Page 75 - BROJ 59 21.04.2016

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Društvo loših pjesnika

“VELIKO MORE

NE MOŽE STATI

U MALI IZVOR”

Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ
Savremena bosanskohercegovačka književnost, osim za
medijsku promidžbu i hranjenje sujete pseudospisatelja,
nikome i ničemu ne služi. Izuzetaka, naravno, ima, ali,
nažalost, glas dobrih pisaca jedva je čujan uslijed zaglušujuće
buke armije očajno loših i samoljubivih skribomana

omšija Alija zove me “spisatelj”. logisticirano i u tolikoj mjeri da je Šehić, mu zdušno asistira i programski bezlična
I njegov sam omiljeni pisac. Veli ni kriv ni dužan, dobio književnu nagradu RTV Tuzlanskog kantona.
da moje knjige čita “u dahu”. Kad “Meša Selimović”, mada je izdavač ovog Eh, šta je učinio ambiciozni zgubidan.
Kgod se susretnemo, pita me ima li romana Goran Samardžić javno izjavio, S prstom na čelu ili u dupetu, sasvim sve-
nešto novo, pišem li. A kada odgovorim doduše, tek nakon što je roman nagra- jedno, a svjestan da suvisao tekst ne zna
da ne pišem, osim za časopis Stav, složi đen, kako je prvobitni Šehićev tekst bio napisati, zamislio se i, nakon “dugog i se-
Alija razočaravajuću sjetnu facu, zakli- u potpuno haotičnom stanju, te je kao rioznog istraživanja” o zbivanjima u nje-
ma zabrinuto glavom kao da budućnost takav nužno podvrgnut temeljitom tre- govom zavičaju tokom Drugog svjetskog
čovječanstva ovisi o mojim knjigama, pa tmanu kompoziciono-stilsko-estetskog rata, pobrojao sve muslimane u ustaškim
tiho prošapuće: “Šteta, šteta.” dotjerivanja. i drugim vojnim formacijama tadašnje
Začudo, nikada me nije upitao zašto Rekao bih Aliji štošta i o takozvanim NDH, začinio tekst scenama mučenja i
sam prestao pisati knjige. A rado bih mu skandaloznim književnim temama, o sra- likvidacija, Srba ponajprije, i od Srba do-
odgovorio. Osim frazetina kako je pisanje čunatom podilaženju pisaca najnižem bio književnu nagradu.
književnih tekstova težak, mukotrpan, ukusu čitalačke publike, one koja isklju- Dakako, o zločinima i zločincima tre-
zahtjevan posao s, blago rečeno, neizvje- čivo konzumira literarizirane pederluke, ba pisati, ali književno lešinariti nad ne-
snim ishodom (možda bih, snažnijeg doj- inceste i slične poganluke, pa tako Orhan vinim žrtvama, a zarad nekakve književne
ma radi, posegnuo i za kakvom stilskom Pamuk, “bedine bede beda”, kako ga je nagrade, što i jeste bila primarna nakana
figurom, pa kazao, recimo, kako je pisa- precizno i tačno definirao kolega Bojan njegovog teksta, može samo čistokrvna
nje knjiga “oranje mora” ili nešto slično Budimac, i jedan od predvodnika profita- moralna ništarija.
tome), rekao bih mu da se bosanskoher- bilnog pervertirano-blasfemičnog “knji- Stoga, teško je oteti se dojmu kako sa-
cegovački pisci u datim sociokulturalnim ževno-estetskog” diskursa, u romanu Zo- vremena bosanskohercegovačka književ-
(ne)prilikama odavno ne dijele na dobre vem se Crvena svijetla obraza piše o tome nost, osim za medijsku promidžbu i hra-
i loše, nego na one potpomognute poli- kako je majstor-iluminator nakon spol- njenje sujete pseudospisatelja, nikome i
tičko-medijskom logistikom i one koji su nog odnosa sa svojim učenikom otišao u ničemu ne služi. Izuzetaka, naravno, ima,
upućeni sami na sebe, pa kako im bude. džamiju klanjati sabah-namaz. ali, nažalost, glas dobrih pisaca jedva je ču-
Možda bih mu kao primjer, a i razlog Nespojivo. Ulje i voda. Čisti otrov za jan uslijed zaglušujuće buke armije očajno
za moju spisateljsku apstinenciju, naveo razumom obdarene, a poslastica za izo- loših i samoljubivih skribomana.
izvanredan roman Jedanaest poglavlja če- pačene i vjeri nesklone likove. Uzgred, Shvatila je to i sjajna Erna Murić, pa
kanja tuzlanske spisateljice Erne Murić, pelcer pamukovštine primio se solidno i nakon Jedanaest poglavlja čekanja, knjige ne-
koji je, bez političko-medijske potpore, kod nas. Osim Zilhada Ključanina i Go- pročitane i neshvaćene, nije napisala ništa
prošao potpuno nezapaženo, premda rana Samardžića, klasičnih Pamukovih – ni riječ. A i zašto bi? I kome? “Više nego
dolazi iz “centra proze u Jugoistočnoj epigona, javljaju se i drugi, manje znani što sam sada rekao, svijetu se ne može go-
Evropi”, a Erni je, zato što je upućena pamukovci, a među njima i izvjesni polu- voriti – veliko more ne može stati u mali
sama na sebe, bilo kako je bilo. U naj- pismeni zgubidan iz okoline Tuzle koji, izvor”, riječi su velikog Mevlane, a i ja bih
kraćem – nikako. Ili, kao kontraprimjer, premda izrazito netalentiran, ne odusta- nešto slično rekao komšiji Aliji kada bi me,
roman Knjiga o Uni Faruka Šehića, sla- je od nakane da se samouvrsti u red res- kojim slučajem, upitao zašto sam prestao pi-
bašno romaneskno ostvarenje, ali snažno pektabilnih književnih autora, u čemu sati knjige. Da li bi me shvatio, ne znam. n

STAV 21/4/2016 75