Page 65 - BROJ 59 21.04.2016

Ilustrirali ste to vrijeme primjerom ruko- prostora za takvu vrstu polemike. Samo što muslimankom, u knjizi napisao da sam
vodioca koji je kazao da balerinama ne su sve ove današnje priče postojale podvod- izdajica. Čega sam izdajica, majko draga!?
trebaju baletne cipele jer je “to” slobodna no. Postojale su razne ideologije i dvostruki Je li on to cijenio po tome što sam pisao
zemlja i mogu slobodno gaziti, a ne mu- identiteti. Onda bi tu i tamo buknuo vulkan ekavski, što sam rođen u Šapcu, ili što
čiti se i hodati na vrhovima prstiju. Koli- koji nije mogao oštetiti režim, ali je bilo mi je majka Srpkinja? Je li to to ili šta je?
ko ta situacija objašnjava odnos prema vidljivo njegovo postojanje. Prema tome, Kada je moj otac otišao u Beograd na Li-
kulturi u tom vremenu? nacionalizam nije nešto današnje, on po- kovnu akademiju, djed je čuo da je skinuo
KULENOVIĆ: Možemo reći da je u ko- stoji odavno, a sada je nevjerovatno uzeo fes. Onda je kazao: “Više ga nećemo zvati
munizmu odnos prema kulturi bio druga- maha. Slažem se da to više nije isti jezik, Hakija već Jandrija.” U Beogradu su moji
čiji. Bilo je i velikih udara na kulturu, a da ali su razlike minimalne. Vidite, u Italiji roditelji imali prijatelja advokata musli-
ne kažemo to koliko je kultura morala biti ima oblasti gdje jedni druge ne razumiju. mana, Kamenicu. Otišao mu je tata kada
i pokoravanje. Sjećam se kada su pčelari Istina, male su to oblasti. Sjeverni i južni mu se rodio sin tražiti da mu bude kum.
sa svoga kongresa Titu poslali medalju. Nijemci jedva se razumiju. Nije to nešto A Kamenica kaže: “Slobodan.” Tata mu
I nisu samo njemu poslali nego i nekom zbog čega treba proglasiti više jezika. Da- odgovori: “Kakav Slobodan?” Ode onda
načelniku i drugima. To je mito koje je i u nas imamo političku organizaciju jezika u Bosanski Petrovac djedu, a on mu kaže:
to doba uhvatilo korijena. Znači, ne da ga koja je takva kakva je. “Hajrudin.” Na što je tata rekao: “Kakav
razumiješ ili da on razumije tebe već da ga Hajrudin?” I onda reče: “Trebat će Bosni
podmitiš i natjeraš da ti učini nešto dobro. STAV: Zašto ste se odlučili ijekavizirati još kraljeva.” Tako sam dobio ime.
Onda se ti pokušaji izjalovljuju. Književ- roman Čovekova porodica?
nost govori o tome kako se izjalovljuju. KULENOVIĆ: To mi je rekao Gavrilo STAV: Pričali smo o kritici. Poslije rata
Grahovac, ali sam i osjećao da tako treba smo svjedoci šutnje intelektualnih elita.
STAV: Dosta je politike u razgovoru o je- učiniti. Rekao mi je: “Ne možeš ti biti bo- Jesu li oni šutnjom na neki način izda-
zicima na ovom prostoru. Je li oduvijek sanski pisac, a pisati ekavicom.” A meni je li narod?
bilo tako? to svejedno, jer je meni jezik nešto drugo. KULENOVIĆ: Kritički se nerv u priličnoj
KULENOVIĆ: Nije, iz prostog razloga zato Za mene je profesor Radovan Vučković, mjeri izjednačio sa svađalačkim nervom.
što smo imali jedan jezik pa je bilo manje nakon što je otišao u Beograd sa ženom Bilo je toga i u Jugoslaviji. Tu onda nema
konstruktivne kritike. Takve su bile i ove
rasprave između Društva pisaca i P.E.N.
Centra. Svelo se na personalno.
STAV: U ratu su intelektualci digli svoj
glas. Vi ste trebali 1992. godine biti u ži-
riju Sterijinog pozorja u Beogradu. Napi-
sali ste da nećete doći jer Vaši studenti
na Treskavici ginu. Vaše intelektualno
prisustvo, kao i drugih umjetnika i inte-
lektualaca, u to vrijeme bilo je itekako
glasno. Povisili ste glas i kao izuzetno
mlad intelektualac, čak u gimnaziji. Među
prvima ste stali u odbranu Kiša. Zašto ste
poslije rata ušutjeli?
KULENOVIĆ: Zato što me to ne zani-
ma. Kada je Kiš u pitanju, bio sam pro-
tiv svake vrste diktature. Uvijek sam bio
protiv marksističkih i drugih ideoloških
intervencija u književnosti, ali nisam bio
protivnik komunističke ideje. Tada je
sistem navalio na Kiša. Onda se otkrilo
nešto drugo: kada su u Beogradu čuli da
se u Zagrebu Kiš ipak štampa, onda se
govorilo: “Od Beograda do Zagreba 400
kilometara”. To se tada otkrilo, premda
je dugo podvodno ležalo.

STAV: Kada ste Vi počeli šutjeti?
KULENOVIĆ: Posljednji sam put podi-
gao glas kada je uveden PDV na knjigu.
Tada sam kazao da je to meni VBR (više-
cijevni bacač raketa).

STAV: Ono što je manje poznato jeste da
je Vaš prvi književni izraz bila poezija. Je
li se ta poezija pretočila u esej?
KULENOVIĆ: Pretočila se u priče, ali
one isprva nisu valjale, pa onda u putopis

STAV 21/4/2016 65