Page 67 - BROJ 59 21.04.2016

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Prostor lapidarnih romana

KNJIGA KOJU

JE MOGUĆE ČITATI

BEZ LISTANJA

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ Veliki su prostori malih romana. Još bih se mogao sjetiti
koječega, ali to prostor ne bi smanjilo. Samo bi ga otvorilo
u nekom drugom smjeru. I bolnice su svemu tome dale svoj
obol: bolničarka je otišla na pokop nesuđenom mužu

ao što postoje minijaturni pje- vrlo ljubazna žena koja me je pronašla moju sudbinu. Putovala je sa mnom ne-
snički oblici, postoje i romane- tamo gdje sam se običavao skriti kad sam običnim putovima i izazivala razumlji-
skni, koji su, zapravo, poziv či- neke stvari dovršavao i dovela me u vezu vo nerazumljive proplamsaje na licima
Ktaocima da ih u svojoj fantaziji sa svima onima koji određuju sudbinu grotesknih graničara. A njena je brižljivo
neprekidno dograđuju. Moguće je, kao buduće knjige (lektorska pitanja, recimo, tkana nutrina ostala nekako netaknuta.
u naknadnom pamćenju, u njima vidjeti podjela ciklusa i likovno uređenje), što Jedan od tih do zuba naoružanih
neki prizor za koji nismo ni znali da po- je ukazivalo da je knjiga u zadnjoj fazi. graničara gledao me je s potpunim ne-
stoji. Zaista, sve je u naslovu. Odnosno Razgovor s likovnim urednikom razumijevanjem. Sve ono što je mislio o
u tekstu ukoliko pretpostavimo da je tih izgledao je otprilike ovako: meni kad je počeo pregled srušilo mu se
nekoliko riječi sadržaj romana bez na- - Nisam pročitao rukopis. Možete li nekako. Nije više tražio novac niti dra-
slova. Prostor među riječima živi u onoj mi dati neku sublimnu sliku? gocjenosti. Samo je gledao u knjigu. Kad
mjeri koliko ga naša iskustva prepozna- - Naslov je višestruko provokati- je opipao da vidi nije li što skriveno u
ju. To je poseban svijet odnosa koji nas van, zar ne? hrptu, knjiga se otvorila i sad je mogao
upozorava da smo u književnosti daleko - Je li u pitanju putovanje? Lokomo- gledati u moju sliku. Onu na kojoj sam
više nego što mislimo. tiva? Vagoni? nekoliko godina mlađi. Ne znam što ga
I priznanje posebnoj sublimnosti koja - Naravno. Sve je putovanje. Ovdje je je uznemiravalo. Edicija u kojoj je knji-
gradi prostor u kojemu su različiti od- u pitanju neobičan predio. Kroz prozor ga objavljena ili nešto što je samo nje-
nosi mogući kao u bilo kojem romanu. vagona moguće je vidjeti Babilonsku kulu. mu možda značilo nešto posebno. Ipak,
Ponekad je to samo dosjetka. Snježana - Koju? prošli smo i knjiga i ja.
se udala za sedam patuljaka, naprimjer. - Babilonsku. I to onu Bruegelovu. Ko zna zašto, stvari u toj knjizi na-
Ponekad morna i tragična priča: Proda- Činilo se da je Dobrilo bio time stavile su se događati. Kao da su živjele
je se neupotrijebljena dječija kolijevka. zadovoljan. neki svoj život. Iz nje je kasnije izrastao
Neki u tome vide svoj prostor. - I još... roman Sličan čovjek, dio za mene izuzetno
Prije godina i godina (sad se čini da - Objašnjenje naslova. Na koricama. značajne trilogije Psi od vjetra. Nedavno
je to bilo zaista neshvatljivo daleko), ne- To je vrlo važno. je u Švedskoj, u Göteborgu, pročitan dio
tom iza Kalfe, dogovorio sam na nekom Kad sam napokon vidio knjigu, i nje- iz uvodne priče Kroz nepredvidive hodnike
skupu s beogradskim izdavačem objav- govo rješenje za nju – bio sam fasciniran. knjiga, na grobu moje tetke Šide koja se u
ljivanje nove knjige proze. I, s početka Babilonska kula bila je grob iluzionista, priči posve dokumentaristički spominje.
je sve teklo uobičajeno, primjereno ta- ali i lebdeća žena. Tražili su se u svom Veliki su prostori malih romana. Još
kvoj situaciji: rukopis, čitanja, razgo- vasionskom prostoru. Tako je nastala bih se mogao sjetiti koječega, ali to pro-
vori. Međutim, izdavač je imao svojih moja prva i, možda, jedina knjiga koju stor ne bi smanjilo. Samo bi ga otvorilo
problema koji su počeli ugrožavati pred- je moguće čitati bez listanja. u nekom drugom smjeru. I bolnice su
viđena objavljivanja (najednom nejasna Iluzionistov grob i lebdeća žena. Na po- svemu tome dale svoj obol: bolničarka
politika, promjena urednika i sve ostalo leđini je pisalo: je otišla na pokop nesuđenom mužu. Zar
s tim u vezi). - Kaži mi najkraću priču. nije minijaturni roman?
Tako se moj rukopis skrio u nekoj od - To je ona koja se sva skriva u naslovu. I danas, kad se sjetim tih najkraćih
sjena toga vremena. Vrijeme je prolazi- Međutim, bio je to uvod u izgnanstvo. romana, postoje čak i svjetski natječaji
lo i ja sam im poslao pismo da mi vrate Ta knjiga, stjecajem okolnosti objavlje- za njih, ne mogu a da ne pomislim na
rukopis. Mjesecima kasnije, javila mi se na u nedoba, na čudan je način dijelila Iluzionistov grob i lebdeću ženu. n

STAV 21/4/2016 67