Page 71 - BROJ 59 21.04.2016

BOŠNJAK U NEW YORKU

Strah od visine

RADIJE SAM AVIONE

BACAO NEGO ŠTO

SAM U NJIMA LETIO

Piše: Nakon što su strahovi donekle razbijeni, znao sam se s rajom
Nebojša
ŠERIĆ ŠOBA popeti na terasu naše zgrade. Pravili smo avione od papira
i takmičili se čiji će duže letjeti. Trajalo je to tako sve dok
sveska “prirode i društva” ne bi ostala bez stranica

lašio sam se visine otkako znam za sam se zida sve dok ne bismo sišli do tre- što nije bila pukla od stiska. Pogledom sam
sebe. S drugog sprata u Džidžikov- ćeg sprata. Onda sam se opuštao i hvatao šarao, proklinjao dan kada sam sjeo u avi-
cu 15 (tadašnji broj 9) gledao bih u za gelendere. on, psovao braću Wright i dan kad se prvi
Pambis stubišta. Osjećao sam strah. Najstrašnije je bilo kada smo se žiča- pterodaktil otisnuo od tla. Zalijevao sam
Ipak, provukao bih glavu kroz gelendere, rom peli na Trebević. Plakao sam prvih se čašama vode i preznojavao dok mi je
pljucnuo i posmatrao kako pljuvačka pada pet minuta, a onda bi prevagnulo čuđenje srce kucalo brže od klipova motokultiva-
na daleko i tamno dno ambisa. Primijetio pa sam gledao kako nam u susret dolaze tora firme “IMT”. Kad smo sletjeli, nakon
sam kutiju šibica i pokušavao je pogoditi. raznobojne gondole obilježene velikim osam sati neviđene torture i neprestanog
Usta su mi se ubrzo osušila, a ništa nisam brojevima. paničnog napada, kleknuo sam i poljubio
pogodio. Baš sam bio peh. Mama bi onda Nakon što su strahovi donekle razbi- prljavi pod aerodroma “Newark” praćen
izašla iz stana s lavorom punim veša, a ja jeni, znao sam se s rajom popeti na terasu pogledima osoblja zaduženog za pomoć
sam se za njom penjao stepenicama na te- naše zgrade. Pravili smo avione od papira invalidima.
rasu. Svaki sljedeći sprat (bila su još dva) i takmičili se čiji će duže letjeti. Trajalo je Život u New Yorku podrazumijeva česte
ulijevao mi je strah u kosti. Uzane stepenice to tako sve dok sveska “prirode i društva” posjete ljudima koji žive i rade u izuzetno
prije samog izlaza bile su najgore. Mama ne bi ostala bez stranica. Uz sve smo to pra- visokim zgradama. Preznojavao sam se i
bi izvadila veliki metalni ključ, gurnula vili i poveliku graju, pa bi nas komšinica gubio dah na osamdeset četvrtom spratu
ga u ogromnu bravu i vrata su se otvarala. koja je živjela ispod terase otjerala. Neko- Empire State Buildinga na nekom glupom
Svjetlost bi na tren zaslijepila oči, a potom liko godina poslije, vratili smo se. Ovaj put sastanku. Ispao sam pravi idiot. Od straha
je pogled putovao ka Trebeviću. nosili smo kante od polikolora i akustične nisam uspio tri riječi sastaviti pošteno. A
Dok je mama sterala veš, vrzmao sam gitare. Osnovali smo svoj prvi bend. Naša i kako samo mogao kada se zgrada blago
se naokolo i šutao štipaljke. Zaboravivši se muzika nije prihvaćena od komšiluka, pa povijala na jakom vjetru. Slike 9-11 pro-
u igri, zabijao sam glavu u tuđi veš i slu- smo morali pronaći drugu lokaciju. lazile su mi ispred očiju: avioni kako uda-
čajno sa štrika strgnuo čaršaf koji je zatim Strah od visine i dalje me pratio. Kad raju u zgrade, ljudi kako padaju u bezdan.
pao na prljavi pod. Uslijedio je prijekor. sam dobio posao kao šljaker na “Momi i Prijatelji koji su u New York dolazili kao
Morao sam se smiriti. A onda sam skupio Uzeiru”, valjalo se popeti na vrh i čistiti turisti često su me pozivali da im se pridru-
hrabrosti i približio se ogradi. Dolje su se smeće. Nisam smio ni pomisliti da gledam žim u penjanju na vrh ove zgrade. Ljuba-
djeca igrala u prašini, automobili su dola- dolje, a još je gore bilo kada sam uočavao zno sam ih odbijao pravdajući se time da
zili i odlazili, na susjednoj se zgradi mladi radnike kako hodaju po samoj ivici. Ledio imam previše posla ili da sam preumoran.
par ljubakao. Pogled je odlazio prema pa- sam se i mijenjao boje. Nakon svih ovih godina, ipak sam malo
dinama Trebevića i njegovim selima. Uvi- Ni u liftovima se nisam osjećao mnogo bolji. U avionu se do turbulencije više ne
jek sam se pitao ko živi u crvenoj kućici bolje. Jednom smo išli u posjetu kod daj- preznojavam. Mogu bez ustručavanja po-
na samom vrhu, sve dok mi tata jednom dže kad je stari drveni lift firme “David gledati s desetog sprata svoje zgrade na
nije objasnio da je to neki relej. Opet sam Pajić-Daka”, sa spaljenim dugmadima za radnike kako ubacuju smeće u kamion i
skupljao hrabrosti da proguram glavu kroz izabir spratova, naprasno stao. Jedva sam urlaju nešto s vozačem. Mogu se bez ikak-
rešetke i pogledam niz zgradu, ali neka živ dočekao izbavljenje. vih problema voziti liftom gore-dolje po
struja prolazila mi je kroz tijelo. Bježao A kako mi je tek bilo kada se od jakih cijeli dan. Ali evo, odnekud mi pade na
sam brzo nazad, u sigurnost tuđeg veša. vjetrova nasred Atlantika tresao avion pamet dječija fora koja me je ipak malo
Mnogo gore bilo je kada smo odlazili “Swissaira”. Propadali smo po nekoliko stresla, a koju je Moke ispljunuo dok smo
u posjetu rođacima na “socijalnom”. Sta- stotina metara. Putnici su urlikali, a stju- na Džidžikovcu nakon odigrane fudbal-
novali su na sedmom ili osmom spratu. ardese su nas kiselo ohrabrivale lažnim ske tekme ležali u travi: “Padao čovjek sa
Bezdan njihovog stubišta bio je kolosalan. grimasama – tipa, “sve je u redu, ništa ne zgrade, ali ga je spasilo to što se uhvatio
Nisam smio prići ni blizu ogradi. Držao brinite”. Držao sam se za stolicu koja samo okom za kuku i rukama za pločnik.” n

STAV 21/4/2016 71