona, niko ne priznaje. skrb o maloljetnicima, no šutnjom iskazati poštovanje i sačuva-
Možda je nama bijelcima dovoljna blago- Sejdić-Finci i slično ti se uobičajene redukcije. Mogu li Romi
dat bijela put, puno je da nam se još i Riječ sami govoriti? Naravno da mogu, ali tada

50 21/4/2016 STAV