Page 48 - BROJ 59 21.04.2016
P. 48

DRUŠTVO



          DVA PILOTA                        jednog teksta objavljenog u Večernjim no-
            Lahko ga je pronaći. Krene li se iz cen-  vinama 1968. godine pod naslovom Svje-
          tra Ilidže obalom Željeznice, dovoljno je   dok prve avionske tragedije. Tekst potpisuje
          da se prije samih Sastavaka, mjesta na ko-  novinar Munib Alić i, naravno, imenica
          jem se Željeznica ulijeva u Bosnu, okrenete   svjedok iz naslova ne odnosi se na sam
          nadesno i vidjet ćete piramidu s orlom na   spomenik, koji nije ni mogao biti svjedok
          vrhu. Ide li se, pak, cestom iz Ilidže preko   tragedije jer je nastao tek poslije nje. Ona
          Pejtona, nakon nove bijele zgrade, jedne   se odnosi na Ivana Ćolu, mještanina Ote-
          od pet u budućem kompleksu “Sarajevo   sa čije je sjećanje zabilježilo pad austrou-
          Waves”, skrene se ulijevo, i eto nas u Uli-  garskog aviona 1912. godine.
          ci Spomenik. Na njenom kraju naći ćete   U evidencijskom kartonu Zavoda za
          osamljenu piramidu s posrnulim orlom.   zaštitu prirodnog i kulturno-historijskog
            Službeni naziv kojim se koristi Komisi-  naslijeđa Kantona Sarajevo navedeno je
          ja za očuvanje nacionalnih spomenika BiH   da je avion tipa Polikarpov poletio iz voj-
          glasi: Spomenik palim austrougarskim pi-  ne baze u Rajlovcu. Međutim, u obrazlo-
          lotima u Sarajevu, u naselju Otes. Drugi   ženju Komisije za očuvanje nacionalnih
          službeni naziv, onaj kojeg koristi Zavod za   spomenika BiH, u kojem se navode razlo-
          zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog   zi zbog kojih “Orao” ne zadovoljava krite-
          naslijeđa Kantona Sarajevo, ide ovako:   rije da bude upisan na Listu nacionalnih
          Memorijalni spomenik “Orao”. Iako ima   spomenika, zapisano je kako proizvodnja
          dva službena imena, podaci o njemu vrlo   prve serije ovog sovjetskog aviona počinje
          su šturi. Sva njegova povijest iščitava se iz   tek dvadesetih godina prošlog vijeka. Da-
                                            tum polijetanja niko ne navodi i on ostaje
          Sjećanje Ivana Ćole               nepoznat, osim ako pedantni Austrijanci
          zabilježilo je pad                nisu sačuvali dnevne izvještaje iz vojne
                                            baze, što nije isključeno, pogotovo ako je
          austrougarskog                    u avionu bio jedan od pripadnika carske
          aviona 1912. godine. U            porodice Habsburg. Pretpostavlja se da se
          evidencijskom kartonu             nesreća dogodila prilikom redovne obuke,
                                            na osnovu čega se slobodno može zaključiti
          Zavoda za zaštitu                 da je dan morao biti lijep. Tada zasigurno
          prirodnog i kulturno-             nije bilo moguće sigurno letjeti pri lošem
                                            vremenu, a i zašto bi se u redovnoj obuci
          -historijskog naslijeđa           toliko riskiralo pa da se avion podigne u
          Kantona Sarajevo                  kakvu oluju, nevrijeme i gromove.
                                               Pored austrijskog narednika iz po-
          navedeno je da je avion           rodice Habsburg, u avionu se nalazio i   slovima, sve do Drugog svjetskog rata,
                                                                               kada je ploča uništena. Postojanje ovog
          tipa Polikarpov poletio iz        poručnik iz Bosne. Njihova su se imena,   natpisa spominje se u iskazu još jednog
          vojne baze u Rajlovcu             prema svjedočenju Ivana Ćole, nalazila na   mještanina, Hajre Peljte, ali zvaničnih
                                            crnoj mermernoj ploči, ispisana zlatnim   podataka o ploči i sadržaju natpisa nema.
                                                                               To je novinaru Aliću potvrdio i Alija Bej-
                                                                               tić, tadašnji direktor Zavoda za uređenje
                                                                               i zaštitu spomenika kulture Grada Saraje-
                                                                               va. Isto tako, Bejtić je tada, 1968. godine,
                                                                               kazao da se spomenik “Orao” nalazi na
                                                                               spisku Zavoda. Još tad bio je zapušten, a
                                                                               crvene letve kojima je bio ograđen i cvi-
                                                                               jeće zasađeno oko njega živjeli su samo
                                                                               u sjećanjima Ivana Ćole.
                                                                                  Ali, vratimo se dvočlanoj posadi. Nji-
                                                                               hova imena zasigurno moraju biti nazna-
                                                                               čena u ondašnjim dokumentima, koja se
                                                                               možda još uvijek nalaze u bečkim vojnim
                                                                               arhivima. Vrijedilo bi uložiti trud i doći
                                                                               do njih jer je, očigledno, riječ o prvom bo-
                                                                               sanskom pilotu. Kako su sjećanja svjedoka
                                                                               zabilježila, u avionu je bio austrougarski
                                                                               oficir bosanskog porijekla, poručnik, što
                                                                               znači da je mogao biti samo pilot. Drugi
                                                                               član posade nosio je niži čin, podoficirski,
                                                                               tj. narednik, i to iz porodice Habsburg. Ako
                                                                               je bilo riječ o obuci, onda nije teško zaklju-
                                                                               čiti da je poručnik Bosanac podučavao na-
                                                                               rednika Habsburga pilotskim vještinama.
                                                                               Nema dileme da je Bosanac uživao veliki



         48  21/4/2016 STAV
   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53